Svijet Jokera - Da li vas je strah
Piše: Elvedin Subašić
Mnogi će se složiti da je “Joker“ najuspješniji film ove godine, prvenstveno zbog njegovog nevjerovatnog utiska koji je ostavio na gledaoce, pa čak i na one koji nisu veliki ljubitelji filma, što je zaista zadivljujuće, ali u isto vrijeme i zastrašujuće.
Naime, ono što je zadivljujuće jeste scenarij, gluma i rekordna zarada u kinima, što je još jedan dokaz da se u monopolu CGI tehnologije i basnoslovnih budžeta mogu tehnički jednostavnijim filmovima zadiviti gledaoci te da je suština filma, prije svega, priča koja se ekranizira, a ne tehnologija i tehnika.
Mnogima je Joker poznat kao lik - negativac u stripovima, a kasnije u filmovima o Batmanu, izmišljenom junaku koji se bori za pravdu. Međutim, u ovom filmu gledaocima nije jednostavno Jokera identificirati shodno tradicionalnoj dualnoj, crno-bijeloj, podjeli u društvu na pravedne i nepravedne, krive i nedužne. