Enes Karić: Nekoliko riječi o Kurʼanu danas

U islamu, Kurʼan ima središnje mjesto, to je središnja teofanija u islamu. Po islamskom kredu Kurʼan je Vječni Govor Božiji, Vječna Riječ Božija, kako po svome slovu i zvuku, tako i po značenju, smislu. Knjiga "Kur'anski univerzum" akademika Enera Karića govori o tome.

Mi vam ovom prilikom iz spomenute knjige predstavljamo esej "Nekoliko riječi o Kur'anu danas", što je dionica iz šireg eseja "Kurʼanski univerzum2, a koji je objavljen prvi put 1995. u opkoljenom Sarajevu.

Priredila: Rabija Arifović

Tokom svoje četrnaest stoljeća duge povijesti Kur’ān se nikad kao danas nije našao u žiži tako divergentnih tumačenja i metoda. Gotovo da nema savremenog teološkog sistema, teorije književnosti, političke teorije i filozofije, znanstvenog metoda, te drugih duhovnih i/ili svjetovnih tokova ne samo na islamskom Istoku, nego i na Zapadu, koji svoju pozornost nisu svratili na Kur’ān. Tome nije uzrok samo planetarnost moderne civilizacije, već i univerzalnost, mnogoznačnost i aktuelnost, preciznije, planetarna i univerzalna usredsređenost kur’ānske Poruke. Čini se da u savremenom dobu prisustvujemo dosad najglobalnijem događanju Kur’āna, debati čiji se putevi ne mogu predvidjeti, susretu Poruke i Moderne koji se tiče svijeta u cjelini. Ovdje nije moguće ni izdaleka fiksirati mnogobrojne studije koje osvjetljavaju moderna gibanja u islamu i tumačenju Kur’āna.

Ako bi se tražio odgovor na pitanje gdje su korijeni različitih pristupa u tumačenju Kur’āna u savremenom dobu, i ako se pri tome zadržimo samo na povijesnoj ravni, morat ćemo se vratiti u samo praskozorje islama kada je kur’ānska Poruka zašla u povijesno vrijeme. Sam poslanik Muhammed, a.s., djeluje pod “punim svjetlom povijesti”, dolazi u zemaljski prostor “dotada najobilježeniji čovjekom”, a kur’ānska riječ bitno se tiče prošlog, sadašnjeg i budućeg kako politeističkog tako i monoteističkog naslijeđa Sredozemnog bazena. Nije slučajno to da Kur’ān koristi sintagmu “središnja zajednica” (2:143), označavajući njome muslimane koji će možda najintenzivnije obilježiti bazen Sredozemlja. U širem smislu kazano, Kur’ān se smješta u središte najburnijeg povijesnog prostora i jedina je vjerska knjiga koja se obraća i jevrejima, i kršćanima, i obožavaocima zvijezda, i idolopoklonicima, i muslimanima...

Osim zainteresiranosti za povijesno i prostorno zbivanje u Centru, Kur’ān je podjednako zainteresiran i za ravnomjernu rasnu participaciju u islamu i u čovječanstvu. Kad govori o bijelim, crvenim i crnim “putevima zemaljskim” (35:27-28), Kur’ān zapravo ističe “boje ljudske kože” i anticipira nešto što će se dogoditi već nakon hiljadugodišnjeg čovjekovog povijesnog iskušavanja Kur’āna - sudjelovanje svih rasa u događanju islama.

Treba međutim imati na umu da se kur’ānska zainteresiranost za zbivanjem u Središtu dā shvatiti i obrnutom logikom, interesom drugih za Kur’ān.

Savremena tumačenja Kur’āna ne mogu se valjano shvatiti bez ranih judaističkih, kršćanskih, manihejskih, gnostičkih i drugih ‘kritika’ Kur’āna, niti, naravno, bez njegovih islamskih tumačenja. Tekstualnom evidencijom Kur’āna dā se ustanoviti čak i šira elipsa ranih recepcija ovog svetog teksta. Kažemo elipsa, a ne kružnica, jer, položaj je tačaka u odnosu na Centar u kružnici isti, s elipsom to nije slučaj. Naime, Kur’ān neke svoje recipijente poziva ‘zajedničkoj riječi, jednakoj i njemu i njima’, dok za druge svjetuje Poslanika da se od ‘njih okrene’, u čemu je i argument da su rane recepcije Kur’āna i kur’ānski dijalozi s njima različiti.

Stanje muslimana tokom povijesti u izravnoj je vezi sa muslimanskim razumijevanjem Kur’āna. Rekli smo naprijed da se najbolja povijest muslimana svijeta može napisati iz komentara Kur’āna. Sasvim se vjerno mogu otčitati pravci “prevođenja” i tumačenja Kur’āna, duhovna raspoloženja vremena kroz koje su muslimani prošli ili su ih ona zatekla i iznenadila.

Muslimani su u Kur’ānu u minulim epohama pronalazili "sve" i sve što su postigli tada imaju zahvaliti, između ostalog, i naporima koje su uložili u djelotvorno tumačenje te svete Knjige. Iz nje su deducirali pravo, načela ekonomske pravde, odgovore na filozofske izazove Grčke, Perzije, Indije..., dinamizam vjere, štovanje prirode...

