Prve povratničke bebe u Zvorniku: Blizanci Tarik i Irma, fudbaler i frizerka

Blizanci Tarik i Irma Huskić, prve su povratničke bebe u Zvorniku. Rođeni su 25. februara 2003. godine i uskoro će napuniti 18 godina. Njihov životni put nije bio nimalo lagan, a i danas se bore sa svim nedaćama koje život nosi.

Irma je završila drugi razred Frizerske škole, aktivan je član Omladinskog kluba u Zvorniku, volonterski učestvuje u raznim radionicama i seminarima tokom kojih je obišla dosta gradova u našoj zemlji.

Trenutno pohađa razne obuke za omladinskog trenera, nakon čega će samostalno početi voditi treninge, ali mora sačekati da bude punoljetna.

Najdraža uspomena iz dosadašnjeg volonterskog rada joj je omladinski kamp u Srebrenici i  realizovanje spomenika "Što te nema", tokom kojeg su učesnici podijelili iskustva i saosjećajnost sa ljudima koji su izgubili svoje voljene.

Tarikova prva ljubav, fudbal i dječačko trčanje za loptom po cijeli dan, navelo ga je da fudbal bude ono što će ga pratiti kroz budućnost i što on vidi kao svoj cilj.

Uskoro kreće u treći razred Turističke škole i u redovnoj je prvoj ligi juniorskog tima u Fudbalskom klubu (FK) Tuzla City iz Tuzle. Prije tuzlanskog kluba igrao je za FK Drina iz Zvornika i tu se zadržao tri sezone, ali zbog manjka prilika da igra, odlučio je da promijeni klub.

S obzirom na to da Tarik živi u Zvorniku, a trenira u Tuzli, a kako je još uvijek maloljetan i nema mogućnost da vozi, njegov glavni "šofer" je njegova mama, a odlazak na treninge zna biti i po četiri puta sedmično. Također, sve troškove odlazaka na trening snosi njegova mama.

- Bude naporno ako se desi da je trening dan za danom. Sama vozim do Tuzle i nazad. Malo mi je naporno i čekanje dok je Tarik na treningu, ali kada vidim njegov trud i uspjeh, nekako zaboravim sav taj umor i bol - kaže za Preporod.info Suada Huskić, majka Tarika i Irme.

Na pitanje o najdražoj utakmici, Tarik je rekao da je to utakmica protiv "Borca", koju su dobili rezultatom 4:2, uz njegove dvije asistencije.

Kada je riječ o želji da igra sa velikim igračima, Tarik je bio skroman i rekao da mu je glavni cilj da postane profesionalni igrač, a, ako bi se mogao opredijeliti za neki klub, to bi bila Barcelona, a od domaćih FK Željezničar.

- Ja baš i ne volim fudbal, ali uz Tarika ga pratim, volim da odem na njegove utakmice kad imam vremena od svojih obaveza, volim da ga podržim sa tribina. Bude mi teško kada ga neko udari, počne psovati ili galamiti na njega - kaže njegova sestra Irma.

Dodaje da je prije epidemije korona virusa radila praksu u jednom frizerskom salonu, ali da joj je sada to onemogućeno zbog odredbi i ograničenom broju ljudi koji mogu boraviti u salonu.

- Frizerska škola traje tri godine, ali ja imam u planu upisati i četvrtu godinu neke druge škole, još uvijek ne znam koje, ali se planiram nastaviti baviti frizerskim poslom, ali i volontiranjem - kaže Irma, dodajući da žali što je prekinula s treninzima košarke i sviranjem violine, jer se ipak morala posvetiti nastavi, što je bilo prioritet.

Tokom razgovora, dotakli smo se i nekih tužnijih tema, a kao najteži period u životu Irma i Tarik naveli su gubitak svog oca.

 - Njegova smrt povukla je za sobom i sve druge probleme, ja se kroz maglu sjećam tog trenutka, jer sam bila budna, a Tarik je spavao. Bili smo mali skoro da ga i ne pamtimo, ali znam da smo bili mezimci. Meni je posebno falila ta očinska ljubav i prisustvo tokom odrastanja. Njegov gubitak je još više ojačao našu vezu sa mamom - riječi su sedamnaestogodišnje Irme.

Suada za svoju djecu ima samo riječi hvale, svakako da je iza nje jedan težak period i borba da ih izvede na pravi put, ali je sada sigurna da su to djeca koje se neće zastiditi.

