Inspirisani Kušlatom - Književni razgovor o romanu "Udovičke zemlje"

Stari srednjevjekovni utvrđeni grad Kušlat ili ono što je od njega preživjelo do naših vremena, a to je dio jugozapadnog bedema i džamija za koju se vjeruje da je sagrađena 1460. godine kao prijeka potreba osmanskih jedinica i vjerovatno poruka da nemaju namjeru otići, stalna je inspiracija brojnim umjetnicima.

Slikari i fotografi ostanu zatečeni pogledom iz ptičije perspektive, a pisci vjerovatno tišinom i duhovnoću ovog monumenta.

Prošle sedmice smo svjedočili jednom neobičnom događaju u kojem su studenti književnosti sa Univerziteta u Tuzli u ambijentu kušlatske utvrde razgovarali o jednoj također neobičnoj knjizi, romanu "Udovičke zemlje", podrinjskog autora Fajke Kadrića.

Ono što je studente i profesore po vrelom avgustovskom danu dovelo na Kušlat, umjesto da o knjizi govore na uobičajenom i udobnijem okrilju amfiteatra, prema njihovim riječima, više je razloga.

- Roman "Udovičke zemlje" je prvenstveno historijski, a može se razumijevati i kao psihološki, ljubavni, politički i psihoanalitički. Svi ovi elementi se prožimaju kroz njegovu fabulu, ali nevjerovatno lijepi i opisi pejzaža i uvjerljivo dočarani likovi doveli su nas ovdje u ubjeđenju da ćemo ih u svojoj imaginaciji, a još svježi od čitanja, vidjeti i sresti - kazali su.

Radnja romana se odvija od 1440. do 1476. godine i prikazuje Zvornik, Kušlat i Podrinje u vremenu posljednjih vitezova i dolaska Osmanlija na ove prostore.

Glavni junak ovog romana je Radivoje Oprašić, bosanski vitez čiji se obelisk nalazi u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja BiH, a čijim epitafom i započinje radnja ovog štiva.

Kroz roman se govori i o Hamza-dedi Orloviću, začetniku uticajnog Hamzevijskog reda, sultanu Mehmedu Fatihu, Jakub-paši Bošnjaku, papi Piju, "prokletoj Jerini" i njenim potomcima, a spominju se i posljednji kraljevi Bosne, Stjepan Tomaš Kotromanić i njegov sin Stjepan Tomašević, vitez iz plemićke porodice Oprašića koji su vladali Kušlatom i Zvornikom u vremenskom periodu radnje romana.

Kušlat je u romanu centrifugalni centar oko kojeg se vrti radnja romana, a njegove silnice dobaciju od Konstantinopolja do Rima, od Transilvanije do Germanije i stiče se utisak da je on centar svjetskih zbivanja srednjeg vijeka.

Sam autor kaže da je osjećao za potrebu da ispriča jednu ovakvu priču u vremenima kada se Bosna i njena historija minimizira i napada sa svih strana i da je priču gradio na historijskim faktima i činjenicama.

Roman je dobio nagradu Fondacije za književnost BiH i o njemu su se mnogi iznijeli svoje utiske.

- Rukopis je prelijepo napisan povijesni roman o srednjovjekovnoj Bosni, iznimno bogatog i cizeliranog književnog jezika koji je sačuvao svježinu narodnog govora. Skoro da bi se moglo reći da je sav on jedna prekrasna epska poema. Svojom svedenom fabulom i, tako zamišljenim, tek krokijima glavnih likova, vladara, vitezova, osvačaja, bundžija i vječnih prevaranata, te svojim prekrasnim slikama, jedan je od najboljih domaćih proznih rukopis koje sam čitao - ocijenio je prof.dr. Nedžad Ibrahimović.

(Ilma Muharemović/Preporod.info)