Danas je kur’ānska riječ, bilo po granama bilo sustavno, u središtu gotovo cjelokupnog života islamskoga svijeta. Zahvaljujući mnogolikim političkim i vjerskim gibanjima i erupcijama na islamskom Istoku, Kur’ān je danas pod zornom prismotrom Zapada, napose je pod prismotrom odnos muslimana prema Kur’ānu.

Ali, danas i muslimanima i nemuslimanima predstoji ponovno čitanje Kur’āna, ponovno prevođenje Allahove Riječi. U dobu vladavine znanosti, zapravo sve više terora znanosti, pred čovjekom današnjice, koji živi život na Zemlji sve napučenijoj čovjekovim rodom, čovjekovim radom i njegovim proizvodima, iskrsava pitanje: Da li će nas dragi Bog spasiti od čovjekova znanja koje ne koristi? To jest, da li je današnja znanost jedno odgovorno znanje i koliko ona haje za odgovornošću znanja spram cilja kojem stremi?

Ova su pitanja iznimno važna za muslimane, ali i sve druge, jer u svijetu današnjice već posvuda se osjećaju posljedice jedne velike duhovne promjene kroz koju je čovječanstvo prošlo. Nikada prije nije dulje trajao proces sistematskog i planetarnog obezduhovljenja čovječanstva koliko u potonjih nekoliko stoljeća. K tome, taj je proces prvi put globalan, njega znanost u glavnim svojim tokovima podstiče po svojemu nutarnjem antropocentričnom automatizmu.

Pokazalo se, ipak, da proširivanje granica takvoga scijentizirajućeg znanja ne samo da ne proširuje granice ljubavi, pažnje, milosti, nade..., nego, naprotiv, širi užasna prostranstva nepoznatog koje je prvi put u povijesti opasno nepoznato.

To današnje nepoznato nije, kao bivša prostranstva nepoznatog, objašnjeno vjerom i učenjima zasnovanim na ozračjima vjere. Današnje nepoznato stvorila je znanost, ali ga nije u stanju valjano, i za čovjekovo dobro, objasniti. Nepoznato i neviđeno o kojima govori vjera općenito, i Kur’ān posebno jesu podsticaji ljudskoj čežnji i radosti. Nepoznato što ga raskriva, ali ne objašnjava, scijentizirajuća znanost jeste nepoznato bez nade, nepoznato s raljama jednog ponora i sunovrata proizvedenog čovjekovim rukama. Nepoznato vjere podstiče umjetnost, nepoznato današnje nauke širi strah!

Stoga danas čovječanstvu predstoji iznova pomno čitanje Svetih Tekstova, Kur’āna posebno. Svakom vremenu koje je provelo pomno čitanje Kur’āna sam Kur’ān je podario neizmjerne darove. To se vidi i po dosadašnjem odzivu čovječanstva Kur’ānu na svim stranama svijeta. Posebno je važno da današnji muslimanski dio čovječanstva pomoću Kur’āna obnavlja mnogolike stabalice i mladice svoga duhovnog obnavljanja i osvježenja.

Muslimanima predstoji epoha vlastitog protumačenja modernog svijeta, u nju su, dijelom i ponegdje, već uspješno zagazili. Od uspješnog obavljanja te zadaće umnogome im zavisi dostojanstveno sudjelovanje u životu današnjeg čovječanstva. Moderni tokovi današnjeg vremena ne smiju se zanemarivati niti naivno proglašavati “neislamskim”. Takav rezon dosada su muslimani svijeta, općenito uzev, skupo plaćali. Ako je, naime, Kur’ān univerzalna knjiga, onda se muslimani moraju univerzalno baviti ne samo Kur’ānom, nego i svijetom, ovim svijetom, usprkos svim teškoćama koje se pritom javljaju.

K tome, muslimani moraju biti prvi koji su zainteresirani za metapovijesni, ali i historijski dijalog s drugima, kako zbog svog položaja u svijetu tako i zbog svoje obaveze prema Kur’ānu. Ali, djelotvorni dijalog s drugima, kad su muslimani posrijedi, moguć je samo ukoliko se taj drugi dobro poznaje i ukoliko taj drugi znade da ga muslimani poznaju. Međusobno poznavanje pretpostavka je za dostojanstven dijalog. Baš kao što Kur’ān na sebe svraća pozornost i oslovljava mnoge religijske denominacije, mišljenja i vjerovanja, tako i muslimani moraju, danas više nego li ikada prije, staviti do znanja drugima da im je stalo do dostojanstvenog sudjelovanja u današnjem svijetu.

Kur’ān jeste jednom zasvagda dat kao cjelovita Božija Riječ, ali razumijevanje i tumačenje Kur’āna nije jednom zauvijek zapečaćeno. Današnji muslimani moraju znati da svako novo tumačenje Kur’āna znači i djelotvorno tumačenje svijeta i priskrbljivanje dostojanstvenog mjesta u njemu. Svako novo padanje rodne kiše zbiva se iz drukčije raspoređenih oblaka istoga neba. 

(...)

(Preporod.info)