Mom Kapetanu

Danas se navršava 28 godina od kada je u odbrani svoje domovine poginuo heroj Hajrudin Mešić, u ratnim danima poznat kao Kapetan Hajro.

Piše: Bedirhan Hadžić

Selam alejkum, Kapetane. Evo mene na tvome mezaru. Prošlo je puno godina od kako si ovom dunjalučkom njivom prolazio. Vidi mene, ja ostario. Od onog djeteta, koje te svojim nevinim dječijim očima vidjelo samo nekoliko puta, srednjovječni čovjek stoji ti kraj mezara, kraj tvoje vječne kuće, u tvojoj zemlji bosanskoj.

Kako ti je ime lijepo! Stoji gordo na tvom bašluku, baš kao i ti što si stojao na dunjaluku. Uspravan i ponosan, pravi Bošnjak! Kako ti je ime lijepo.

Bože, o čemu li je majka Zejfa mislila, a i otac Meho, rahmet im dušama njihovim plemenitim, kada su ti to ime birali. Da li su znali šta znači Hajrudin?

Dobroto vjere, o čemu li je majka razmišljala kada te prvim svojim plačnim i sretnim pogledom pogledala? Da li je mati znala, da li je slutila, kakvog je insana zadojila?

O čemu li je babo tvoj dobri mislio i šta li mu je kroz glavu prolazilo, kada se sav ozaren od očinje sreće, efendiji pojavio na vratima i zvao ga da ti ezan na desno uho prouči, a ikamet na lijevo. Da ti po našim običajima, ime lijepo, najljepše i najprikladnije nadjene. Da li je babo znao ili usnio, ili barem išaret imao da se rodila duša, kakva se rađa rijetko u zemlji bosanskoj.

Mašallah, vikali su sretni ukućani, ne znajući, a kako bi i znali da se u jednom malom bosanskom selu, u našoj Trnovi, rodio jedan od najvećih bosanskih insana.

Bože, Gospodaru vidljivog i nevidljivog svijeta, da li su dušmani Bosne naše znali ili da li su slutili, kada su te u školama svojim poučavali o vojnim doktrinama, da su zmaja učili kako se vatra pali!
Da li su znali oni koji su ti leđa okrenuli, kada si ih upozoravao šta će im se desiti, ako se ne dignu na oružje, kakvom su junaku leđa okrenuli?

Samo su te oni najbolji, po volji Božjoj, prepoznali i iza tebe hrabro stali.

Oni su ti živote u amanet poklonili, jer su vidjeli u tebi ono što ti ustvari jesi čitavog svog života bio. Pravednik i junak, kakvog majka rodi jednom u stotinu godina. Tebe je Gospodar tvoj predodredio da budeš spasitelj vjere i naroda, tebe je Gospodar tvoj pripremio da šehid njegov postaneš, da te spasi kao što si i ti, uz Njegovu dozvolu, spasitelj bio.

I danas ima onih koji ne razumiju tvoju ljudsku veličinu, koji zaboravljaju dobro koje si ti uradio. Ne vide opsege i posljedice tvog uspijeha na ovom svijetu. Ne vide dug prema tvom imenu i djelu tvome.Jadni li su ti i takvi!

Ni jedne ti mrlje na životu nema, kao ni na smrti. Onako kako si živio hrabro i odvažno, tako si i otišao sa ovoga jadnog, prolaznog svijeta u vječnu nagradu, koja ti pripada.

Otišao si onako kako si i rekao: "Sad da umrem, ne bih mi bilo žao, jer smatram da sam uveliko doprinio da se odbranimo od ovog našeg agresora". Kao da si znao. A znao si, jer ti nisi bio običan insan. Ti si bio junak, a junaci idu ka svom obećanom koncu, junačkoj smrti.

Ostavio si sve ono za čim mi obični smrtnici patimo, ostavio si svoje dunjalučko blago, svoju djecu i porodicu i majku i oca, svoju suprugu i prigrlio Gospodarevu nakanu da ti ime Bosna za navijek pamti. Heroju, komadante, kapetanu naš.

Stojim evo na mezaru tvom, obični mali čovjek. Učim dovu za tebe. Sretan i ponosan što te znam, što ti korijene znam, što ti dobrotu tvoju znam. Stojim i Bogu za tebe molim, da ti nagradu poveća, zbog moje djece i sve bosanske rođene i nerođene mladosti, koja će rasti pod zastavom tvojom, pod ljiljanima plavim. Molim ga zbog svih onih koji su na krilima tvoje hrabrosti, po prvi put jaram ugnjetavanja sa svojih pleća skinuli, molim za tebe zbog svih nas koji su u tebi pronašli inspiraciju da zemlju Bosnu vole baš kao što si je ti volio i bićem i krvlju svojom i hrabrim srcem svojim.

Hej, junače kako ti pristaje to ime. Kapetan Hajro. Nekako je priraslo uz tebe, paše ti ko Kapetanu Gradaščeviću, slavnom pretku tvome bosanskome, s kojim sličnu sudbu podijeli ti.
O njemu si pjevao one noći kada si u danu koji će uslijediti, svom Gospodaru na istinu krenuti, sjećaš li se?

Naravno da se sjećaš. Junak se junaku raduje i jedan drugog naslućuju.

Evo me na mezaru tvom da ti kažem da zalud nisi umro. Ustvari ti nisi mrtav ti si živ samo mi to ne razumijemo, mi to ne znamo. Evo me na mezaru tvom da ti kažem zbog sebe i zbog svih nas da još žalimo za tobom, žalimo za onim snom tvojim nedosanjanim o slobodi Bosne tvoje. Ali ti opet evo na mezaru jekin dajemo da mi tvoj san sanjamo i da on živi u nama.

Dok je tvojih ljiljana Bosna će da živi, vidim to danas i uvijek, jasno na tvom vječnom staništu u tvom i našem Teočaku. Neka ti je Allahov rahmet,milost, Hajrudine-Dobroto vjere. Do Sudnjeg dana će živjeti tvoje ime i djelo.Allah ti svako dobro dao i u Dženetu proživio u društvu poslanika, Allahovih ugodnika, šehida i onih koje si volio i koji su te voljeli.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.