Životne priče - Devetero djece supružnika Javorića
Negdje na sedmom kilometru uzvodno od Ključa, duboko u kanjonu Sane, nalazi se selo – Dubočani. Razmilila se ljepota Bosne i na ovom malom prostoru. Bistra voda rijeke Sane, pitome i plodne oranice i bašče na njenim obalama, uređene kuće i avlije, svježina zraka što lahori sa obližnjih brda. Prvi put sam u ovom mjestu. Sa mnom je i Osman ef. Hrnjić, Podrinjac, sa stalnim boravkom u Ključu. Krajinu dobro poznaje, pa i mnoge ljude u Krajini, naročito u mjestima u dolini Sane. Došli smo u posjetu Hašimu i Hata - hanumi Javorić, roditeljima devetero djece koja su danas odraslih ljudi, a s kojima je efendija Hrnjić stari znanac i prijatelj. Auto smo parkirali u dvorištu džamije i sokakom se uspeli do kuće Javorića. Na prvi Osmanov poziv: o, Hašimaga, vrata su se otvorila i naši domaćini su nam, iako smo bahnuli nenajavljeni, izrazili srdačnu dobrodošlicu. To je tako u Bosni.
Hašim je još uvijek dobrodržeći starina. Niko mu ne bi dao 87 godina. I Hata - hanuma također je pokretna. U gostima im je kćerka Raza, koja s porodicom živi u Švedskoj, a i sama je ušla u svijet nana. Insistiraju na kahvi, a mi se otimamo, jer smo ih već nekoliko popili u Ključu. Ja bih da čujem priču o vremenu kad su ovi čestiti supružnici rodili i odgajali devetero, također, čestite djece.
Bog nam dao trojke
Hašim kaže:„Uvijek sam se vodio 1930. godište, a u knjigama je pisalo da sam 1928. Oženio sam se 1950. Supruga se zove Hata. Ona je sa Zgona, iz porodice Hadžić. Ona je 31. godište. Godinu dana sam stariji od nje. Imamo devetero djece. Melka je najstarija, ona je 1951. godište, pa Nafa, pa Safa, pa Raza, pa Mina, pa Husnija, pa trojke: Ibrahim, Alija i Dževahira. Eto, poslije šestog djeteta Bog nam je dao trojke. Bile su jedine trojke u ovom dijelu BiH. Bili su uslikani u novinama. Jedan banjalučki ljekar se puno zauzimao za nas. U tim momentima i narod nas je pomagao. Njeko u odjeći, njeko ovako, njeko onako. Uglavnom bilo je pomoći, a najviše od ljudi iz Srbije, odsvakle. Fala him svima. Radio sam u Šipadovoj pilani. Danas su svi poudani i poženjeni. Imamo unučad i praunučad.“
Na pitanje kako vas paze potomci, Hašim će: „Vajik su nas pazili i pomagali. U svemu. Često nas posjećuju. Ne znam ko je od njih bolji. Svi su dobri. Ono ranije, pojedini ljudi su mi govorili da sam ja glup i nekulturan što imam toliko djece. Vidi, ja danas u gotovo svakom gradu imam prenoćište. Vidiš kako sam vrijedan. Da ti pravo kažem, zaredom smo dobili pet kćerki, jer smo čekali muško da se ovaj naš čok Javorića ne ugasi. I, poslije prvog sina dobijemo još troje. Tako nas je dragi Bog počastio. Hvala mu na svemu!“
Cijeli tekst u štampanom izdanju "Preporoda"
