Muhammed između Istoka i Zapada - Razbijanje savremenog paganskog diskursa

(Juan Cole, Muhammed poslanik mira usred sukoba imperija, Sarajevo, Kupola, 2020. 261 str.) 

Piše: Mirnes Kovač 

Na bosanskom jeziku je u oktobru prošle godine objavljen moj prijevod knjige Muhammad: Prophet of Peace Amid the Clash of Empires (Bold Type Books, 2018). Bosanski naslov glasi: Muhammed poslanik mira usred sukoba imperija.

Knjiga je djelo američkog historičara Juana Colea, profesora historije na Univerzitetu Michigan, urednika i pokretača portala Informed Comment, autora znatnog broja studija koje tretiraju historiju i civilizaciju Bliskog istoka. Kako stoji u uredničkom podnaslovu izdavača, sarajevske izdavačke kuće Kupola koja je ovu knjigu objavila u sklopu svoje edicije "Stubovi vremena", radi se o "biografiji Poslanika, a.s., kao vjesnika tolerancije i mira u jeku vizantijsko-perzijskih ratova."

Između krutog racionalizma i krutog tradicionalizma

Prije uvida u ovo zanimljivo djelo, želim naglasiti da nisam profesionalni prevodilac sa engleskog jezika, te da knjige koje odlučim prevesti i učiniti dostupnim našem čitateljstvu na bosanskom jeziku pažljivo biram, a jedan od glavnih orijentira pri odabiru su temeljita iščitavanja, kao i opsežne konsultacije sa prijateljima koji također prate šta se piše i objavljuje o islamu i muslimanima na Zapadu.

O poslaniku islama, Muhammedu, Mir Božiji i Blagoslov neka su s njim, napisane su stotine biografija muslimanskih, ali i zapadnih autora. Dominantna crta biografija Muhammeda, a.s., koje su od ranih stoljeća islama napisali muslimani je oslanjanje na islamsku tradiciju, ali i svojevrsnu kolektivnu emociju koju su autori utiskivali u svoje djelo kao neizbježni dio svoga ljudskog doživljaja i vjerovanja. S druge strane, dominirajuća crta u biografijama Muhammeda koje su tokom stoljeća, posebno od srednjeg vijeka pa naovamo, napisali nemuslimanski autori, bila je zagovaranje racionalnog i često selektivnog pristupa, nerijetko opterećenog predrasudama, nepovjerenjem, pa čak i otvorenim rivalstvom i neprijateljstvom.

Tako je sudbina pisanja o Poslaniku islama zapravo čestrnaest stoljeća zaglavljena "usred sukoba" između krutog zapadnog racionalizma, prijetnje i animoziteta, i krutog istočnog tradicionalizma, protekcionizma i suosjećajne emocije, što sve zajedno ličnost posljednjog Božijeg vjerovjesnika uveliko nadilazi. Utemeljitelji moderne liberalne misli poput engleskog filozofa Johna Stuarta Milla su prema "tradiciji i običajima" bili krajnje oprezni i odbacivali su ih kao faktore koji "priječe ljudski individualni i društveni napredak", dok muslimanski moderni mislioci govore o "zdravoj tradiciji", autentičnoj predaji koja može pomoći upravo u oslobađanju od intelektualne idolatrije: "Neznanje je u svojoj biti pagansko, jer ono ne zasađuje ideje, već podiže idole", kazivao je alžirski mislilac Malek Bennabi.

U novije vrijeme na Zapadu su se pojavile mnogobrojne knjige o životu i misiji Poslanika islama. Dakako, mnoge su i dalje opterećene predrasudama o islamu i muslimanima, jer su napisane su s pozicije zapadne civilizacijske superiornosti i gotovo u pravilu im nedostaje autentično poznavanje historije, kulture i civilizacije središnjih prostora islama. Međutim, istovremeno se s razvojem posebnih naučnih disciplina na zapadnim univerzitetima koje izučavaju islamsku kulturu, historiju i civilizaciju, te u novije vrijeme Bliski Istok kao geopolitički region, javljaju realnije i nepristrasnije knjige zapadnih autora o Muhammedu a.s. kao utemeljitelju jedne od najvećih svjetskih religija čiji su sljedbenici sve brojniji građani upravo zapadnih društava.

