Fragmenti iz mukabele: Roditeljima samo dobro činite

DŽUZ 15.

Roditeljima samo dobro činite

U kur’anskoj suri El-Isra poznata je ćudoredna dionica kroz koju se zapovijedno ukazuje na određene vrste ponašanja. Kada čitamo te ajete, ako se otvorimo prema Kur’anu onako kako se on otvara prema nama, imamo dojam kao da se obraća nama direktno: daj bližnjem njegovo pravo, ne rasipaj, niti ruku drži stisnutom, budi ljubazan prema onima koji traže čak i kada nemaš, ne ubijaj(te) djecu zbog straha od neimaštine, što dalje od bluda i od imetka siročeta, ne ubij, pravedno mjeri na litru i na vagi, ne budi ohol, i ne povodi se za svim što čuješ, vidiš i zaključuješ – jer, “sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko! (El-Isra, 38.)

Ove univerzalne poruke počinju pak sa dvije velike naredbe. Prva od njih je naredba da se vjeruje u Allahovu jednoću, a što je između ostalog bila glavna misija i zadatak svih božijih poslanika a.s.

Nakon nje slijedi naredba o dobročinstvu prema roditeljima: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.” (El-Isra, 23.)

Dobročinstvo prema roditeljima (neki komentatori Kur’ana vele da se sve što je iznad pomenutog uh, ar. uff  smatra neposlušnošću) najbrži je put do sticanja Allahove milosti i zasluge da se i tvoja djeca prema tebi ophode dobro. Roditelji su čovjekov džennet ili džehennem, njegova središnja džennetska vrata koja on čuva ili pušta - isključivo svojim odnosom prema njima. Veličina ovog poziva u ovom ajetu ogleda se i u tome što je uslijedila odmah nakon poziva vjerovanja u Allahovu jednoću.

Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, uči nas Poslanik a.s., kao što je i Njegovo nezadovoljstvo u nezadovoljstvu roditelja. Ti si dijete svojih roditelja čak i onda kada budeš odrastao čovjek i kada budeš imao svoju djecu. Ako živite udaljeno jedni od drugih, često ih nazovi, ako si blizu, često ih obiđi.

Dobročinstvom ih ne zaboravi dok su živi, dovama ih ne zaboravi kada umru. Na ovome svijetu čovjekovi koraci se uspore i postaju nesigurnim samo iz razloga što ih više ne prate dove roditelja. To čovjek spozna tek onda kada mu roditelje zagrli crna zemlja.

(Preporod.info)