Kad bi Allah ljudima zlo brzo davao kao što im dobro daje…

Prema kur'anskom kazivanju Junus, a.s., je napustio svoj narod ne polažući nadu da će njegovi sugrađani postati vjernici. Napustio je svoju misiju misleći da se uzaludno trudi. Allah ga je zbog ovakvo negativnog stava iskušao i uvjerio u suprotno: svi su iz njegovog naroda postali vjernici.

Cijeli narod je postao vjernički što se nikada nije desilo nekom narodu koji je trebao propasti. Kao da je Allah poručio Junusu, ali i nama, da je naše da se trudimo i iskreno radimo; to je do nas, a ostalo nerijetko neće biti u našoj moći. U stanju nemogućnosti promjene stanja ljudi olahko izgovore riječi koje mogu biti dova, umjesto da budu strpljivi, jer sve što nas loše zadesi zapravo je trunka spram onoga što nam dolazi kao dobro.

U suri Junus stoji: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali.“ (11)

Neki smatraju da se to odnosi na proklinjanje, što je osobina i nekih vjernika koji u srdžbi izgovore riječi protiv sebe, bližnjih ili neke pojave, kao npr. ”Dabogda prestao padati (snijeg)…”; “Još nam je samo to trebalo…“ itd.

Jedna od osobina čovjeka jeste da kada ga zadesi bilo kakvo zlo vidi, uglavnom, samo njega, pored svih drugih blagodati. Čovjeka zaboli zub pa zaboravi na ostatak ili cijelo tijelo. To je jedna od osobina onih koji ne vjeruju iskreno u Boga. Stoga nam u slijedećem ajetu ove sure Allah kaže da čovjek, kada ga zadesi nevolja, dugo se moli, a kada ga nevolja prođe zaboravlja na Allaha.

“Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ (12) Prirodno je da čovjek bude zaokupljen nevoljom, ali kao vjernik ne smije zaboraviti da će to stanje proći i da onda na Allaha ne zaboravi; kada prođe glavobolja, dugovanje, stanje prirodne nesreće… Stoga, zlatno je pravilo, na osnovu hadisa, da će se onog ko se sjeća Allaha u blagodati, Allah sjetiti kada bude u nevolji.

Sura Junus pred kraj ukazuje na temelj stabilnosti vjernika na Ovom svijetu: “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro - pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.“ (107)

Naravno, nije jednostavno preporučivati drugima da budu strpljivi i zadovoljni Božijom odlukom dok gube posao, ispraćaju bližnje s Ovog svijeta. Stoga, možda je bolje da se usmjeravaju da u ovim trenucima samostalno čitaju Božije Riječi, u kojima će, ako Bog da, pronalaziti pouke i veći smiraj nego u našim preporukama.

Preporod.info