Kome ne trebaju sunneti?

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja gdje su muslimani, oni koji su klanjali, ljubomorno čuvali svaki dio namaza, od ezana do zikra. Posebno se to odnosilo na klanjanje sunneta dnevnih namaza.

To je trajalo do početka agresije i prodora različitih mišljenja i praksi u prostor vjerske prakse bosanskohercegovačkih muslimana. Za muslimana je bilo nespojivo da ne klanja sunnete uz farze pa je tako za njega sabah uvijek imao četiri rekata, podne uvijek deset, ikindija osam, akšam pet i jacija trinaest.

Različitost mišljenja je dovela do nove prakse, skoro dominirajuće u odnosu na dotadašnju – sve češće izostavljanje sunneta, i prije i poslije farza. Stjecao se dojam da sunneti nisu toliko važni, kao da ih poslanik Muhammed a.s. nije (skoro) neizostavno izvršavao.

Još kao softama u medresi, profesor fikha je savjetujući naše mlade glave zavedene novim mišljenjima, olakšavajućim doduše, dao savjet kojeg nikada neću zaboraviti: “Djeco, sve dok ne budete klanjali namaz u potpunosti nećete prema njemu razviti ljubav u potpunosti.”

Vjerniku je za obavljanje ovih namaza dovoljna Poslanikova a.s. praksa, čak i bez da on o njihovoj vrijednosti govori šire. Tako naprimjer, Aiša, r.a., i Abdullah ibn Omer prenose da je Poslanik, a.s., redovno nakon akšamskih farza klanjao dva rekata sunneta. Isti slučaj je i sa jacijskim sunnetima nakon farza.

Za njihovo obavljanje ne treba puno vremena, pa čemu onda izostavljanje koje najčešće prođe u bespotrebnoj priči prilikom izlaska iz džamije?

Cilj ovog teksta nije da nas pokuša vratiti na onaj prijeratni kolosijek u pogledu obavljanja ovih namaza (što je nerealno za očekivati), već da u nama pobudi interes i volju za njihovim što revnosnijim obavljanjem u situaciji kada nam vrijeme i uslovi to dozvoljavaju: u kući ili džamiji.

U tom smislu, treba se prisjetiti hadisa o jednom vidu Allahove milosti u kojem stoji da će uslijed nedostatka farzova kod čovjeka, Allah narediti melekima da (ove) nafile tretiraju kao farze, ako ih čovjek pri sebi bude imao. Drugim riječima – sunneti bi bili spas za čovjeka.

Cijeli tekst možete pročitati u printanom ili digitalnom izdanju Preporoda.

(Edin Memić/Preporod)