Hollywood svakodnevnice

Autor: Hasan Hasić

Hodajući jednim od madridskih kvartova, Zuko Džumhur je primijetio: "Sudeći po otiračima ispred vrata, ovdje danas stanuju takozvani mali ljudi, mahom srednjega rasta i svakojakih sitnih zanimanja i krupnih briga".

Sa Zuki svojstvenim uočavanjima i opisima moguće se otisnuti bilo gdje. No, počnimo stoljećima unazad, da potom objasnimo i Zuku, ili barem veliki inspirativni input koji njegova moć za detalj daje.

Musaovih i Isaovih mu’džiza nema više. Bili su to znaci za ondašnje i tamošnje. Kur’an ih je obgrlio u poruke za sva kasnija pokoljenja, i najavio neka druga vremena. Posljednja, pred sami Kijamet. Al’ čovjek bi opet more na dvije pole i s neba sofru, možda samo zato što to odgovara "svijetu spektakla" u kome živimo.

Navikli smo na holivudske i slične produkcije. Herojsko ruho kreiranih likova nosi dječiju maštu i našu dozu zabave. Već su nam uprizorili biblijske scene davnih vremena i potencijalne scenarije apokalipse ili slike bliže i dalje budućnosti. I čudo se danas pojavljuje u drugom obliku, a na čovjeku je da se snađe.

Da je nešto okulocentrično, prvi put sam čuo od akademika Esada Durakovića – govorio je o savremenoj civilizaciji, u predavanju nama medreslijama. Pri tome je istaknuo okulocentrično u odnosu na fenomen sluha kojeg Kur’an u nabrajanju stavlja na prvo mjesto. Pažljivo sam bilježio to, da bih se vremenom dublje uvjerio u istinitost takve postavke.

Slika je pretekla izgovorenu riječ. U mnogo slučajeva, marketing je zahtijevao preuveličavanu prezentaciju određenog sadržaja. Rapidno razvijanje filmske i medijske industrije kreiralo je pogodne alate sa pozicioniranje "vidnog" u centar savremenog svijeta.

Konačno je izreka “slika vrijedi hiljadu riječi” dočekala svojih pet minuta slave. Vjerovatno, doslovce - stoljeća. Ne samo da je slika na Facebooku više lajkana, već se Instagram uspeo iznad ionako širokog dijapazona usluga Facebooka. Ne smeta to Facebooku, jer Instagram je ionako njihov. Naravno, ovdje niko ne može diskvalificirati ni jedno ni drugo. Društvo je doskora imalo i htjelo jedno, danas već nešto drugo, i na drugačiji način.

U vremenu u kojem često prelijećemo preko riječi i slabije zastajkujemo da čujemo, da se nadnesemo, i ma koliko se trudili da se tome i prilagodimo, oko nas su i dalje ljudi; oni koji desnicom pomažu studenta i pridržavaju cekere starijem i nemoćnijem; ljudi koji se nadviruju nad musibetom komšiluka, ne da muzevire - oni priteknu.

Zamislite, u bež kaputu preko svoje kućne odjeće, sa svojih šezdeset ljeta, na uobičajeno gradsko jutro, bila je najljepša žena u mom narodu: s trotoara podiže komad kruha, i postavi ga tamo gdje se veru mačke i sva hajvančad, sav taj naš emanet. U tom kratkom intermezu stalo je hejbet toga što jesmo. I nismo.

Po duhovnoj vježbi samopreispitivanja, priznamo: promiču nam tihi koraci ljudi koji iznose teška bremena. Često su to bremena ljudskosti za koju pomislimo da je iščeznula; ne poznaju teatar, i vide malo dalje, tek toliko po iskustvu ili spremnosti da kroz dobročinstvo iskuse.

I učini ti se da je to nadahnuće, ko nalik onom majke Musaove. Draže im je drugome, nego sebi. I ostane im želja -dvije: da odavdje odu sretniji. Zbog drugog. Neće ti citirati ajet ili hadis. Prepričat će ga riječima i terminima bliskim njemu. I nećeš imati potrebu da ga ispraviš, ako napravi omašku. To fasicinira. Osvjedočiš se da je princip usvojen. Tu prestaju sve priče koje bi potekle o broju retka, sahifi, pisaru i senedu.

Zašto?

Jer prepoznaš, tako je i očuvana žiška. Ljubomorno držana. I drži se da se postidiš! Umjesto u nebrojenim listinama tefsira, naći ćemo tumačenja kur'anskih ajeta i Poslanikovih, a.s., riječi u životima naših ljudi. Nije to od jučer. S tim se živjelo. U to se dalo. S tim se umiralo.

 Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.