Najpoznatije aktuelne tužbe Islamske zajednice po pitanju vakufske imovine

Trenutno Islamska zajednica ima preko 30 aktuelnih sudskih upravnih i parničnih postupaka koji se tiču vakufske imovine. Iako su lokalnog karaktera, neki slučajevi su poznati široj javnosti, poput Pršljanice i džamije u Ustikolini. Vakufska direkcija je krajem 2016. godine posjetila Medžlis Bugojno i džemat Vesela kako bi se razmotrili daljnji koraci u pogledu vraćanja vakufske imovine poznate kao Pršljanica. Prošle godine Kantonalni sud u Novom Travniku je po drugi put vratio slučaj, a u trećem postupku Medžlis je izgubio parcelu, iako postoje pisani dokumenti i dokazi da je sporna parcela bila u vlasništvu Islamske zajednice 40 godina. U Medžlisu Bugojno smatraju da iza cijelog ovog slučaja stoji bugojanski poduzetnik Husein Smajić, čije imanje graniči s parcelom Pršljanica. Smajić je, kako je pojasnio predsjednik MIZ Bugojno Haris Mujić, 2010. godine s Igorom Lučićem potpisao predugovor da će zemljište od njih kupiti ako spor bude riješen u njihovu korist.

Borba Medžlisa Ustikolina

Advokatska kancelarija advokata Esada Hrvačića vodila je niz postupaka u kojima  je kao tužitelj bila Islamska zajednica u BiH, a kao tužena Republika Srpska. Tako je jedna od važnijih tužbi Islamske zajednice  bila tužba zbog rušenja Turhan Emin-begove džamije u Ustikolini. “Islamska zajednica  je tužbu pokrenula 1998. godine u onom objektivnom roku od 3 godine i Općinski sud u Goraždu je donio provostepenu odluku kojom je u potpunosti usvojen tužbeni zahtjev. Kantonalni sud u Goraždu preinačava presudu i odbija tužbeni zahtjev opet radi zastare, ali ovdje stav Kantonalnog suda je apsurd svih apsurda i protivan stavu svih sudova u BiH, pa uključujući i sudove Republike Srpske. Ovaj sud smatra da se početak zastare ne može vezati za prestanak neposredne ratne opasnosti, decembar 1996. godine, te smatra da je Islamska zajednica protiv Republike Srpske mogla pokrenuti postupak 1992. godine kada je džamija porušena, jer je po mišljenju ovoga suda bio slobodan pristup sudu u Goraždu. Laik koji čita ovaj tekst će zasigurno na jasan način protumačiti neutemeljenost stava ovog suda“, kazao je advokat Esad Hrvačić. Zaključeno je kako je tužitelj „već tad (05. 05. 1992.) mogao znati za štetu“, te je mogao podnijeti i tužbu, jer nije bilo „nesavladivih prepreka“ da se to učini.

Ustavni sud smatra da član 377 se ne može primijeniti na Republiku Srpsku kao odgovorno lice, već se isto može primijeniti samo na počinioca krivičnog djela. To bi značilo da je Islamska zajednica bila dužna da u krivičnim postupcima dokaže koja su lica porušila džamije, pa da se protiv tih lica porekne tužba. I laiku je jasno da su ovo apsurdne činjenice, pa slobodno mogu reći i ponižavajuće.

Ustikolinu su okupirali i uzurpirali vojnici vojske Republike Srpske, a tek nakon reintegracije, nakon Dejtona, Islamskoj zajednici je omogućen pristup  objektu koji je porušen. Islamska zajednica nije mogla tužiti tadašnju Republiku Srpsku koja niti je bila priznata niti je bilo uslova da se vodi sudski postupak. I mimo tako jasnih i logičkih stavova, ovaj sud ne ulazeći u bilo kakvo razmatranje smatra da je Islamska zajednica mogla 1992. godine tužiti Republiku Srpsku u jeku agresije, gdje se niti jedan materijalni dokaz nije mogao sprovesti.

“Samo neko zlonamjeran ili neko ko je tada boravio daleko od ovih krajeva ili ko se u to vrijeme nalazio u debeloj hladovini Karadžićeve genocidno-fašističke tvorevine ili despotske Miloševićeve Srbije, može zaključiti da nije bilo nesavladivih prepreka da se podnese tužba. Granatiranje, napadi i prijetnje dobro naoružanih zločinaca bili su svakodnevnica. Svugdje glad, bolest, umiranje, patnja i maltretiranje... Kako preživjeti, kako sačuvati porodicu i narod, kako odbraniti domovinu, ojačati državu i opet ostati čovjek? To je ono što nas je sve u potpunosti okupiralo tokom mjeseci i godina. Medžlis Islamske zajednice poslije četiri godine nepostojanja nanovo je konstituiran tek 1996. godine kada se jedan broj vjernika vratio i tek tada se počinju stvarati uslovi za obnovu rada. Međutim ovaj tim sudija sve to ignorira čime postaju saučesnici u zločinu“, kazali su u Medžlisu Ustikolina.

“Nakon ovakve presude Islamska zajednica je izjavila reviziju pred Vrhovnim sudom BiH i postupak je u toku“, kazao je advokat Hrvačić.

Tužba za srušene džamije

Jedan od najznačajnih postupaka Islamske zajednice protiv Republike Srpske tiče se 14 porušenih džamija na području Republike Srpske. Javnosti je poznato da je prvostepenom presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci prihvaćena tužba  Islamske zajednice, ali je od strane Okružnog suda žalba Pravobranilaštva Republike Srpske uvažena, te presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen. Odlučujući po reviziji, Vrhovni sud Republike Srpske je odbio reviziju, a odlučujući po aplelaciji Islamske zajednice, Ustavni sud BiH je odbio apelaciju kao neosnovanu.

Cijeli tekst u printanom izdanju