S povodom: Lejletu-r-Regaib (Noć želja)

Piše: Smajo Mustafić

Koliko god da je Zemlja velika nepoznanica, čovjekov pogled je od njegovog stvaranja uprt ka nebu, jer nebo je njegovo ishodište koje krije nedokučive tajne ljudskog odgonetanja.

Zato je Allah, dž. š., krenuo prema čovjeku  Svojim objaviteljskim pohodom, da djelimično zadovolji  ljudsku zapitanost, jer ma koliko čovjek htio, on ne može spoznati više od onoga koliko mu je Sveznajući Allah pokazao.

Musa, a. s. je tražio više, o čemu nas Allah, dž. š., obavještava:

I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: “Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – “Ne možeš Me vidjeti” – reče -, “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me!” I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (El- 'Araf, 143)

Ovo je primjer ograničenih mogućnosti čovjekove spoznaje kozmičkih i metakozmičkih tajni, i da se najviši doseg ljudske spoznaje postiže pomoću Objave i stvorenih svjetova, dva obzira božanskog očitovanja. Svojim stvoriteljskim i objaviteljskim pohodom, silazno očitujućom vertikalom, Allah, dž. š., trasira stazu po kojoj će čovjek uzlaznom vertikalom postizati vlastitu spoznaju i duhovno napredovanje prema Aršu-r-Rahmanu, koji, prema nekim predajama, obuhvata Kurs, a Kurs, svojom veličinom, obuhvata sveukupni obzir stvorenih svjetova, slično prostoru u halki postavljenoj na prostranoj livadi.

Zato su ljudski pogledi uprti u nedokučiva nebeska prostranstva u koja čovjek može prodrijeti i  dalje od pogleda svojim razumom, posebnim kvalitetom kojim promišlja i spoznaje, da slobodno uzvjeruje i bude zahvalan Stvoritelju, da Ga slavi i da kroz pokornost Njemu, afirmiše najviše stupnjeve slobode. Sa ostvarenjem ovakve slobode, Jusuf, a. s., je bio najslobodniji u tamnici, potpuno predan Allahu, dž. š., i izolovan od ovosvjetskih izazova. Sa dobivanjem položaja dobar dio slobode je izgubljen. Zato je noć pogodna za zikr i fikr, spominjanje i razmišljanje o Allahu dž. š., jer noć zatvara čovjeka u noćnu tamnicu oslobađanja, u kojoj se javljaju najsjajnija odmišljanja i neslućene širine slobode.

Noć ima posebnu vrijednost u ljudskom odgonetanju tajni, budući da se raskoš nebeskih obzira najsnažnije pokazuje noću. Prva objava poslaniku Muhammedu, a. s., je započela u blagoslovljenoj noći. I Poslanikovo, a. s., noćno putovanje do Arši-r-Rahmana je bilo noću, kao i duhovno zrenje u pećini Nur. Rođenje Muhammeda, a. s., je  bilo u  okrilju  noći. I Musaov, a. s., susret sa Allahom, dž. š., na Sinaju, bio je noću.

Ljudski pogledi noću, nemaju gdje drugo biti uprti nego u široka prostranstva neba. A nebo je ishodište svega. Nebo je tajanstveni prostor u kome se udaljenosti mjere vremenom, u kojem je jedan dan kao 50 000 godina (El-Mearidž, 4), koji svojom širinom neodoljivo mami izraz beskraja, iz koga izviru sve tajne, gdje je Allah, dž. š., postavio Svoj prijesto. Noću dok gledamo u nebeske dubine, razmišljamo o nepojmljivim nebeskim prostranstvima koja okružuje Kurs i 'Aršu-r-Rahman, iz kojeg se izvijaju sveukupni obziri stvorenih svjetova.

U islamu, noć ima siboličnu i stvarnu vrijednost. Sam, Allah, dž. š., nam ukazuje na Lejletu-l-Kadr i Lejletu-l-Isra, noćno putovanje iz Mesdžidu-l-Harama do Mesdžidu-l-'Aksa, koje završava, u istoj noći Mi'radžom (Lejletu-l-Mi'radž), ključnoj noći u poslaničkom zaduženju Muhammeda, a. s., o čemu postoji duža hadiska predaja.

Značajno mjesto u islamskoj tradiciji zauzela je Lejletu-l-Bedr, ramazanska noć u kojoj Poslanik, a. s., moli Allaha, dž. š., za pobjedu u bedrovskoj bitci.

Noć je najpogodnija za nafilu, zikr, razmišljanje, želje i  dovu.

"O ti, umotani! Probdij noć, osim malog dijela; – polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo. Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati – ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, a ti danju, doista, imaš mnogo posla. (El-Muzzemmil: 1 – 7)

Noć nam pokazuje nebeske dubine, nepojmljiva prostranstva prepuna nebeskih tijela, koja su u neprekidnom i dinamičnom pokretu, od kojeg se razliježe jeka nebeskim prostranstvom, koja Božijom voljom ne dopire do ljudskog uha, čiju silinu jeke zasigurno ne bi mogao izdržati. I baš usred tog dinamičnog pokreta i jeke, čovjek, baš noću, smiruje svoj razigrani nefs u noćnom počinku prividne noćne tišine, jer je dinamika nebeskog pokreta stalna, koja svojom pravilnošću i skladom zadivljuje i smiruje, a iza čega stoji stvoriteljska naredba Stvoritelja Budi!

