U doba korone zasadimo voćku

Piše: Elvir Musić

Čovjek je društveno biće kojeg odlikuje razmišljanje kao jedinstveni Božiji dar. Kada razmišlja o sebi, svome stanju i boljitku s ciljem davanja doprinosa zajednici, čovjek se nalazi u jednom od najbitnijih ibadeta.

Otkako je iz kineskog Wuhana počelo širenje korona virusa koji je zaprepastio epidemiologe i u stanju bezizlazja ostavio virologe širom svijeta, razmišljam kako da se, kao osoba koja nastoji biti vjernik, postavim prema toj pojavi, kako da djelujem pozitivno i sačuvam mentalno zdravlje djece kao najosjetljivije kategorije našega društva.

U jednom trenutku sam primijetio da se u mojim mislima kontinuirano javlja hadis Božijeg Miljenika (a.s.) koji prenosi Enes ibn Malik (r.a.):  "Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bila sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to učini".

U postojećoj situaciji svakodnevnoga pooštravanja mjera s namjerom preveniranja širenja korona virusa, a koje obuhvataju ograničenje i zabranu kretanja te obustavu obrazovnih procesa i zaustavljanje fabričkih pogona, bitno je ovaj hadis pojmiti i doslovno i metaforički.

S obzirom na to da će kriza nastala pod uticajem širenja korona virusa značajno utjecati na slabljenje ekonomskih potencijala i Bosne i Hercegovine i drugih država, te da će se ekonomske posljedice, prema procjenama stručnjaka, osjećati barem dvije godine, bitno je iskoristiti snagu vizionarske pronicljivosti koju Uzvišeni daruje iskrenim vjernicima.

Zahvaljujući tom Božijem daru već od sada možemo vidjeti da će velike izvoznice strateških poljoprivrednih proizvoda poput pšenice, s ciljem osiguravanja potreba vlastitoga stanovništva, zabraniti izvoz tog proizvoda što će dovesti do niza problema u državama koje nisu u stanju proizvesti dovoljno pšenice za potrebe svoga stanovništva.

U tom kontekstu bitno je Miljenikov (a.s.) hadis shvatiti doslovno i već od sada se posvetiti sadnji voća i obradi poljoprivrednih dobara s namjerom osiguravanja potreba za hranom u narednom periodu koji, po svemu sudeći, neće ličiti ovom koji živimo.

Želimo li ispoštovati i metaforičko značenje citiranog hadisa, moramo ispravno razumjeti šta je ta voćka koju treba posaditi čak i ako nastupi Sudnji dan, a da bismo ispravno razumjeli, moramo se podsjetiti na činjenicu da Poslanik (a.s.) ne govori po svome hiru i da se odgovor na tajne skrivene u njegovom govoru nalaze u Časnoj Knjizi (a.š.). Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo – iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka". (Kur'an, XIV: 24-26)

Želimo li živote u doba korone oplemeniti značenjima objavljenim u ovom kur'anskom ajetu trebamo nastojati štoviše koristiti lijepe i pozitivne riječi, one koji osjećaju strah tješiti lijepim riječima, one koji počinje obuzimati sumnja hrabriti pozitivnim vijestima, a one koji su ostali sami među svoja četiri zida obradovati barem telefonskim pozivom.

Time ćemo na najljepši način slijediti najkrasnijeg tješitelja kojeg je čovječanstvo imalo priliku vidjeti: Allahovog Miljenika (a.s.).

Na kraju, lijepa riječ je i naš prozor u svijet iz izolacije. Ako smo prinuđeni biti zatvoreni u svojim domovima to ne znači da se imamo pravo zatvarati u sebe. Otvorimo prozore svojih duša i kroz njih prema drugima pustimo samo lijepe riječi utjehe, ohrabrenja i ljubavi.

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.