Nećemo dozvoliti da počinioci zločina ostanu nekažnjeni
Nećemo dozvoliti da počinioci zločina ostanu nekažnjeni - kazao je u intervjuu za printano izdanje Preporoda Klaus Zorn, visoki istražitelj i rukovodilac njemačkog Centralnog ureda za borbu protiv ratnih zločina (ZBKV) Federalnog policijskog ureda za kriminal / BKA u kome govori o istragama koje su dovele do donošenja prvih presuda koje su izrekli njemački sudovi za Genocid počinjen u BiH 1992., te o istragama zločina u Ruandi, Kongu i Siriji.
Preporod: Najviši zvaničnici Srbije i bh. entiteta RS uporno negiraju Genocid u Srebrenici i druge ratne zločine počinjene u BiH. Kako Vi na to gledate?
Klaus Zorn: Kako ja shvatam, ICTY je uradio veoma važan posao. Iako ICTY nije uspio privesti pravdi sve počinioce Genocida i drugih ratnih zločina, sveukupna posvećenost ovog Međunarodnog suda rezultirala je velikim brojem presuda izrečenih velikom broju zločinca koji su uzrokovali veliku neprolaznu štetu i tugu porodicama žrtava Genocida. Sada sve institucije za provedbu zakona u zemljama bivše Jugoslavije kao i u drugim zemljama sa odgovarajućim zakonodavstvima imaju obavezu da nastave ovaj važan po- po sao ICTY-a. Nadam se da će u budućnosti sve više ljudi prihvatati da je počinjen Genocid u enklavama Srebrenice i Žepe i također prihvatiti i priznati da su u Bosni i Hercegovini počinjeni strašni ratni zločini.
Velika žrtva svjedoka
Preporod: Dugo ste radili i na istraživanju ratnih zločina u Ruandi, Kongu i Siriji. Možete li napraviti usporedbu rada na istragama ratnih zločina u ovim zemljama i onim počinjenim u BiH?
Klaus Zorn: Kao policijski službenik Ureda federalne policije za kriminal (BKA), gdje sam radio u sektoru za ratne zločine i istrage o Genocidu više od 25 godina, mogu reći da smo kolege i ja, zajedno sa tužiocima, tokom godina rada stekli uvid u jednu novu oblast krivičnih djela dok smo provodili istrage o ratnim zločinima. Većina informacija, koje smo pribavili kao rezultat istraga o zločinima i zvjerstvima počinjenim u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama bivše Jugoslavije, u Ruandi, Demokratskoj Republici Kongo, Siriji i drugim područjima sukoba, su veoma slične. Prikupili smo dokaze o neopisivim strahotama! Žrtve su bile nevine žene, djeca, mlađi i stariji muškarci koji su ubijani na zaista zastrašujući način. Čak su i iskusni CID policijski službenici bili istinski šokirani onim što su vidjeli i čuli. Provođenja istraga ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i Genocida činjena su godinama na isti način. Pokazalo se neophodnim, gdje god je to moguće, pronaći i ispitati, odnosno saslušati veći broj ljudi kao svjedoke u pogledu određenih preliminarnih postupaka vezanih za Genocid, a sve u cilju da se dobije jasna slika o tome šta se dešavalo. Ipak, ispostavilo se i da je znatan broj izjava i tvrdnji o istim pitanjima bio veoma različit. To je rezultiralo time da je istražitelj bio primoran pozivati dodatne svjedoke, što je oduzimalo mnogo vremena.
Uslijed protoka dužeg vremenskog perioda od stvarnih događaja, u slučajevima kada su sami svjedoci, ili članovi njihovih porodica, bili žrtve krivičnih djela, uviđali smo da je “psihološki proces zacjeljivanja rana”, koji je već bio započeo ispitivanjem od strane istražitelja, ponovno otvarao iste rane i u značajnoj mjeri zaustavljao ovaj proces. Gledajući iz ugla svjedoka moralo je biti zaista teško ponovno iznositi na vidjelo sve grozote kroz koje su prošli nekoliko godina nakon njihovog preživljavanja, kao što je naprimjer sjećanje na ubistva članova porodice. Ovaj proces ponovo je otvarao pa čak i produbljivao stare rane koje samo što su počinjale zacjeljivati. Svjedočili smo jakim psihološkim i fizičkim reakcijama, uključujući i padanje u nesvijest, prilikom ispitivanja svjedoka.
Ali zbog činjenice da u većini istraga koje su u toku nemamo pristup mjestima gdje su počinjeni zločini, morali smo koristiti informacije koje smo dobivali od svjedoka.
Plaketa zahvalnosti
Preporod: U znak priznanja za Vaš rad na istragama zločina u BiH i doprinosa procesu nekažnjivosti Organizacioni odbor za obilježavanje 11. jula, Udruženje Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa i Udruženje žrtava i svjedoka Genocida u BiH uručili su Vam Plaketu zahvalnosti. Šta za Vas znači ovo priznanje?
Klaus Zorn: Priznanje Plaketa zahvalnosti me učinila poniznim, ali i veoma ponosnim. Prihvatio sam je kao predstavnik svih mojih kolega iz Bundeskriminalamta koji su radili zajedno sa mnom za vrijeme devedesetih, gotovo deceniju, kako bi se počinioci odgovorni za Genocid na teritoriji bivše Jugoslavije doveli pred lice pravde. Bila mi je velika čast obratiti se na komemoraciji povodom obilježavanja 23. godišnjice Genocida u Srebrenici, da objasnim njemački pristup istragama o Genocidu i u tom smislu da podsjetim ljude kako je važno učiti djecu i generacije koje dolaze da opraštaju – ako je moguće, a ne da ustrajavaju u mržnji.
Živjeti zajedno i u miru, biti svjestan svoje prošlosti, nikad ne zaboraviti žrtve i, ukoliko je moguće, praštati, sve je to bitno ukoliko želimo izbjeći da se ova strašna dešavanja ponove.
U obraćanju na komemoraciji obilježavanja 23. godišnjice Genocida u Srebrenici, izrazio sam svoje divljenje i važnost onoga što rade Majke enklava Srebrenice i Žepe tokom posljednjih 25 godina, a koje ne dozvoljavaju da svijet zaboravi ono što se desilo u mjesecu julu 1995. godine u enklavama Srebrenice i Žepe. One nastavljaju da tragaju za navodnih počiniocima ovih zločina i sve dokaze koje pronađu učine dostupnim organima gonjenja i pravosudnim institucijama. Organizuju godišnje dane sjećanja u Srebrenici i nikada ne prestaju apelovati na svijet da učini sve što može da se spriječi ponavljanje Genocida. Nije u pitanju samo da se sjetimo zločina nego je pitanje da se sjetimo otpora zločinima i tog veoma ozbiljnog prozivanja cjelokupne zajednice, da promisli, jer sa protokom vremena bol preživjelih ne prestaje.
Više možete pročitati u printanom i digitalnom izdanju Preporoda.
