Sjećanja - Edhem Pašić: Prof. dr. Hasan Muratović nikada nije gubio prisebnost i mjeru, svi su ga poštovali

Piše: Edhem Pašić

Tek kada dragi ljudi napuste ovaj tranzitni svijet, shvatimo koliko su nam važni i veliki.

Vijest da je zlokobna korona prekinula vanredno bogat život dr. Hasana Muratovića bolno je odjeknula među njegovim prijateljima i poštovaocima, unutar i van Bosne i Hercegovine.

Imao sam nevjerovatnu sreću, kao dar Neba, da odmah poslije potpisivanja dejtonskoga mira budem šef Kabineta, u rangu republičkoga savjetnika, prvom premijeru Vlade Bosne i Hercegovine. To mi je neizmjerno dragocjena faza u radnom opusu.

Poslije brutalnog ubijanja, multilateralne unutrašnjo - spoljne agresije, trebalo je graditi mir, na temelju kontradiktornog mirovnog ugovora kojeg će visoki predstavnik Wolfgang Petritsch nazvati "luđačkom košuljom", sa istim onim ljudima koji su upravljali četverogodišnjim genocidom i zločinima neviđenim u Evropi poslije Drugog svjetskoga rata.

Uslijedili su, pod budnim okom međunarodnih mentora, maratonski pregovori na Trebeviću, Lukavici, Palama...

Ratnici RS nisu priznavali Sarajevo i njegove građane. Najčešći pregovarač sa strane bosanskih Srba bio je pokojni Momčilo Krajišnik, sa uvijek naelektrisanim, nadobudnim i ostrašćenim saradnicima, nagrađenim entitetskom republikom u Dejtonu.

Premijer Muratović sa akademskom širinom nikada nije gubio prisebnost i mjeru.

Svaki sastanak smo filigranski pripremali, za određene oblasti angažirali najsposobnije stručnjake iz akademske zajednice u zemlji, a kada je zatrebalo i iz inozemstva.

Čitav radni vijek sam bio uz velike državnike, ali niko nije bio kao dr. Muratović. Njegovi nastupi su uvijek bili puni šarma i poštovanja prema sagovorniku, bez obzira ko bio i kakve stavove zastupao. U njegovoj osebujnoj ličnosti, skoro ste golim okom mogli vidjeti u svemu opšteljudsku dimenziju.

Fascinirao je sagovornike. Iskazivali su mu dužno poštovanje i najljući protivnici.

Iz njega je jednostavno zračila svebosanska ljudskost. Volio je prosvijećene ljude, žalio isključive, posebno one koji su svoje jadne živote satirali u crnim baruštinama kleronacionalizma. Rado se družio i sa naprednim klerom, prema našim franjevcima imao je poseban respekt. (Na našoj redovnoj, posljednjoj kafi u Hotelu Evropa, dogovorili smo se da se vidimo u Fojnici i družimo sa dragim franjevcima u Samostanu).

Negdje na Trebeviću vode se, pod monitorstvom visokog predstavnika, malo je reći, teški pregovori.

Momčilo Krajišnik, pristojan, ali tvrd pregovarač, odrično veli:

"Hasane, (dobro su se poznavali, zajedno radili u UPI-u ) mi nećemo sa vama, tražimo da se sve razdvoji, mi smo i naše mrtve iskopali i ponovo sahranili u srpske grobove, zato smo ratovali. Vama vaše, nama naše. Mi imamo svoju republiku...".

Jedan od saradnika Krajišnika osu nevjerovatnu, primitivnu paljbu na predsjednika Aliju Izetbegovića i njegovu antisrpsku partiju SDA.

Premijer Muratović, staložen, miran i gord, uzima riječ:

"Momo bolan, vi se hvalite da imate RS, to je pola Bosne i Hercegovine. Vidi u kojoj smo mi prednosti. Mi i pored svih zločina hoćemo sa vama i zato što to ljudski hoćemo, što ne mrzimo, imamo cijelu BiH i sav miroljubivi svijet. Naš cilj je da vam pomognemo, da se konačno oslobodite razornih mitoloških suicidnih zabluda, da povratite vašu poznatu hrišćansku i srpsku humanu dimenziju. Želimo, uz pomoć prijatelja iz vrha civiliziranog svijeta uspostaviti institucionalni sistem u državi BiH, koji će onemogućiti brutalne ratove i zločine, onako kako to uradiše pametni Francuzi i Nijemci.

