Nečasni savez: Obavezno štivo o učešću grčkih dobrovoljaca u ratu u BiH

Godine 2002. na engleskom jeziku izašla je knjiga Unholly Aliance: Greece and Milošević's Serbia (Nečasni savez: Grčka i Miloševićeva Srbija) autora Takis Michasa, a  Washington Monthly ovo djelo je proglašeno političkom knjigom godine.

Ovu izuzetno važnu knjigu o nečasnoj ulozi Grčke devedesetih godina na bosanski jezik preveo je Edin Mezit, a izdavač je Centar za napredne studije iz Sarajeva.

- Da bih odgovorio zbog čega sam preveo ovu knjigu, poslužit ću se sa dva citata zabilježena na poleđini knjige u njenom američkom izdanju, a koja su, ustvari, dijelovi širih osvrta na ovu knjigu dvojice eminentnih svjetskih autora. U prvom citatu, Roy Gutman, novinar koji je prvi svijetu otkrio srpske logore smrti i sistematsko silovanje Bošnjakinja od strane srpskih jedinica, kaže: Hrabro djelo...pažljivo istraženo, sadrži zapanjujuće i otkrivajuće materijale, upućuje na snažnu i do sada nezapisanu priču o srpsko-grčkim odnosima - kaže za Preporod.info prevodilac knjige Edin Mezit.

U drugom citatu, govori Mezit, poznati autor "Sukoba civilizacija" Samuel Huntington tvrdi da je to impresivna knjiga koja kombinira lične opservacije, iscrpljujuće istraživanje, humanitarne obzire i političke analize...obavezno štivo za sve Evropljane, Amerikance i Grke koje zanima uloga Grčke na Balkanu, NATO-u, Evropskoj uniji i svijetu.

- Dodatni argument za prevođenje knjige bio je osvjetljavanje uloge grčkih dobrovoljaca u agresiji na BiH što je tema koja se rijetko spominjala u našim i svjetskim medijima. Naime, kod slabije obaviještenog dijela javnosti mogla bi se izgubiti iz vida prilično dobro dokumentirana činjenica da su stotine ruskih, grčkih, rumunskih i drugih pravoslavnih dobrovoljaca, na strani vojske bosanskih Srba učestvovali u agresiji na BiH pa i u samom genocidu u Srebrenici - govori Mezit.

Stotine dobrovoljaca

Prema informacijama koje navodi Takis Michas, radi se o najmanje stotinu grčkih dobrovoljaca u BiH. Ono što je posebno važno istaći, napominje Mezit, a što Michas podvlači i u svojim javnim istupima, jeste činjenica da nijedan od njih za svoj vojni angažman na bosanskohercegovačkim ratištima, ni na koji način, nikada nije pravno sankcioniran. Ustvari, navodi Michas, iako su se mnogi od njih u grčkim medijima javno hvalisali svojim ratnim "poduhvatima", nikada protiv nijednog od njih nije pokrenuta istarga, što govori o podršci koju su im pružale i pružaju grčka politika, ali i javno mnijenje.

- U osvajanju Srebrenice učestvovala je i Grčka dobrovoljačka garda, osnovana u martu 1995. godine na zahtjev ratnog zločinca Ratka Mladića. Četiri člana ove paravojne jedinice odlikovana su septembra 1995. medaljom "Beli orao" Radovana Karadžića. Jedinica je brojala oko 100 Grka, štab im se nalazio u Vlasenici, a u potpunosti je bila integrirana u Vojsku RS i vodili su je srpski oficiri - kaže Dženan Sinanović koji je u okviru svog magistarskog rada dao prikaz upravo Michasove knjige.

Iako devedesetih godina nije postojao formalni savez između Grčke i Srbije ipak se, kao što to knjiga dobro dokumentira, može govoriti o snažnoj podršci koju su grčka politika, poslovni krugovi, crkva, ali i umjetnici i obični građani, pružali vojnom angažmanu režima Slobodana Miloševića u BiH.

Naravno, podsjeća Mezit, posebnu ulogu su igrali i mediji. Tako autor napominje da su svi grčki novinari koji su sa terena izvještavali o ratu u BiH to činili isključivo sa teritorije pod kontrolom bosanskih Srba. Također, pominju se i veze grčkih kriminalaca sa srbijanskim podzemljem, a naročito su interesantne informacije o vezi grčkih oficira UNPROFOR-a i srpskih vojnih snaga, odnosno njihovo odavanje NATO-vih vojnih tajni vojsci bosanskih srba.

