Indija: od sekularizma do šovinizma

Piše: Fikret Karčić

Londonski The Economist od 25. -31. januara ove godine posvetio je naslovnu stranu Indiji: Lotos - cvijetni simbol Indije - okružen bodljikavom žicom i natpisom: “Netolerantna Indija”.

Ovom temom bavi se uvodnik magazina i sekcija “Izvještaj”. Na ovaj način ugledni magazin je skrenuo pažnju na opasan proces koji teče u ovoj zemlji: ugrožavanje najveće svjetske demokratije i mijenjanje sekularne države u šovinističku hinduističku državu. Sastavni dio tog procesa jeste mijenjanje položaja 200 miliona brojne muslimanske zajednice, koji se od ravnopravnih građana pokušavaju svesti na građane drugog reda.

Ovaj proces vodi sadašnji premijer Indije Narendra Modi iz Bharatiya Janata Party (BJP). On je dva puta uzastopno dobio izbore (2014. i 2019. godine), nastupajući na talasu hinduskog nacionalizma.

On i njegova partija su do sada inspirisali nekoliko tragičnih događaja po muslimane: rušenje Babri džamije u Ayodhyi 1992. godine, masakar 2000 muslimana u Gujaratu 2002. godine, ukidanje autonomnog statusa Jammu i Kašmira 2019. godine, donošenje odluke Vrhovnog suda Indije iz novembra 2019. godine o davanju hindusima zemljišta na kojem je bila srušena Babri džamija, ratnohuškaška retorika protiv Pakistana i slično.

Posljednja u nizu antimuslimanskih mjera jeste Izmjena zakona o državljanstvu (The Citizenship Ammendment Act) od 12. decembra 2019. godine.

Osnovna verzija ovog zakona je donijeta 1955. godine i on je sve do sada regulisao pitanja indijskog državljanstva. Sada je došlo do njegove promjene u otvoreno anti-muslimanskom smjeru. Naime, član 2 ovog zakona propisuje da se slijedeće kategorije pojedinaca neće smatrati ilegalnim imigrantima: hindusi, sikhi, budisti, džainisti, parsi i kršćani iz Afganistana, Bangladeša i Pakistana koji su ušli u Indiju na dan ili prije 31. decembra 2014. godine. U ovom nabrajanju su izostavljeni muslimani, što omogućava da se svi muslimani koji nemaju dokumente o državljanstvu proglase ilegalnim imigrantima.

O kojim brojevima je riječ vidi se iz podataka da vladin pregled iz 2016. godine procjenjuje da oko 40 posto muslimanske djece nema rodni list. Sličan je postotak i hinduske djece. U takvom jadnom stanju državne uprave, muslimani su jedino izdvojeni i od njih se traži da dokazuju svoje državljanstvo.

Osim toga, objašnjenje koje je premijer Modi dao o isključivanju muslimanskih doseljenika iz Afganistana, Bangladeša i Pakistana iz kategorije legalnih useljenika je cinično. On je rekao da su to muslimanske zemlje, u njima muslimani nisu progonjeni, pa prema tome nisu ni prisiljeni da ih napuštaju. Istovremeno, cijelom svijetu je jasno da se najveći broj današnjih sukoba vodi oko muslimanskih zemalja i da se zbog toga pokreće njihovo stanovništvo.

Posmatrači ocjenjuju da je ova posljednja mjera usmjerena ka mijenjanju koncepta države. Promjenama koje BJP uvodi, Indija postaje “neliberalna demokratija”, termin koji je uveo Fareed Zakaria, američki politolog, novinar i autor, 1997. godine. Njime se označavaju zemlje u kojima se održavaju izbori, ali ne vladaju liberalne vrijednosti.

S druge strane, napušta se koncept sekularne države u korist hinduističke države (Hindutva). Indija je bila primjer sekularne države kao najadekvatnijeg institucionalnog okvira za pluralna društva. Jedan od elemenata sekularne države jeste građanski status koji nije vezan za religijsku pripadnost. Izmjenama zakona o državljanstvu to se grubo mijenja.

Ohrabrujuće je da otpor ovim promjenama daju ne samo muslimanski studenti nego i njihove kolege sa sekularnih univerziteta, ljevičari i pripadnici nižih kasta kao što su Daliti. Simboli koji oni koriste u protestima protiv Izmjena zakona o državljanstvu su indijska zastava, državna himna i ustav. Sukobi između zagovornika jedne i druge koncepcije ne vode se samo u tradicionalnim muslimanskim četvrtima nego i na liberalnim univerzitetima.

Pravna borba oko spornog zakona prenijeta je na Vrhovni sud Indije. Ovom sudu podnijeto je inicijalno oko 60 zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona. Na prvom ročištu 18. decembra 2019. godine Vrhovni sud je odbio da obustavi primjenu zakona. Naredno ročište zakazano za 22. januar 2020. rezultiralo je davanjem roka od 4 sedmice saveznoj vladi da odgovori sada na 143 zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Pravna bitka se nastavlja.

(Preporod)