Briga Islamske zajednice o učenici rođenoj bez ruku

Malo je  onih koji nisu čuli za  malenu djevojču iz Begovog Hana kod Žepča, rođenu bez ruku i kraćom nožicom na čiju životnu priču niko nije mogao ostati ravnodušan. Kada je prije dvije godine krenula u školu prva slova, brojevi, učiteljica, novi drugari, stajali su kao  veliki izazov pred ovom malom  ljupkom  i vrlo bistrom djevojčicom. Danas je drugi razred i odličan je učenik. U knjižici su sve suhe petice. Od predmeta najviše voli  vjeronauku. Na drugom mjestu su joj matematika i bosanski. Neke  predmete voli više, neke manje, ali iz svih ima zaključene same petice. Oduzima i  sabira, piše velika i mala slova. Posebno se ističe među vršnjacima  u lijepom pisanju. Neki likovni umjetnik nije, ali zato recitovati zna pa je učestvovala i na priredbama školskim. Kaže da ima dosta  prijatelja i nikog posebno ne bi izdavajala. Svi joj pomažu kad to zatreba, ali uglavno sve svoje zadatke  obavlja samostalno. Kako bi joj se osigurali što bolji uslovi u školi, te prilagodili uslovi njenim  potrebama  na  inicijativu Rameline omiljene profesorice vjeronauke, Munevere Ridžal te koordinatorice za socijalna pitanja MIZ Žepče Amire Mehmedović, Zeničkom muftijstvu, odnosno koordinatoru za socijalna pitanja muftijstva Džemalu ef. Salkiću  upućen je projekat  pod nazivom „Olakšajmo boravak u školi djevojčici Rameli Mešeljević“. Kao veliki humanista, mimo procedura i čekanja na odobrenje projekta, efendija Salkić pokrenuo je akciju  i preko dobrih ljudi  prikupio iznos od 3.000 KM  nepohodnih za potrebe uređenja mokrog čvora prilagođenog potrebama invalidnim  osobama, te izradu radnog stola u školi za djevojčicu. Donaciju direktoru škole Adilu Gačiću  uručio  je muftija zenički Ejub ef. Dautović  izražavajući  nadu da će Rameli ovim biti olakšano pohađanje nastave  u narednim godinama. U pratnji muftije Dautovića, školu i razred male Ramele posjetili su i glavni imami Medžlisa IZ Zenica Jakub ef. Salkica i Medžlisa IZ Žepče Izet ef. Efendić, koji su se kroz razgovor sa malenom djevojčicom uvjerili  da se radi o vrlo inteligentnom djetetu, koje uglavnom sve svoje zadatke  i pored hendikepa obavlja samostalno i savjesno. Kako bi privremeno pokrila troškove prijevoza djevojčice u školu, majci Šeherzadi  uručena  je  donaciju od 400 KM. Često u nedostatku prevoza, Ramela do škole ide invalidskim kolicima. Škola je od porodične kuće Mešeljevića udaljena je oko četiri kilometra pa  roditelji  čine  maksimalan napor da  svom djetetu i pored problema sa prijevozom ne uskrate redovno školovanje.