Iako je ova knjiga pisana za zapadno čitateljstvo, ona je zasigurno korisna i za muslimane, jer uz sva moguća neslaganja, njen ugao gledanja, perspektiva i metoda proširuje vidike koji mogu pomoći muslimanima da u sagledavanju ličnosti Muhammeda, a.s., i sami zapaze neke važne dimenzije koje zbog "određenih socijalnih prepreka koje ometaju njihovo razumijevanje vlastitih problema" nisu (bili) u stanju primjetiti, kao što to maestralno ukazuje Maxine Rodinson, istaknuti francuski islamolog koji je također napisao knjigu o Muhammedu a.s. 

Tako, naprimjer, u uvodu svoje knjige Islam i kapitalizam, Rodinson ističe kako je njegova knjiga "napisana s velikom ambicijom da bude na usluzi intelektualcima u zemljama koje pripadaju muslimanskoj vjeri i civilizaciji, pomažući im da razumiju svoju situaciju."

 - Nije da se pretpostavljam da sam superiorniji, zahvaljujući tome što sam Europljanin, u odnosu na najbolje među njima u učenju ili inteligenciji. Tvrdim da nemam takvu prednost. Samo mi okolnosti omogućuju da prije njih pobjegnem od određenih socijalnih prepreka koje ometaju njihovo razumijevanje vlastitih problema. Imao sam tu sreću da sam dobio slobodan pristup stjecanju znanja o njihovoj prošlosti koja je čista od mitova, i nastojao sam da se riješim mitova koji predstavljaju prepreku za razumijevanje njihove sadašnjosti. Mora se dodati da sam u situaciji da progovorim i kažem ono što su oni često dužni držati za sebe. To je sloboda koja se mora platiti, kao i sve slobode, ali cijena, u mom slučaju, nije pretjerana, dok oni, generalno govoreći, za nju moraju platiti mnogo više - zapisao je svojevremeno Maxime Robinson. (Islam i kapitalizam, prijevod Brian Pearce, University of Texas Press, Austin, 1981., str. vii.)

Karikiranje Poslanika ili muslimana?

Dakako, sve veće prisustvo i vidljivost muslimana na Zapadu su od kraja 1980-tih godina pokrenuli i javnu debatu o ulozi i mjestu muslimana kao građana u liberalnim demokratskim društvima, ali su se nerijetko dešavali i žestoki sukobi i afere koji su na međunarodnu scenu izbacile jedan novi oblik mržnje zasnovan na vjerskoj pripadnosti - islamofobiju.

Danas je ovaj oblik mržnje pored antisemitizma koji je u Evropi 20. stoljeća rezultirao Holokaustom, priznat kao prijetnja evropskim društvima od strane Vijeća Evrope. Upravo zbog teških posljedica koje ovakav diskurs ostavlja posebno za muslimane na Zapadu, knjige poput ove američkog historičara Juana Colea su više nego dobrodošle.

U posljednjih nekoliko decenija svjedoci smo da prisustvo islama, a pogotovo ličnosti poslanika Muhammeda a.s., u zapadnoj javnosti sve češće izazva velike svjetske kontroverze, poput afere koju je 1988. godine izazvalo objavljivanje romana Satanski stihovi, britansko-indijskog pisca Salmana Rushdija, kojeg je većina muslimana doživjela kao uvredu i svetogrđe njihovog Poslanika. Posebnu težinu i globalni značaj ovoj aferi dala je također kontroverzna "fetva" koju je 14. februara, 1989. godine izdao tadašnji vrhovni vjerski vođa Irana Ajatollah Ruhullah Homeini, koja je pozvala na smrtnu kaznu za Rushdija i njegove izdavače.

Ova afera je oštro podijelila intelektualne krugove na Zapadu, ali je izazvala i žestoke turbulencije u muslimanskim zajednicama, posebno u njihovom odnosu prema okruženju. Zanimljivo je da je upravo kontroverza oko Rushdija i "fetve" bila glavni motiv britanskoj autorici Karen Armstrong da 1991. godine napiše i objavi izvanrednu biografiju poslanika islama pod naslovom Muhammed: biografija Poslanika (Muhammad: A Biography of Prophet, Gollancz, 1991). Ova biografija Poslanika islama ubrzo je postala najprodavaniji naslov o islamu na engleskom jeziku nakon prijevoda Kur'ana, a nakon terorističkih napada 11. septembra, 2001. godine, Amrstrongova je ovu knjigu preradila i objavila pod naslovom Muhammad: poslanik za naše vrijeme (Muhammad: A Prophet for Our Time, Harper Collins, 2006).

