Ima li mjesta za drugog?
Piše: Rusmir Šadić
Gdje je Istok a gdje Zapad? Šta je granica i ko je povlači? Šta je referentna tačka pri određenju onog što je istočno ili zapadno? Šta zaista jesu Orijent i Okcident? Da li civilizacije same stvaraju ono što jesu ili pak nužno “pozajmljuju” od drugih? Ta i mnoga druga pitanja zaokupljaju intelektualnu pažnju i interes Ibrahima Kalina, turskog znanstvenika i jednog od najznačajnijih muslimanskih intelektualaca mlađe generacije uopće.
Ibrahim Kalin je autor značajnog broja znanstvenih radova i nekoliko zapaženih studija, posredstvom kojih je ime autora postalo poznato u turskim, evropskim i američkim intelektualnim krugovima. Prva takva studija objavljena je pod naslovom Knowledge in Later Islamic Philosophy: Mulla Sadra on Existence, Intellect and Intuition (2010) u izdanju Oxford University Pressa. Također, unutar područja islamske filozofije, Kalin će sa Seyyed Hossein Nasrom prevesti Kitab al-masha'ir (Metaphyisical Penetration) i napisati opsežan predgovor.
Potom će, između nekoliko drugih naslova na turskom jeziku, uslijediti i djelo Ben Öteki ve Ötesi Ciltli: Islam Bati Iliskileri Tarihine Giris (2016) koje je nedavno prevedeno i na bosanski jezik kao Ja, onaj drugi i drugačiji svijet (Dobra knjiga, Sarajevo, 2019). Ta je knjiga izravan povod za osvrt i impresije u redovima koji slijede.
Temeljna intencija autora ove izvanredne studije sabire dva cilja koji u konačnici trebaju opravdati provedeno istraživanje i činjenice predočene na više od šest stotina stranica teksta te iz njih izvedene interpretacije i kritičke refleksije.
Naime, prvi cilj Ibrahima Kalina je pokušaj da na tragu ozbiljnog uvida u povijesnu građu ponudi mapu stvaranja, susretanja i međusobne upućenosti islamske i zapadne civilizacije što bi trebalo svjedočiti stanovitoj "međuzavisnosti" i zajedničkoj povijesti.
A ona nije satkana samo od sukoba i neprijateljstava - kako se to nerijetko nastoji predočiti, uz prethodno zadate ciljeve - nego neizostavno uključuje brojne epizode i primjere kulturne, intelektualne i političke suradnje, bilo da je riječ o primjerima personalnog ili institucionalnog karaktera.
Osim toga, drugi cilj autora je pokazati sve povijesne mijene i manifestacije dijalektike onog ja i ne-ja ili kako kaže Ibrahim Kalin, dijalektike ja - onaj drugi. Drugim riječima, dijalektika ja - ne-ja bi, fichteovski kazano, trebala osvijetliti ne samo dugi i nikad okončani proces međusobne percepcije sudionika koji kreiraju par Istok-Zapad, nego i proces recepcije onog što obje "strane" baštine unutar vlastitog kulturološkog i civilizacijskog naslijeđa.
Kako svijest i slika o vlastitom ja nužno uključuje i pretpostavlja ne-ja, Ibrahim Kalin će jasno naznačiti kako je govor o vlastitom identitetu istovremeno i govor o drugom, dok je govor o drugom uvijek i govor o samorazumijevanju. Imajući u vidu takvo ontološko-epistemološko ustrojstvo povijesne i društvene zbilje, Kalin će iskazati nedvosmisleno protivljenje svakom obliku apsolutiziranja i negiranja/ poništavanja koji predstavljaju razvidno negiranje rečenih principa.
Odustajući od klasičnih koncepata islamsko-zapadnih odnosa te posmatrajući povijest u njenom fluidnom karakteru, Kalin će nastojati da posredstvom najupečatljivijih primjera i događaja, iscrta sveobuhvatan prikaz koji će izbjeći zamku znanstvenog redukcionizma i "navijačkog" interpretiranja činjenica, pokazujući na taj način ozbiljnost vlastitog znanstvenog poduhvata i mjesto koje mu među najrespektabilnijim muslimanskim misliocima današnjice nužno pripada.
U ovom djelu se susreću dva Kalina, povjesničar i filozof, pri čemu prvi donosi donosi uvid u bogatstvo povijesnih međukulturalnih gibanja, dok drugi snagom genealogije kao metode i kritičke refleksije, isporučuje "popis" krajnjih implikacija na sadašnja i buduća iskustva.
Kalin će pokazati kako je problem apsolutiziranja vlastitog ja spram ne-ja, i izbavljenje iz mogućeg posrtaja ka negiranju/ poništenju "onog drugog", moguće prevladati samo na temelju revidiranja određenih epistemoloških pretpostavki.
U tom smislu, Kalin će podsjetiti na koncept sadrijanske epistemologije koja u konačnici baštini sintezu filozofsko-teološkog naslijeđa intelektualne tradicije islama, a koja koncept znanja/ spoznaje primarno vezuje za pojam bitka. Četiri intelektualna putovanja o kojima Sadr al-Din Širazi govori u svom Asfaru, bit će povod Kalinu da pokaže kako je spoznaja vlastitog ja neostvariva bez spoznaje samog bitka.
Samo takva spoznaja, prema Kalinu, vodi spoznaji Prvog Počela i ukupne egzistencije. Priskrbljivanje takve spoznaje omogućuje otvaranje metafizičkih perspektiva po kojima “onaj drugi” neće biti viđen kao neprijatelj i onaj kojeg treba isključiti/ uništiti, već kao "ogledalo" posredstvom kojeg vidimo sebe i koji obogaćuje našu spoznaju.
Referiajući se na Sadr al-Din Širazija, Kalin želi potcrtati kako subjekt ne može biti ključna riječ filozofije. Naime, insistiranje na antropocentričnoj perspektivi čovjeka lišava njegovih metafizičkih korijena koji se suprostavljaju dijalektici ja i ne-ja.
Konačno, riječ je o tome da i onaj drugi (u odnosu na Evropljanina, Zapadnjaka), u jednom "ontološkom i moralnom smislu, ima pravo biti nezavisan i legitiman subjekt, u mjeri u kojoj smo i mi nezavisni i moćni".
U pokušaju da osnaži svoj prijedlog, Kalin će se pozvati i na Gadamera koji će kroz svoj koncept filozofske hermeneutike ustrajavati na pojmu razumijevanja a koji opet insistira na legitimiranju mišljenja onog drugog i vodi ka "stapanju horizonata" što ne ukazuje samo na korigiranje prethodno usvojenih pozicija, nego i na pravo da svi nužno učestvuju u kreiranju i dosezanju novih epistemologških, kulturnih i civilizacijskih dometa.
Ne podleći iskušenju negiranja drugog niti pristati na nipodaštavanje vlastitosti, već pokazati da je i stav drugog legitiman i kao takav vrijedan za očuvanje kulturnog i civilizacijskog pluraliteta, središnja je poruka Kalinove izvanredne studije.
Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o