Noću dolazi do potpunog izražaja veličanstvena raskoš i nebesko carstvo neopisive ljepote, dok je dan rezervisan za Zemlju koja, u svjetlosti koja također, dopire s neba, pokazuje sav svoj raskoš i zemaljsko carstvo ljepote.

Sve ovo se konteplira u raskošnoj tišini noći, kada ništa od zemaljskih ukrasa ne odvlači pažnju, kada postaje jasno da je nebo paradigma vječnosti a Zemlja prolaznosti, a da je vječnost bolja od prolaznosti. Zato je noć pogodna, kao vrijeme želja i zato je Lejletu-r-Regaib – Noć želja, zauzela svoje stalno mjesto u muslimanskoj tradiciji i muslimanskom kalendaru. Lejletu-r-Regaib nas dodatno podsjeća na značaj noći i noćne molitve, te da je svaka  noć pogodna za otkrivanja želja i nadanja, koja počivaju na našem odzivu na poziv koji nam je Allaha, dž. š., uputio. (El-Bekare, 186) .

Lejletu-r-Regaib je noć koju ne treba pretjerano glorificirati, ali nema razloga za komentare u kojima se ljutito i nervozno naglašava njena neutemeljenost Kur'anom i Sunnetom, a njeno obilježavanje grijehom, pa makar se to činilo namazom, zikrom i dovom, svim onim što je pohvalno u svim noćima, osim u ovoj noći. Ako je dobro činiti ibadet svake noći zašto to ne bi bilo i u noći koja se obilježava kao noć začeće posljednjeg poslanika, Muhammeda, a. s., koga i Allah i meleki blagosivljaju i selame mu upućuju?  Obilježavanje  ove  noći  je  još jedna prilika za pojačani ibadet Allahu, dž. š., a zar ibadet u ime Allaha, i samo radi Njega, može biti grijeh?

Ova noć je prilika da se prepusti pobožnosti, bez namjere da se ovim provocira i uzvraća na napade i osude, nego da se srca ispune ljubavlju i dobronamjernošću. Nema potrebe ni za inkvizicijsko istraživanje grijeha, niti da se harami nešto što nije oharamio ni Allah, dž. š., niti Poslanik, a. s., samo zato što se obilježavanje ove noći ne nalazi u Poslanikovoj praksi. Ako je u pitanju dobrovoljni namaz, pa namaz ne može biti loše djelo. Principijelno, dobrovoljni ibadet je slobodan izbor i sve dotle dok se njime veliča samo Allah, dž. š.,  nema osnova da se kvalificira kao haram, bez obzira što se ta vrsta ibadeta ne pojavljuje u životu Poslanika, a. s. Naravno da treba izbjegavati pripisivanje Poslaniku, a. s., nešto što nije rekao i radio, pa makar to imalo sve elemente ibadeta. Ne treba na takav način opravdavati i ojačavati nešto što činimo kao dobrovoljni ibadet. Sve se to može ojačati iskrenim nijetom, ispunjenim ljubavi prema Bogu i Njegovom poslaniku.

Neka ova noć bude noć najdublje intime u vlastitom srcu i vlastitom domu, koji će stanovnicima neba sijati kao što sijaju zvijezde stanovnicima Zemlje. I ne mora biti ništa spektakularno, neka bude tiho i najtiše obraćanje Bogu, Koji čuje, vidi i zna, iako uopšte, ne smeta da se ova noć obilježi zajednički u džematu, uz učenje Kur'ana, mevluda, salavata i ilahija, jer puninu ibadeta, najjače doživljavaju sjedinjena srca u pokornosti Allahu, dž. š. Otuda je nijet dobio posebno mjesto u vrednovanju čovjekovih dijela. „Djela se cijene prema namjeri“ kaže Poslanik, a. s. Nema iskrenog nijeta bez ljudske slobode. Ako se samo radi ono što se može dovesti u kategoriju propisa, gdje je tu dobrovoljni ibadet.  I za vrijeme Poslanika, a. s., vjernici su se samoinicijativno okupljali radi zikra i fikra, što je Poslanik, a. s., znao i pohvaliti.

Zato neka ova noć kao i sve ostale noći u savršenom Božijem poretku bude noć, istinskog oslobađanja od zavisnosti  i podčinjenosti bilo kome i bilo čemu, jer ljudi su često zarobljenici svojih strasti, prohtijeva, dunjaluka, mode, poroka i mnogo čega drugog, što odvraća čovjeka od stvarnih vrijednosti i iskrenog nijeta.  

(Preporodinfo)