Ovu knjigu sam također ja preveo na bosanski jezik, a sarajevska izdavačka kuća Buybook je objavila njena dva izdanja 2008. i 2013. godine. I ne samo to! Naime, izlazak ove knjige na bosanskom jeziku bio je povod da na bosanski jezik prevedem i autobiografiju Armstrongove pod naslovom Spiralne stepenice, a to se desilo nakon jedne promocije koju su u Centru za edukaciju i istraživanje "Nahla" u Sarajevu organizirale žene muslimanke, tražeći od mene da prevedem autobiografiju Armstrongove, kako bi se bolje upoznale sa ženom koja na tako otvoren i nepristrasan način piše o poslaniku islama. Knjiga je izašla u izdanju Buybooka, 2010. godine.

Kontroverze, incidenti i nerazumijevanja između Zapada i Istoka nisu prestali pojavom autora koji objektivnije i nepristrasnije pišu o islamu i njegovom poslaniku Muhammedu. Teški incidenti su se desili širom zapadnog svijeta nakon što su danske dnevne novine u septembru, 2005. godine, objavile karikature koje su predstavljene kao "karikature poslanika Muhammeda".

Na Zapadu su ovo "pravo na vrijeđanje" branili slobodom izražavanja, a na je ovaj čin doživljen kao bogohuljenje i poigravanje sa osjećajima svih muslimana svijeta. Ova usijana atmosfera neznanja i sukoba, neosjećajnosti i izostanka dijaloga rezultirala je još težim incidentima i terorističkim napadima, poput onog s početka 2015. godine kada je u napadu terorista na redakciju francuskog satiričnog magazina Charlie Hebdo ubijeno 12, a ranjeno 11 novinara, ili skorašnjeg terorističkog napada u Parizu, u kome je zbog pokazivanja "karikatura Poslanika" ubijen i obezglavljen Samuel Paty, pariški nastavnik historije i geografije, ili pak terorističkog napada u Beču koji se također povezivao sa navodnim "vrijeđanjem Poslanika."

Razbijanje savremenog paganskog diskursa

Lično smatram da je apriori nemoguće načiniti karikaturu poslanika Muhammeda, jer njegova slika u općeprihvaćenoj ortodoksnoj tradiciji islama ne postoji. Skloniji sam uvjerenju da se ciljana medijska provociranja zapravo generiraju na premisama karikiranja muslimana i njihove otužne sukobljenosti sa savremenošću.

Ovaj populistički projekt širenja straha od islama i muslimana se najbolje odražava i održava upravo kroz naglašavanje i ideologiziranje navodnog sukoba sadašnjosti i prošlosti, tradicije i razuma, vjerskog i sekularnog kod muslimana. Ovaj dominantni narativ i percepcija muslimana bivaju kao omča koja današnjim muslimanima ne dozvoljava da razaznaju podle napade i provokacije od dobronamjernih kritika i pokušaja da im se pomogne. Čini se kao da muslimani danas jednako protestiraju protiv onih koji ih vrijeđaju, kao i protiv onih koji im pokušavaju pomoći u njihovoj nedovršenoj savremenosti?

Upravo zbog svega ovoga, knjiga Juana Colea o Muhammedu kao poslaniku mira usred sukoba imperija ima za cilj razbiti savremeni paganski diskurs neznanja o Poslaniku islama, kako na Zapadu tako i na Istoku. Ova knjiga, kako sam autor ističe u uvodu "donosi jednu reinterpretaciju ranog islama kao pokreta snažno povezanog s vrijednostima izgradnje mira, koji je reagirao protiv pokolja u višedecenijskom ratu i vjerskih sukoba koji su ih pratili."  (str. 1) Autor Cole se pored kontekstualiziranja Muhammedove misije u okvir tadašnjih "svjetskih ratova" između dvije dominantne imperije tadašnjeg "centra svijeta" bavi i tumačenjima Kur'ana u okvirima ovog historijskog konteksta, te ističe kako njegov pogled nije "pokušaj objašnjavanja šta o svojoj Svetoj knjizi vjeruju muslimani." (str. 2)

Autor kroz sedam poglavlja napisanih pristupačnim jezikom i privlačnim stilom često komparira ideje, koncepte i propise islama s tadašnjim postojećim vjerskim i svjetovnim praksama i vjerovanjima, što čitaocu daje jedan širi i drukčiji ugao gledanja na okolnosti u kojima je islam stasao. Cole detaljno jezički analizira i komparira glavne kur'anske odlomke o miru jasno ističući kako je opcija mira, odnosno rješavanje sukoba bila primarni odabir i specijalnost poslanika Muhammeda. "Više puta je tražio mir sa ratobornom Mekom, a kada to nije uspjelo, organizirao je Medinu za samoodbranu pred odlučnim paganskim neprijateljem. Kur'an insistira na tome da je agresivno ratovanje pogrešno i da su muslimani, ako neprijatelj zatraži primirje, dužni udovoljiti njegovome traženju. Ovo odbacivanje agresivnog ratovanja i traženje rješenja čak i usred nasilnog sukoba opravdava titulu 'poslanik mira', iako je Muhammed povremeno bio prisiljen voditi odbrambenu kampanju." (3)

Vjernička zajednica u Meki je bila "miroljubivog karaktera", a "Kur'an zagovara 'preferencijalno nenasilje', dajući prioritet miroljubivim pristupima u rješavanju sukoba gdje god je to moguće." (54) Nadalje autor ističe: "Kur'an na mir gleda kao na vrlinu i blagoslov i kao na jednu od olakšica za ulazak u raj. On prikazuje skupinu proživljenih na nebesima kao jednu dinamičnu zajednicu, a ne samo neke pasivne primatelje Božije milosti. Duhovna predvodnica ili avangarda počiva na prijestoljima poput kauča koji su okrenuti jedni drugima i komuniciraju, želeći mir jedni drugima. Anđeli će, on pripovijeda, pozdravljati te čestite osobe blagoslovima mira i blagostanja, kojeg daruje Božiji glas." (57) Također ističe: "Muhammed je naučavao ovosvjetovnu velikodušnost čak i prema nepopravljivim politestima." (63)

Izlažući detalje o sukobima i oružanim borbama tokom poslaničke misije Muhammeda, a. s., Cole kaže: "Kur'an prikazuje okretanje Muhammeda i njegovih Vjernika ratovanju s militantnom paganskom Mekom kao potragu za restitucijom zbog ozbiljnih nepravdi i kao samoodbranu." (144)  Ti sukobi su bili nužnost koje je snagom svoje ličnosti i liderstva Muhammed nastojao uokviriti u pravila pravednog ratovanja koje za cilj nije imalo imperijalno širenje, već samoodbranu. "U jednoj od velikih ironija historije, Muhammeda, koji bijaše propovijedao uzvraćanje na zlo dobrim i moljenje svojih neprijatelja za mir, pritisnuo je nasilni sukob u posljednjoj trećini njegove poslaničke karijere. Kur'an tvrdi da je on i tu borbu, međutim, vodio u samoodbrani i u interesu konačne ponovne uspostave mira, što je kasnoantička definicija pravednog rata." (129-130) Borbe u samoodbrani su bile i "protiv nepravde prema civilima i imovini, kao i protiv pritisaka na pojedince oko njihovih unutarnjih uvjerenja". (145)

Dakako, mnogi muslimanski autori neće se složiti s tvrdnjama koje Cole iznosi, ali, s obzirom na izvore koji ne uključuju samo tradicionalne islamske, već i dostupne rimske i sasanidske, ova knjiga sigurno zavređuje pažnju zbog metodologije kritičkog preispitivanja i čitanja rane historije islama.

Posebno je važna u kontekstu savremenih pokušaja svojevrsnog nametanja "paganskog diskursa" neznanja i predrasuda, te predstavljanja islama kao nasilne religije i poslanika Muhammeda kao inspiratora zločina i mržnje.  Isto tako, važan aspekt ove knjige je osvjetljavanje odnosa među različitim vjerskim zajednicama koje su obitavale na Arabijskom poluotoku u kasnoantičkom vremenu, kada se pojavljuje poslanik Muhammed.

Usto, Cole agrumentirano pobija neke orijentalističke narative, ali i neke ranomuslimanske koji se nerijetko u pristupima ličnosti Poslanika uzimaju kao agrumenti "zdravo za gotovo".

(Preporod.info)