Međunarodna medresa u Sarajevu

Piše: Elvir Musić

Svijet u kojem živimo funkcionira na osnovu obrazaca čije definicije se povremeno mijenjaju, dok njihova suština ostaje ista. Promjene u definicijama se pretežno dešavaju u trenutku javljanja potrebe da se modificira način njihove realizacije, usmjeren ka ostvarivanju određenih interesa na regionalnoj ili globalnoj sceni.

Iako vođeni vlastitim ubjeđenjem da je bitne odluke neophodno donositi na temeljima moralnih principa, pravde i pravičnosti, ponekada ne želimo prihvatiti činjenicu da se odluke od globalnog značaja donose na osnovu realpolitičkih realističkih procjena i prilagođavanja mogućnostima. Međunarodni odnosi se ipak odvijaju upravo na tim osnovama i pod okriljem brutalnog principa ponude i potražnje.

Možemo mi istrajavati na stavovima da takvi odnosi nisu pravedni, možemo tvrditi da nerijetko nisu usklađeni ni s univerzalnim moralnim principima, ali će krajnji rezultat biti naše kaskanje za svjetskim tokovima i, u konačnici, gubljenje svega onoga za šta se borimo kao za svoju vrijednost.

Naravno da vrijednosti nećemo izgubiti zato što se za njih borimo i zato što nismo u stanju od tih vrijednosti odustati, već zbog činjenice da se borimo pogrešnim sredstvima. Razumijevanje ove realnosti je bitan preduvjet za aktivno uključivanje u globalne odnose i preuzimanje odgovornosti za vrijednosti za koje se borimo.

Pa ipak, to je samo jedan od bitnih preduvjeta.

Da bismo do tog preduvjeta uopšte došli, najprije moramo shvatiti koje su to naše vrijednosti i šta je to u našem individualnom i društvenom životu vrijedno truda, zalaganja i borbe. Potom te vrijednosti trebamo jasno definirati i nastojati da shvatimo koliko smo vlastitoga komfora u stanju za njih žrtvovati.

Pošto ispunimo sve preduvjete za aktivno uključivanje u globalne procese, moramo sjesti pred ogledalo realnosti i sami sebi priznati da se niko drugi, osim nas samih, neće zalagati za ostvarenje naših interesa, da nam niko neće priteći u pomoć samo zato što smo lijepi ili što smo rođeni u prelijepoj Bosni i Hercegovini, te da nam niko neće činiti usluge i truditi se za poštivanje naših prava samo zato što nam je prije četvrt vijeka počinjena stravična nepravda. Jednostavno, moramo shvatiti da na globalnoj sceni svi žele ostvariti samo svoj interes, ne mareći za sve ostale čiji bi interesi u ostvarenju tih interesa mogli biti tek prateća, kolateralna šteta.

U toj globalnoj trgovini posredstvom koje se čuvaju nacionalne vrijednosti moramo biti svjesni vlastitih posebnosti posredstvom kojih bi bismo se doveli u priliku da pomognemo ostvarenje interesa drugih kako bi ti drugi pomogli ostvarenju naših interesa, odnosno očuvanju naših nacionalnih vrijednosti. I? Po čemu smo mi, danas, u Evropi, posebni? Po čemu smo, uostalom, posebni na globalnom nivou?

Odgovor je više nego jasan: Posebni smo po tome što, kao autohtoni evropski narod, baštinimo neizmjerno lijep, suštinski tolerantan doživljaj islama koji teži spajanju, a ne razdvajanju, zbližavanju, a ne udaljavanju, razumijevanju, a ne konfliktu među narodima. Doživljaj je to islama koji ne trpi mržnju, prezir, potcjenjivanja, ponižavanja, negiranja ili osporavanja koja u konačnici, nerijetko vode u konflikte i sve ono protiv čega islam podiže glas.

Sada, umjesto da se pitamo da li je Evropa svjesna mirovnog i stabilizirajućeg potencijala bosanskohercegovačkog doživljaja islama, trebamo se zapitati koliko smo mi, svi ponaosob, učinili da se Evropa s tim potencijalima upozna. Na ovo pitanje moramo odgovoriti bez podilaženja sebi samima. Kao zajednica, u vjerskom zbližavanju naših sunarodnika kroz mrežu džemata širom Evrope učinili smo mnogo, ali to ovdje uopšte nije tema. Tema je koliko smo se uspjeli predstaviti evropskim narodima i njihovim centrima odlučivanja. Koliko smo učinili da nas prepoznaju kao evropsku potrebu i da učine sve na zaštiti naših vrijednosti među kojim je danas na prvom mjestu država?! Možemo li učiniti više? Kako?

Uvijek može više. Više možemo učiniti i tako što ćemo, na primjer, osnovati medresu na engleskom ili njemačkom, ili pak na oba ta jezika. Projekat bi mogao biti realiziran u saradnji s drugim islamskim zajednicama na Balkanu tako što bi sve zajednice participirale u njenom finansiranju, zauzvrat dobijajući upisne kvote na osnovu kojih bi u tu medresu slale svoje učenike.

Možemo li zamisliti medresu u srcu Sarajeva u kojoj znanje zajedno stiču Bošnjak, Albanac, Bugar, Mađar, Čeh, Austrijanac i Italijan?

Možemo li zamisliti svršenike te medrese kako širom Evrope završavaju fakultete i preuzimaju ulogu predstavnika ljepote islama neopterećenog politikama i svakojakim interesima? Možemo li zamisliti Evropu, svjesnu vrijednosti koju joj stavljamo na raspolaganje, istovremeno zavrednjujući i Božije zadovoljstvo, kako dopušta nasrtaje na opstojnost Bosne i Hercegovine kakvim evo već mjesecima svjedočimo? Odgovor na ova pitanja možemo dati sebi samima. Svako od nas. Ponaosob.

P.S.

I da, ako nam se pokretanje medrese u postojećem trenutku učini prekrupnim korakom, nemojmo odustajati. Otvorimo bar jedno odjeljenje. U Gazijinoj medresi. U tom polumilenijskom obrazovnom dragulju kojemu dobrim dijelom imamo zahvaliti zbog toga što danas uopšte imamo za ponuditi jedinstevnu vrijednost oličenu u posebnosti bosanskohercegovačkog doživljaja islama.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o