Derviš Kahriman ljubav prema duhovnoj muzici gaji uz sviranje naja

Derviš Ekrem Kahriman rođen je 1968. godine u Donjem Vakufu, nastanjen je u Sarajevu i više od 20 godina svira naj, instrument koji se na Bliskom istoku upotrebljava duže od 4.500 godina.

Naj je u Bosnu i Hercegovinu došao zajedno sa islamom, u 15. i 16. stoljeću, a krajem 1960-ih umro je zadnji svirač - najzen. Tradicija sviranja naja ponovo je oživljela zahvaljujući nekolicini derviša, a zadnjih nekoliko godina u Sarajevu postoji čak i škola naja koju vodi prof. Saudin Šahinović. Kurs traje tri mjeseca i besplatan je.

Duhovnu muziku derviš Kahriman obogatio je pisanjem poezije, a kako je za Preporod.info kazao, priča o naju "začeta" je u vrijeme odbrane naše zemlje od agresora.

- Ljubav prema naju javila se u toku rata kada smo u brigadi, u kasarni gdje smo obitavali moji ahbabi koji su tu došli iz sarajevske jedinice sastavljene od muhiba i murida iz Kadirijsko-bedevijske tekije na Čeljigovićima koju je vodio uvaženi rahmetli šejh Zakir Bektić i ja, sastavili hor ilahija i kasida, sa onim što smo raspolagali, tarabuk i nekoliko kuduma. Par puta smo kao nastupili i u TV emisijama. Tako se začela priča o naju. Tada sam bio vezan za nakšibendijsku tekiju u Kaćunima, kod šejh Mesud ef. Hadžimejlića. Kao da nam je nešto falilo u našem sastavu, a to je, osjećali smo, zvuk naja. Tada smo, sjećam se sjekli neke cijevi na kojima smo bušili rupe po nekakvim šablonima i mjerama i tu smo dobijali prve zvukove - priča Kahriman.

Nedugo kasnije, 2001. godine, derviš Kahriman usnio je jedan san, nakon čega je naj postao sastavni dio njegove svakodnevnice. Ocijenio je da je naj "halski" instrument i da mu zbog toga uvijek prilazi s punim poštovanjem, s abdestom i da uvijek započinje na isti način: 

- Uče se i određene dove i ajeti. Uz njih meni je naloženo da učim sedam salavata, te nakon njih zadnje ajete sure Hašr "Huvallahullezi la ilahe illa-Hu". Sa ismi "Hu" otpočinjemo sviranje naja, dakle Hu u naj, i tako nastavimo do završetka - ističe Kahriman dodajući da je riječ o njegovom ličnom susretu sa ovim instrumentom.

Ovom prilikom osvrnuo se i na cijelu situaciju u zemlji, te mladima poručio da se okrenu sebi, svome dergahu, da pokušaju u sebi pronaći smiraj i ljepotu u ovom teškom i turbulentnom vremenu. Važno je kaže, da iz sebe ispolje ono najbolje.

- Bosna je uvijek obilovala velikim šejhovima, sufijama i učenjacima iz različitih islamskih oblasti i disciplina, pjesnicima, gazijama i junacima. Iako je stoljećima stajala na razmeđu između Istoka i Zapada, uvijek je opstajala. Tako da s te strane nemam neku pretjeranu brigu za njenu budućnost. No, ono što me brine je jedinstvo nas Bošnjaka kao sljedbenika islama. Ono se razbija kako na vjerskom (kroz djelovanje različitih pojedinaca i organizacija koje vaninstitucionalno tumače islam), tako i na političkom planu rasparčavanjem bošnjačkog jedinstva različitim političkim subjektima i strankama. Skupa je cijena jedinstva - kazao je Kahriman.

Djeci koja stasaju poručio da uče svoju historiju, da se s ponisom sjećaju naših šehida i bitaka u bliskoj prošlosti, ali da se sjećaju i zločinaca i zločina koji su počinjeni nad Bošnjacima u nedavnoj prošlosti.

Sa žaljenjem je konstatovao i da se jedni od drugih udaljavamo, te je pozvao na ljubav, povjerenje i pažnju.

- Mislim da smo se udaljili jedni od drugih. Kao narod smo postali zajedljivi, zavidni, mnogima je draži komšijin neuspjeh nego lični uspjeh. Rodbinske veze nisu bile nešto naročito podržavane ni u normalnim okolnostima, a sad u doba korone još i manje. Možda je neka sretna okolnost ove epidemije što hara to što su barem ukućani okrenuti jedni na druge i upućeni jedni na druge, pa se tu i tamo harmoniziraju ti porodični odnosi. Ne znam kako da se vratimo na pravi put, mnogo je licemjerja oko nas - istakao je on.

Dotakao se i poezije koju piše, pored sviranja duhovne muzike.

- Poeziju pišem od rane mladosti. Neke pjesme su prilikom seoba izgubljene, neke nestale u ratnom vihoru. Volio sam poeziju uvijek, a uzori su mi bili veliki islamski pjesnici poput Attara, Nizamija, Hajjama, Hafiza, Rumija, te Ilhamije Žepčevija, Abdurrahmana Sirrije, Fadil paše Šerifovića, Kaimije…Tako sa 2017. godine izdao zbirku "Poezija srca".  U zbirku sam uvrstio pjesme različitih branši i posvećene različitim temama od rodoljubivih, ljubavnih, onih posvećenih Pejgamberu a.s., hazreti Fatimi, onih posvećenih nekima od velikana (poput hazreti Mevlane, Sultan Mehmed Fatiha) do onih posvećenih nekim događajima iz istorije islama npr. "Kerbela" - navedo je Kahriman.

Istakao je da je pjesmom "Bosna naša napaćena" htio sam poručiti svim muslimanima, Bošnjacima, da čuvaju interpretaciju vjere koja nam je u amanet ostavljena, zarad jedinstva i naroda i zajednice muslimana.

- Naša petostoljetna interpretacija vjere, naš hanefijski mezheb, na način kako je s generacije na generaciju prenosila naša uleme, od koji su mnogi bili vrhunski alimi iz različitih islamskih disciplina, ionako je najprijemčivija za naše podneblje i naše okruženje da bi je sada mijenjali i prilagođavalli nekom drugom - kazao Kahriman.

(A.N./Preporod.info)