Lijepa riječ kao lijepo drvo

“Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.” (Kur’an, 14:24)

Lijepa riječ kao lijepo drvo je poznato poređenje preuzeto iz Kur’ana i, prema klasičnim islamskim tumačima Kur’ana, znači tevhid ili la ilahe illallah. Lijepa riječ je svjedočanstvo našeg monoteizma ili tevhida, ali i sve što proizilazi iz tevhida ili šehadeta. Može uključivati poziv da se čini dobro i zabranu zla.

Možemo li dakle reći da su lijepa riječ i naš namaz, zekat ili hadždž lijepa riječ jer proizilaze iz čvrste vjere?

Riječi mijenjaju živote

Prije nego počnemo govoriti o lijepoj riječi i poređenju sa lijepim drvetom, pozabavimo se terminom „riječ“. Šta je riječ? To je najlakši način da se izrazimo. To je način na koji uglavnom komuniciramo. Potrebno nam je samo nekoliko pokreta jezika, zuba i usana, i eto glasova, riječi i rečenica.

Zbog lahkog formiranja i minimalnog napora da ih izreknemo, osim ako za to postoji prepreka ili stanje, riječi se koriste svakodnevno, skoro bezgranično. Naše riječi i izreke uglavnom ne bivaju zabilježene. Ne možemo imati arhivu svega što smo rekli. Ipak neke riječi, naročito kad ih drugi kažu, dugo ostanu sa nama, ponekad do kraja našeg života.

Zašto neke riječi zapamtimo, a druge lahko zaboravimo? Da li je to zbog vremena kad su izrečene? Ili zbog značenja za nas? Ponekad se pamte riječi drugih jer su nas učinile povrijeđenim, ili sretnim, ili tužnim. Mi se u osnovi ne sjećamo samo nečijih riječi, već vlastitih osjećaja.

(...)

Kada su ga zamolili da proklinje mušrike, rekao je: “Nisam poslan da proklinjem, nego da pozovem.”  Lijepa riječ je odlična vijest za čovječanstvo.

..ljudima lijepe riječi govoriti... (Kur’an)

(...)

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.  (Kur’an, 17:54)

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Kur’an, 41:34) U cijelom Kur’anu vidimo ovaj pozitivan stav prema životu i misiji Poslanika Muhammeda, s.a.w.s.

On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. Kur’an, 42:13.

Nakon toga dolazi pravo stvorenja, prije svega, pravo roditelja. Allah dž.š. obično spominje prava roditelja uz Njegova prava. 

Poslanik je bio pitan o najboljem djelu. On je odgovorio: “Obavljanje namaza na vrijeme.” Zatim su ga pitali o slijedećem najboljem djelu. Odgovorio je: “Biti ljubazan prema svojim roditeljima”, a zatim se truditi na Allahovom Putu. 

(...)

Više možete pročitati u printanom i digitalnom izdanju Preporoda.

(Hazim Fazlić/Preporod)