Diskusija: Međuvjerski dijalog i liječenje traume

Susret su organizirali Udruženje za dijalog u porodici i društvo Mali koraci. Prisutnima se na početku obratio Karsten Dümmel, direktor predstavništva Fondacije Konrad Adenauer u BiH. Istakao je  važnost dijaloga, razgovora o traumama, te pozvao sve zainteresovane, pogotovo mlade da surađuju sa Fondacijom. Prisutnima su se obratili mr. Naira Jusufović, fra Ivo Marković i mr. Amra Pandžo, te dvoje aktivista gosodin Fetahović i gospođa Bečirović Esmeralda Uma. Nakon izlaganja su uslijedila mnoga pitanja, opravdano, jer je ova tema jako važna. Prof. Neira je istakla da se trauma prenosi i do tri generacije, pa je vrlo važno da radimo na procesuiranju trauma, da uđemo u proces žalovanja, jer to predhodi opraštanju. BiH je društvo traumatiziranih građana, a nekada nas samo prave informacije mogu rasteretiti. Važno je na vrijeme pronaći stručnu pomoć, a to je u našem društvu, nažalost, tabu. Ako težimo zdravom društvu, potrebni su nam zdravi pojedinci. Važno je početi sistemski raditi na ovome, jer se izliječenjem trauma do sada bavio samo NGO sektor. Prof Neira je istakla da sukobima predhodi dehumanizacija, a do nje dolazi etiketiranjem, ljude prestajemo gledati kao ljude, već se dijelimo u tabore "mi" i "oni". Mr. Amra Pandžo je ispričala svoju priču o doživljavanju drugog i drugačijeg, uz spomen Igumana Danila, kada joj je susret s njim pomogao da skine etikete, i kako se dijalogom dešavaju od dehumanizacije humanizacije. Fra Ivo Marković, bosanski fratar i osnivač međureligijskog hora "Pontanima" je govorio o traumi i liječenju iste kroz kršćanstvo i spomenuo primjere iz prakse. Istakao je da je molitva motor heroizma i da ima iscjeliteljsku moć, te da je naše djelovanje posljedica vjere. Dakle akcenat je na djelu, a ne riječi. Prisutnima se obrato putem Skayp linka i Dejan Azdajic, ispričao je ličnu priču o pronalasku

vjere i važnosti dijaloga. Nakon diskusije prisutni su imali priliku porazgovarati o utiscima uz šarene makarone i druge slastice. Ovo je prelijepa priča o susretu.

Susreta i dijaloga bi trebalo biti još više, u različitim dijelovima BiH. Važno je govoriti o liječenju traume i liječenje treba prestati biti tabu. Svima će biti ljepše živjeti u zdravom društvu. I da, često ovakve skupove ljudi ne žele posjetiti, jer misle da je riječ o presipanju iz šupljeg u prazno, i sama sam znala tako misliti. Dajte priliku da se razuvjerite, pridružite se nekoj od narednih

diskusija.