A što se tiče neprimjerenog napada na predsjednika Izetbegovića da su on i njegova partija krivi za agresivni rat, dozvolite da vas podsjetim da sam rođen u Čudama kod Olova, da su četnici od Han Pijeska jednu večer upali u naše mirno selo i poklali nedužne mještane, kao u Ahmićima. Među njima i moga oca. Naša majka je nas petoro jetima poslije teškog muhadžerluka, uz pomoć amidže, odhranila i odškolovala. Nikada nije kazala: Srbi su vam mučki ubili oca, već četnici, i nikada nas nije učila da mrzimo.

Bilo je to 1940. godine. Tada nije bilo ni Alije, niti partije SDA. Molim vas, pročitajte, nažalost debelu knjigu: 'Genocid nad muslimanima istočne Bosne u Drugom svjetskom ratu'. Autori su akademici Dedijer i Miletić. Mi smo ovdje Momo, da se dogovaramo kako da oslobodimo ovu prelijepu zemlju od rasističke mržnje“

Plijenio je uvijek iskrenim i argumentiranim nastupom.

Kabinet premijera bio je primjer konstruktivne organizacije rada. Bili smo puni sreće što poslije tolikog zla činimo dobro i gradimo brutalno razorenu domovinu.

Radimo predano, predvođeni čovjekom koji ima znanje i viziju. Ništa nam nije bilo teško, niko se nije obratio, ni jedan dopis nije ostao bez odgovarajućeg odgovora.

Mene je premijer, pored ostaloga, usmjerio prema međunarodnim odnosima. Uspostavili smo briljantan informativnim sistem i najvažnije informacije o događajima u zemlji i svijetu svakodnevno su pristizale u naš kabinet. Znali smo i šta se večera na Palama. Znali smo da bez vrhunske obaviještenosti ne možemo biti uspješni.

Koordinacija sa Kabinetom i uvijek krajnje korektnim ministrom vanjskih poslova Jadrankom Prlićem bila je redovna i blagovremena. Bili smo ushićeni rezultatima koji su svakoga dana bili sve veći i vidljiviji. Poštovanje prema Državi je raslo na lokalnom, regionalnom i međunarodnom planu. Uvijek smo bili isprogramirani sa VIP-om iz međunarodne zajednice, sa lokalnim političarima i medijima, našim i inostranim.

Bosna je jednostavno bila tema koja se poštuje. Premijer Muratović je visokopoštovano ime koji svoju zemlju hrabro i iskreno uvodi iz stravične mržnje u inkluziju, u povrat zgaženog digniteta, svakom građaninu svoje zemlje.

Svako jutro neprestani pozivi i najave, premijeri, ministri, svjetske medijske kuć sa Zapada i Istoka, svi žele razgovarati sa premijerom dr. Muratovićem koji je tada zaista bio najtraženiji političar i državnik iz ovog dijela Evrope.

Rejting Bosne i Hercegovine je optimistično rastao. Miroljubivi svijet je pozdravljao Bosnu koja se diže iz pepela i poput feniksa dostojanstveno zauzima svoje mjesto među prosvijećenim narodima Evrope i svijeta.

Na redovnim brifinzima i sastancima sa predstavnicima medija uvijek se podvlači inkluzija i samo inkluzija. Na jednom od redovnih sastanaka sa predstavnikom najtiražnijeg dnevnog lista sa gospodinom Fahrudinom Radončićem premijer odaje priznanje Avazu, zato što krajnje profesionalno afirmiše zajedništvo svih građana Bosne i Hercegovine. Kultura zajedništva nema alternativu.

Na teškim pregovorima u Zagrebu, tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman veli:

"Mene premijeru Muratoviću fascinira vaša vrhunska kultura. I kada se ne slažem sa Vama, imam veliki respekt prema Vama, jer u vašim stavovima je uvijek opšteljudski pristup koji je na dobrobit naših naroda i našega susjedstva..!"

