Ko posjeduje prirodu

Pitanje posjedovanja prirode jeste briga o prirodi. Pored klimatskih promjena glavno pitanje jeste ko će i kako proizvoditi hranu, krenuvši od najvažnijih namirnica kao što su pšenica, ulje, krompir...

Svako ko se bavi poljoprivrednom, naročito profesionalno, svjedoči kako je ponuda sjemena različitih kultura vrlo skromna te da nije jednostavno istražiti porijeklo i sastav onoga što sadimo. Tema i dileme oko GMO hrane su stare koliko i pojava genetski modificiranih organizama i korištenje GMO nije nužno negativno.

Štaviše, za određenu populaciju je ona od presudnog značaja i za zdravlje, kao u slučaju proizvodnje inzulina, i za ishranu, kao u slučaju proizvodnje veće količine hrane za populaciju na rubu umiranja od gladi.

Međutim, u svakom slučaju ostaje potreba da se pitamo kakve kulture sijemo, odnosno kakav je sastav i šta na kraju konzumiramo. Izraz `domaće’ često je sinonim za organsku hranu, ali kada se uzme u obzir da se i na planinskim selima koristi sjeme kupljeno u tržnim centrima ili se koriste pesticidi onda ostaje pitanje ko zaista nudi domaće ili modernim rječnikom kazano organsku hranu.

Lideri u proizvodnji sjemena su najveći proizvođači pesticida

ETC grupa (akciona grupa o eroziji, tehnologiji i koncentraciji) sa sjedištem u Kanadi i uredima u drugim zemljama kao nevladina istraživačka organizacija, koja se finansira od donacija i koja ima savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću UN-a, izdala je 2009. godine izvještaj na 48 stranica "Ko posjeduje prirodu", u kojem analizira budućnost sadnje, proizvodnje hrane i monopola nad prirodnim izvorima.

Poseban akcenat je stavljen na proizvodnju sjemena. Naime, u prvoj polovini 20. stoljeća sjeme je bilo uglavnom u rukama poljoprivrednika i proizvođača u javnom sektoru. U narednim dekadama to se promijenilo i to uglavnom naporima Gene Giants-a (u slobodnom prijevodu genskih divova) koji su nastojali ili su već preuzeli budućnost u smjeru agrikulture.

Tih šest multinacionalnih divova: Syngenta, Bayer, BASF, Dow, Monsanto i DuPont kontrolišu 59.8 posto komercijalnih sjemena i 76.1 posto hemije za agrokulturu.

Zapravo, od hiljadu kompanija i javnih proizvođača koje proizvode sjeme samo deset kompanija danas kontrolira više od dvije trećine svjetske proizvodnje sjemena. Od desetina kompanija koje su proizvodile pesticide prije trideset godina danas deset kompanija kontroliše skoro 90 posto proizvodnje.

Ono što je zanimljivo jeste da šest lidera u proizvodnji sjemena jesu u isti mah i lideri u proizvodnji pesticida.

Uskoro kupujemo kinesko sjeme?

Od dvadeset najvećih proizvođača sjemena u svijetu najveća dva proizvođača u 2017. godini su firme iz SAD-a. Pet firmi ima sjedište u Francuskoj, četiri dolaze iz Holandije, a u zadnjih nekoliko godina zemlja koja mnogo ulaže u proizvodnju sjemena jeste Kina, koja na listi dvadeset najvećih proizvođača sjemena ima tri kompanije.

Navikli smo kupovati različite plastične predmete iz Kine, ali ova zemlja s različitim proizvođačima osvaja svjetsko tržište i sjemenom tako da ćemo vrlo vjerovatno u budućnosti umjesto kupovine igračaka, pod pritiskom niskih cijena, kupovati kinesko sjeme. Syngenta je kineski proizvođač koji je dugo vremena bila u vrhu najvećih proizvođača sjemena, a sada je ovu firmu kupila ChemChina – nacionalna kineska kompanija specijalizirana za agrohemikalije, gumene proizvode, hemijske materijale i specijalne hemikalije, industrijsku opremu i petrohemijsku preradu.

Ova firma je kupovinom firme Syngenta u 2018. godini postala treći proizvođač sjemena u svijetu. Naravno, slične saradnje odavno su prisutne u SAD-u. U martu 2007. najveća svetska kompanija za sjeme Monsanto i najveća svjetska hemijska korporacija (BASF) najavile su 1,5 milijardi dolara vrijednu saradnju na polju istraživanja i razvoja kako bi povećale prinose i toleranciju na sušu kukuruza, pamuka, uljane repice i soje.

Ovakve saradnje mogu biti korisne za smanjenje gladovanja u svijetu, ali, također, otvoriti i biohemijska procese bez kontrole te voditi ka svojevrsnom monopolu: za sadnju je potrebno posebno sjeme, a ono zahtijeva i posebne pesticide. Iz ovih i sličnih razloga naučnici su bili skeptični kada su se Bill Gates i Meksiko Carlos Slim, dva među najbogatijim na svijetu, udružili sa međunarodnim javnim centrom za uzgoj kukuruza i pšenice sa sjedištem u Meksiku kako bi dobili jeftino genetski inženjersko sjeme za poljoprivrednike.

- Ideja da će poljoprivrednici na Jugu imati koristi od ovog sjemena je očigledno apsurdna. Pod krinkom dobročinstva, Gene Giants osmišljavaju nove šeme kako bi ublažili opoziciju i osvojili nova tržišta - kazala je meksikanska znanstvenica Silvija Ribeiro iz ETC grupe.

Bosansko sjeme

Sve je manje proizvođača koji traže "domaće" sjeme, s obzirom na to da je neznatan broj domaćih proizvođača sjemena, a na selima ljudi se više i ne trude da čuvaju i prenose sjeme s generacije na generaciju, pa se pod bosanskim planinama sadi holandski ili mađarski krompir.

Nažalost, uslijed sve većeg pritiska komercijalizacije i vrlo kvalitetna i popularna domaća sjemena: takozvani nevesinjski krompir, fojnički ili romanijski danas su rijetkost na tržištu.

Nažalost, ovi brendovi nerijetko bivaju i zloupotrijebljeni pa se mnogi kupci razočaraju kvalitetom ne znajući da im je pod ovim imenom prodat mađarski ili neki drugi krompir.

(Preporod)