Mirnes Kovač: Evropa je svoje dileme davno riješila, nama se prekopava dalja prošlost

Mirnes Kovač: Evropa je svoje dileme davno riješila, nama se prekopava dalja prošlost

(Povodom intenzivnog fokusa portala Historiografija.ba i njegovog vlasnika i urednika prof. Husnije Kamberovića na ličnost Husein ef. Đoze)

Piše: Mirnes Kovač

Nesporna je i činjenicama dokazana negativna uloga rahmetli Husein ef. Đoze u nacistickoj Handžar diviziji. Niko to ne može negirati. Sam rahmetli Đozo je o tom svom periodu malo govorio, jer je to bila mrlja u njegovom životu koju je platio robijom i gubitkom građanskih prava.

Ali i u ovom tekstu Bougarela i njegovoj najnovijoj knjizi je niz stvari koje upućuju na kontradiktornosti i Đoze i vremena u kojemu je djelovao. Evo i u ovom Bougarelovom tekstu Đozo je "dojučerašnji fašist" sada vatreni zagovornik socijalizma!? Što jeste tačno i kontradiktorno kao i on sam, jer sav njegov opus je orijentiran ka promoviranju socijalizma i njegove kompatibilnosti sa islamom. U tu svrhu je i rehabilitiran od strane tadašnjeg rukovodstva IZ i vladajućeg komunističkog režima.

Naša historiografija se, nažalost, nije potrudila da nam razjasni pod kojim uslovima i zašto je Titov antifašistički socijalistički režim prihvatio i rehabilitirao Đozu i dozvolio mu da, prvo piše, da bude profesor u Medresi i kasnije ključni idejni pokretač ITF-a, te ujedno urednik glavnih publikacija IZ. Uz sve to, potom, da bude visokopozicionirani dužnosnik Islamske zajednice tog vremena?

Je li to zbog Pokreta nesvrstanih u kojemu se Tito predstavljao upravo kao zaštitnik manjinskih muslimanskih zajednica u SFR Jugoslaviji? Kako je moguće da je Đozo slobodno putovao i po istoku i po zapadu, čak je posjećivao republike SSSR-a, čak se u Kairu ponovo susreo sa spornim muftijom Huseinijem koji je sada, umjesto Hitlerov bio Titov saveznik? Kako je to sve bilo moguće ako je njegova uloga bila toliko sporna - koliko je sada aktueliziraju i potenciraju neki salonski antifašisti.

Možda je odgovor u činjenici da je rahmetli Đozo bio suđen, ali nije osuđen za ratne zločine, već za podizanje morala u neprijateljskim jedinicama. K tome, kasnije on je više tekstova o socijalizmu napisao od Tode Kurtovića.

Zasigurno nije mogao obnašati sve te visoke položaje da je ono što mu danas unatoč suđenju, kazni i rehabilitaciji ponovno žele nametnuti i aktualizirati radikalni neokomunističa ljevica, potomci i djeca komunističke elite i generala UDBE?

Da li je s pozicije filozofije prava moralno ponovno suditi već osuđenom i kažnjenom. To naša jednostrana i jednodimenzinalna intelektualna elita i različiti komentatori ne žele uvažiti, već politikantski i ad hoc uz pomoć naših "korisnih idiota" žele retroaktivno fašiziriati čitavu Islamsku zajednicu i vjerovatno kasnije bošnjačko političko vođstvo. Sve to da bi se stvorio vještački balans za zločine iz recentne prošlosti.

Zato je moguće da je po Bougarelu Alija Izetbegović i nacionalista i panislamista, iako je to u teoriji nemoguće, ne može se biti i suh i mokar istovremeno, kao što se ne može biti istovremeno i promotor fašizma i socijalizma istovremeno. Ali izgleda da može! Kod nas može!?

Islamska zajednica mora zadržati, i to je činila, kritičku distancu prema Đozinom spornom periodu, ali je nedopustivo Islamskoj zajednici retroaktivno nametati stigme. To se nije činilo ni Ivi Andriću, ni Gustavu Krklecu, pa ako hoćete i šire ni čuvenom filozofu Martinu Heideggeru ili kasnijem generalnom sekretaru UN i predsjedniku Austrije Kurtu Waldheimu, pa posve široko kardinalu Josephh Ratzingeru, kasnijem Papi Benediktu XVI. Stotine je europskih pisaca, filozofa, političara i javnih ličnosti koji se nisu snašli u najvećem svjetskom sukobu.

Sve ove dileme Europa je davno riješila, ali mi nismo.

Iako smo prije dvije i pol decenije ostavljeni na cjedilu i platili taj odnos genocidom, iako se taj zločin slavi, mi danas svjedočimo ponovno prekopavanje naše dalje prošlosti i vjerovatno traženja opravdanja i pranja savjesti zbog zločina koji su ovdje počinjeni i čiji se počinioci javno slave i veličaju. Je li to taj balans?

Zbog svega ovog me brine prof.Husnija Kamberović i ovakav odnos naše historiografije prema nama i našoj zemlji.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti