Prijedlog za hutbu: Najgori nemar je ne obazirati se na vrijeme

Ovih dana obilježavamo 85 godina Takvima, popularne publikacije i godišnjaka Islamske zajednice. Za Islamsku zajednicu i muslimane ovaj jubilej predstavlja potvrdu naše skoro stoljetne institucionalne brige i odgovornosti o zajednici bosanskohercegovačkih muslimana.

Prva asocijacija pri spominjanju Takvima jeste neprolazni značaj vremena. Nauhvatljiva nit vremena ne može se zanijekati, jer vrijeme neprestano nosimo u našoj svijesti i sjećanju. Međutim, ostaje nerazrješiva zapitanost i nepoznanica - šta je to, uistinu, vrijeme? Iako ga svim svojim bićem osjećamo i proživljavamo, suština vremena izmiče ljudskoj spoznaji. Iako trošimo njegove sate i minute, na kraju sve nas vrijeme potroši i nadživi svojim trajanjem.

U Kur’an-i- Kerimu Stvoritelj se zaklinje i vremenom i prostorom, a mudri ljudi napominju da su prostor i vrijeme univerzalne kategorije postojanja.

“Tako mi vremena, doista je čovjek na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju, i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. ( El ʻAsr, 1-3)

Kunem se gradom ovim, a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovom, - i roditeljem i onim koga je rodio. Mi čovjeka stvaramo da se trudi. Misli li on da mu niko ništa ne može? “Utrošio sam blago nebrojeno!” - reći će. Zar misli da ga niko vidio nije? (Al-Balad, 1-7)

Mnogi kur’anski ajeti upućuju čovjeka da promisli o vremenu i prostoru. Vrijeme i prostor su srasli s nama, ali mi nismo njihovi posjednici i vlasnici. Stoljeća su minula! Davne pretke niko ne pominje! Prašina zaborava odavno je prekrila moćne carevine i civilizacije!

“Sve što je na noj- Zemlji prolazno je, a ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito. ( Er-Rahmān, 26 -27)

Uzvišeni Stvoritelj Gospodar je svekolikog vremena, Njegova je vlast nad svime što postoji, a čovjeku je dato vremena do roka određenog kojeg on ničim ne može ni odgoditi ni izbjeći. Budući da ničim ne može izbjeći, nadživjeti i prevazići kategorije svoga postojanja, čovjek se u vremenu i prostoru mora znati orijentisati, organizovati, ostaviti vrijedan biljeg svoga života.

Muhammed a.s., prenoseći iz Suhufa, listova objavljenih Ibrahimu a.s. kaže

“ Svako pametan bi trebao svoje vrijeme podijeliti na četiri dijela:

- dio u kome će dozivati svoga Gospodara

- dio u kome će prispitivati svoje postupke

- dio u kome će razmišljati o Allahovim, džellešanuhu, stvorenjima

- dio koji će posvetiti pribavljanju svojih životnih potreba poput hrane i pića.!”

Kada ovo Poslanikovo a.s. uputstvo o rasporedu vremena na četiri dijela prevedemo u praksu, dan jednog muslimana izgleda ovako: Klanjaj namaz u propisano vrijeme, budi se sa sviješću da si Njegovom milošću ustao zdrav, a liježi u postelju sa spoznajom da si Njegovom milošću proživio još jedan dan. Zahvali se na Božijim blagodatima i izađi iz kuće tražeći svoju halal nafaku. Obavljaj svoj posao čestito i odgovorno, jer je to emanet za koji ćeš pred Bogom biti odgovoran. Ali kako prolazi tvoj dan, nemoj zaboraviti da pravo (hak) u tvome vremenu imaju tvoji najbliži: otac, majka, suprug, supruga i djeca. Odvoji jedan dan u sedmici ili mjesecu da obiđeš rodbinu, udijeli povremeno sadaku kako bi se sačuvao od škrtosti i pohlepe, olakšavaj drugima i budi prema njima onakav kako bi volio da se prema tebi postupa. I najzad, u svom rasporedu vremena, nemoj nikada zaboraviti sebe. Pazi na svoje tijelo koje treba redovnu i zdravu ishranu, ne zapostavljaj fizičku aktivnost i kretanje, nađi vremena za odmor i miran san. I tu nije kraj, prije nego zatvoriš stranicu svog dnevnog, mjesečnog ili godišnjeg rasporeda vremena, zastani i preispitaj svoje postupke. Omer b. el-Hattab r.a., vođa pravovjernih, ostavio nam je savjet: “Pozivajte svoje duše prije nego što budu pozivane i odvagajte svoja djela prije nego što budu vagana.”

Draga braćo, najgora nesavjesnost je ne obazirati se na vrijeme i prostor u kojem živimo, predati se nemaru i prepustiti se trenutnim užicima i varljivim nasladama.

Duh današnjeg čovjeka pod uticajem je visoko tehnizirane kulture u kojoj dominira sadašnjost. Sve se hoće svesti na sad- na ovaj trenutak, a prostor ukinuti potpuno. Važno je uvijek, na svakom mjestu biti dostupan - online, biti uključen i na vezi. Da nam slučajno nebi promaklo šta važno, utrkujemo se ko će što više događaja pratiti i prenositi - live - uživo, u trenutnom vremenu. S tim u vezi je preseljenje svega u digitalno. Kao da se želimo osloboditi vremena i prostora. Gubimo sjećanje! Gubimo prošlost! Gubimo perspektivu o budućnosti! Zaboravljamo na ono što dolazi sutra, na najvažnije vrijeme Posljednjeg dana i konačnog Suda na koje smo Objavom opomenuti.

U unaprijed izgubljenoj bici sa vremenom, čovjek ne može dobiti svoj zasluženi dio ako i vremenu ne podari njegov hak (pravo) koje mu pripada. Imati svijest o vremenu prva je pretpostavka da ne postanemo njegove besmislene žrtve.

Ili kako to Poslanik a.s,. nadahnut Božijim svjetlom i uputom, kaže: „Sve što će doći blizu je. Ono što treba da dođe nije daleko. Allah neće ništa požuriti zato što to neko požuruje, niti će nešto usporiti zato što to neko usporava. Sve se odvija onako kako to Allah hoće, makar se to ljudima i ne sviđalo. Ono što Allah približi niko ne može udaljiti, a ono što On udalji niko ne može približiti. Ništa se ne događa bez Allahove dozvole.“