Fragmenti iz mukabele: Allah upućuje koga On hoće

DŽUZ 20.

Allah upućuje koga On hoće

"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći." (Qasas, 56)

Allah dž.š., najbolje zna ko zaslužuje zabludu. U hadiskim zbirkama kao i kometarima Kur'ana, zabilježeno je da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Talibom, amidžom Allahovog Poslanika, a.s., koji ga je mnogo volio, štitio i pomagao. Unatoč toj činjenici, kada mu se približila smrt i primakao zadnji čas, Allahov Poslanik, a.s., ga je pozvao da primi islam. On je ustrajao u nevjerstvu, što je Poslanika, a.s., jako rastužilo, te je Poslanik, a.s. kazao: „Tako mi Allaha, tražit ću oprosta za tebe sve dok mi ne bude zabranjeno“, nakon čega je objavljen prethodni ajet.

Iako je povod objave ovog ajeta konkretan događaj, poruka ovog ajeta je univerzalna. Najvažnija stečevina čovjeka na ovome dunjaluku je iman i uputa. Uputa je jedino od Boga. Zato vjernik svaki dan na namazu uči „Uputi nas na pravi put!“ (El-Fatiha, 6)

Kako nema izravnog utjecaja na Uputu, čovjek bi trebao imati na umu da isto tako nema nikoga pravo ,,ekskomunicirati“, proizvoljno „istjerivati“ iz vjere. Njemu ne priliči da upućuje, već da opominje. Obaveza naređivanja dobra i odvraćanja od zla ostaje na svakom pojedincu i na zajednici.

Jednostavno rečeno, na nama je da živimo islam i izvršavamo vjerske propise, te da u svakoj prilici zahvaljujemo Allahu na uputi.

Vjernici, k tome, trebaju ustrajavati na činjenju dove za sebe, za svoje najmilije, a iz ajeta se jasno razaznaje da je Uputa isključiva Božija ingerencija, apsolutni Božiji prerogativ, koji je s onu stranu ljudskog znanja, volje  i moći.

(Preporod.info)