- Znala sam da će biti teško dvoje djece izvesti na pravi put, potpuno sama. Oni su odrasli bez oca, ja sam im i otac i majka, najbolji prijatelj, jer samo mene imaju. Kada sam ih dobila, blizance, osjećala sam se posebno. Ponosna sam na njih, kako odrastaju i kako su pažljivi i prema meni, ali i prema drugim ljudima - kazala je Suada. 

Kada je riječ o kućanskim poslovima i pomaganju majki, Tarik voli da posprema po kući, jer voli da je sve uredno, a Irma voli sve, samo kada joj se ne naredi. Zajedničko vrijeme rezervisano samo za njih troje jeste društvena igra UNO, kada se najviše zabavljaju i druže.

Korona je Tarika navela da u svojoj sobi napravi tegove, kako bi mogao redovono trenirati za vrijeme pauze. Nažalost, i nakon sve ove situacije oko korone, ponovo je nastupila pauza zbog povrede leđa, ali se Tarik polako vraća treningu.

Tarik je istakao da ne dopušta sestri da ga šiša, jer je ona ipak ženski frizer, ali je obećao da će razmisliti i o toj mogućnosti, da joj ipak dopusti da ga ošiša.

Kada je riječ o društvu Tarik ima više prijatelja, jer je u okruženju uglavnom muško društvo, ali i Irma ima, kako kaže, malo, ali odabrano društvo.

Dotakli smo se i perioda na početku školovanja, problema u školi zbog drugačijeg imena i vjeroispovjesti. Irmi je jedan momenat u prvom razredu ostao kao glavno sjećanje na školske dane:

- U prvom razredu sam doživjela da sam odbačena od društva, jer sam sjedila sa dječacima, da se ne bih odvajala od brata, a i među djevojčicama nije bilo mjesta. Kada se jedna djevojčica odselila, ja sam trebala sjesti sa jednom djevojčicom i kada sam krenula, ona mi je rekla "Ja ne mogu sjediti sa tobom, ti si muslimanka". To mi je ostalo u pamćenju, jer mi je strašno da u prvom razredu osnovne škole neko te odbaci, jer si ti muslimanka - kazala je Irma.

Iako se vole Irma i Tarik se ne druže previše, zbog različitosti mišljenja. Često se posvađaju, ali su uvijek tu kada trebaju braniti jedno drugo. 

- Jednom me je u školi zabolio stomak, trebala sam ići kući, ali Tarik nije mogao da podnese da ja idem kući da on ostane, pa je rekao da i njega boli stomak, jer su oni blizanci, ako boli nju boli i mene - anegdota je koja Irmu uvijek nasmije.

Majka im je najveća podrška u svemu. Kažu da je jako zabavna i da uvijek nastoji da ih nasmije, a oni joj uzvraćaju poslušnošću i čestim iznenađenjima. Sve svoje probleme, lijepe i ružne trenutke dijele sa mamom, kada izlaze vozi ih i čeka dok su oni sa društvom.

Tarik ima želju da posjeti Ameriku, a Irmina želja je da ode u London. Ovo dvoje mlade, ali vrijedne djece, redovno su pohođali i mektebsku nastavu.

- U teškom vremenu borbe za organiziranje vjerskog života u Zvorniku, bilo je trenutaka koji su ulijevali snagu i optimizam. Uspjeli smo u septembrau 2002. da postavimo kamen-temeljac za džamiju, a već u decembru da u njoj klanjamo Ramazanski bajram. Međutim, vijest o prvom porođaju, i to blizanca, bili su mi išaret da je moguća uspješna priča povratka Bošnjaka u Zvornik. Da je to tako, govori i podatak da osim Tarika i Irme u Zvorniku su još dva para blizanaca Šejla i Lejla, te Selma i Elma - kazao je Mustafa Muharemović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Zvornik i osoba kod koje su Irma i Tarik pohađali mektebsku nastavu.

Planovi za budućnost su im da ostvare svoje ciljeve.

Tarik u fudbalu, da dobije priliku zaigrati za neki Evropski klub, a Irmi da radi kao frizer, a možda nekada i da otvori svoj salon. Tarik nam je obećao da će nam dati i prvi intervju,  onda kada postane zvijezda nekog velikog kluba.

(Ilma Muharemović/Preporod.info)