Uhud - poraz zbog neposluha

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.” (El-Ahzab, 36)

Sedmog dana mjeseca ševvala, treće godine po Hidžri, vojska koju je predvodio Muhammed a.s. iako četiri puta malobrojnija junački i hrabro odbijala je sve napade idolopoklonika na brdu Uhud.  Muslimanski strijelci, vidjevši da se neprijatelj povlači, mada im je od Vjerovjesnika bilo naređeno da ne napuštaju položaj “čak i ako ugledaju ptice kako kljuju oči mrtvacima našim” i mada ih je vođa čete na to upozorio, većina ga ne posluša, već napusti svoje položaje u namjeri da pokupe ratni plijen. Nastupi pometnja, zbunjenost i rasulo u redovima muslimanske vojske. Muhammed a.s. u ovoj bici, koje se muslimani nerado sjećaju zbog teškog poraza i veleizdaje koja mu je prethodila,  ranjen je u lice, donju usnu i izbijena su mu dva zuba. Među sedamdeset zarobljenih muslimana na Uhudu, i isto toliko šehida i ranjenika, nalazilo se i tijelo Poslanikovog  amidže hazreti Hamze.

Vakidi bilježi nesvakidašnji i dirljiv događaj koji se odvijao u sudbonosnim trenucima bitke na Uhudu. Tog dana u Medini se pronijela vijest: “Muhammed a.s., je ubijen! Nastupili su plač, jauci i vapaji koji su se uzdizali do Arša. Svi su bili na ulicama raspitujući se o događajima na bojnom polju. Hazreti Sumejra, jedna od Ensarijki, dobila je vijest o smrti dvojice sinova, oca, muža i brata, ali na to nije obraćala pažnju, već je brinula o tome šta je sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Kada je vidjela ashabe koji su se vraćali iz boja, pitala je:

• Šta je sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s?
• Hvala Allahu, on je dobro! Živ je - rekli su.
• Moje srce se neće smiriti sve dok ga ne vidim! - rekla je Sumejra - Odvedite me k njemu!
• Kada je vidjela Allahova Poslanika s.a.v.s., uhvatila je za rub njegove odjeće i rekla:
• Preči si mi od oca i majke, Allahov Poslaniče! Kada si ti dobro, ja se ne brinem ni za što drugo!

U muslimanskom kalendaru Uhud je nezaboravni podsjetnik koji glasno opominje da  se ne može živjeti od minulih uspjeha, od  bedranske hrabrosti i slave. Oglušiti se o upozorenje Poslanika, a.s., otkazati lojalnost pravednim predvodnicima - to je put kojim se unosi razdor, nemir i nesigurnost u redove muslimana. Ranjivost muslimana i mogućnost da postanu lahak plijen svojim neprijateljima povećava se nespremnošću da se uhvate u koštac sa širenjem dezinformacija kao i neselektivnim  prihvatanjem vijesti od osoba sklonih neistinama i senzacionalizmu. Uhud je sinonim za lahkomislenost, neopreznost i nemar u sudbonosnim i odsudnim trenucima borbe za opstanak. Uhud asocira na opasnosti pohlepe i žudnje za ratnim plijenom prije nego što se bitka privede kraju. Muslimani su dužni neprestano učiti iz ove bitke. Svaka generacija muslimana pozvana je da sagleda poraz na Uhudu u perspektivi slabosti koje je iscrpljuju pred vidljivim i nevidljivim neprijateljima. Uhud je jedna od najvažnijih i najtežih životnih lekcija koju muslimani uvijek iznova i iskustveno proživljavaju kada god je potisnu iz živog i aktivnog sjećanja.

(islamskazajednica.ba)