Biće kasnije vrhunski ambasador u Zagrebu.Tuđman će mu dodijeliti najveća odličja.

U radnim posjetama opštinana imali smo i pokušaj klasičnog atentata pored Bosanskog Grahova, od ostataka pristalica Mate Bobana. Zahvaljujući nevjerovatnoj prisebnosti i vještini vozača Safeta Aljovića, izbjegli smo tragediju.

Kada smo se vratili, naš kabinet su danima posjećivali naši Hrvati, posebno izražavajući osudu i žalost zbog zločinačkog pokušaja i radost što je premijer sa saradnicima živ i zdrav.

U službenoj posjeti Kraljevini Saudijskoj Arabiji, na srdačnom prijemu kralj Fahd bin Abdulaziz Al Saud kaže:

"Gledam te vaše plave oči, podsjećaju me na oči predsjednika Izetbegovića. Svi ste puni ljudske dirljive topline, sve vas krasi iskreno čovjekoljublje, svi iskreno, poslije strašnog genocida, stremite da izgradite brutalno porušenu domovinu u kojoj će svi građani časno živjeti, u miru i bez mržnje. Zato ćete nesumnjivo uspjeti i za to imate maksimalno moguću podršku moje zemlje i cjelokupnog miroljubivog svijeta. Vaša misija je planetarno važna, vi spajate ljude, kulture, svjetove, produbljujete razumijevanje među vjerama. Vi ste civilizacijski fenomen".

Raditi sa dr. Hasanom Muratovićem bila je zaista iznimna privilegija. Pored njega uvijek ste osjećali samopouzdanje, sigurnost i ponos. Bio je vrhunski pregovarač, principijelan i iskren. Na sagovornike je svojom osebujnom kulturom dijaloga uvijek ostavljao snažan dojam. Neprocjenjiva je šteta što nije bio u pregovaračkom timu u Dejtonu. Doprinio bi, u najmanju ruku, da entitet RS bude republika Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih građana. 

Smatram, a mislim da nisam jedini, da je poslije odlaska sa ovoga svijeta rahmetli predsjednika Izetbegovića dr. Muratović preuzeo SDA (bio je potpredsjednik), danas bi ta stranka bila u vrhu suvremenih demohrišćanskih stranaka u Evropi, a u njenom članstvu bi bila većina građana BiH, svih vjera i nazora..!

Jednom, u njegovom čudesnom rodnom selu, pokazuje mi nostalgično staze djetinjstva, govori o majci koja je herojski izvela na pravi put pet jetima. Živopisan kraj! Na sred sela snažan izvor bistre hladne vode, iznad u šumi bosanski stećci...

Dr. Hasana Muratovića nisam samo izuzetno poštovao, već sam ga i iskreno volio, onako kako se vole veliki ljudi, roditelji i starija braća.

On je bio poput stoljetnog veličanstvenog hrasta u rodnim Čudama, hrasta dubokih korijena i granitnih grana koje šumom daljina nose bosansku ljudskost, ne hajući na oluje ljudskih destrukcija.

Narod koji podari velikane kao što je rahmetli prof. dr.Hasan Muratović je narod autohtonog planetarnog postojanja. Njegova čast i plemenitost su neuništivi i to mu je siguran zalog za sretnu budućnost, bez obzira kakve i kolike prepreke bile na tom putu.

Neka ti je dragi premijeru veliki rahmet i lahka ova naša sveta bosanska zemlja. Naša djeca će nadahnuto učiti i studirati tvoja velika djela: Kako se dostojanstveno brani i iskreno voli rodna gruda i gradi bratstvo među ljudima.

Prof.dr. Hasan Muratović je ukopan u haremu Alipašine džamije. Nadam se da će svi ljudi kojima je na srcu ova velika i čudesna zemlja Bosna posjećivati mezar dr. Hasana Muratovića, posebno roditelji sa naraštajem koji raste, da znaju i ponosno pričaju svima kakve velike ljude Bosna rađa.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o