- Takis će npr. reći da Grci jednostavno nisu htjeli znati o zločinima srpskih jedinica u BiH jer su se, zbog kulturno-historijskih, religijskih i političkih veza sa Srbima, unaprijed opredijelili za bezrezervnu podršku srpskoj strani. Knjiga donosi izvještaje o posjetama rukovodstva bosanskih Srba Grčkoj tokom rata u BiH. Tako se pominju dolasci Radovana Karadžića kojeg su grčke mase dočekivale kao heroja ili zvijezdu, što je posebno došlo do izražaja u njegovoj posjeti 1993. godine kada je održao govor hiljadama ljudi na stadionu u Atini. Novinske vijesti iz tog perioda donosile su i priče o običnim ljudima koji su na ulici zaustavljali Karadžića, rukovali se sa njim i poručivali mu da “Srbi rade odličan posao!” - govori Mezit.

Sinanović naglašava da tokom cijelog rata nijedna politička stranka u Grčkoj ili grčki istaknuti političar, biznismen, sveštenik, umjetnik ili filmski režiser, autor ili bilo koji javni radnik, nije imao hrabrosti, volje ili sklonosti da javno osudi granatiranje Sarajeva ili srpska zvjerstva u Srebrenici, Foči, Zvorniku  ili bilo gdje drugo u Bosni. Iako su organizirani brojni javni događaji u znak solidarnosti sa Srbima, niti jedan javni događaj nije organiziran u znak protesta zbog ubojitog etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva.

- Kao gosti crkve, vlade, političkih stranaka ili studentskih organizacija, Grčku su posjećivali razni politički predstavnici Srba iz Beograda ili režima s Pala, a u te službene posjete nisu bili uključeni pripadnici antiratne opozicije u Srbiji i naravno, nikada, niti jedan Bosanac. Za većinu Grka jedina Srbija bila je ona Miloševićeva, Karadžićeva i Mladićeva - tvrdi Sinanović.

Bez posljedica

U atmosferi skoro potpune grčke podrške srpskim političkim i vojnim ciljevima za vrijeme režima Slobodana Miloševića, govori Mezit, pritisci na medije i novinare koji su pokušavali prenijeti drugačiju sliku od one koju su emitirali oficijelni državni izvori informiranja bili su konstantni.

- "Nečasni savez" upravo započinje Takisovom pričom o tome kako ga je jednog dana urednik novina za koje je tada radio pozvao u kancelariju i saopćio mu da su primili veliki broj pisama nezadovoljnih čitalaca zbog toga što su par dana ranije objavili Takisov tekst o napadu srpskih snaga na Sarajevo i njihovom uništenju zgrade lista "Oslobođenje". Ne čudi, stoga, ni činjenica da su Takisu, prema njegovim riječima, u tom periodu dolazile i dvije do tri prijetnje smrću sedmično - kaže Mezit.

Sinanović podsjeća da je istog dana kada se 1993. godine održavao skup podrške Radovanu Karadžiću na stadionu, policija uhapsila četiri člana maoističke grupe OAKKE zbog postavljanja plakata na kojima je pisalo "Izbacite mesara Karadžića iz Grčke".

Nikada nije došlo do preispitivanja takve politike Grčke prema Bosni i Hercegovoni. Mezit kaže da je u jednom intervjuu objavljenom prije par godina, autor knjige pojasnio da se nakon rata ni grčka politika, a ni pravosuđe nisu bavili grčkom ulogom u ratu u BiH. Štaviše, ustvrdio je Takis, nijedan političar nikada nije izrazio žaljenje niti izvinjenje zbog svojih aktivnosti ili riječi vezanih za ratove u bivšoj Jugoslaviji.

-   Također, pomenuo je, nakon što su istraživači Haškog suda za ratne zločine počeli tragati za grčkim dobrovoljcima, oni su, iako su do tada davali intervjue i otvoreno govorili o svom učešću u ratu u Bosni i Hercegovini, to prestali raditi i pokušali iščeznuti iz javnosti. Od tada je to tema o kojoj se nerado govori i koja se pokušava zaboraviti - kaže na kraju Mezit. 

(Alem Dedić/Preporod.info)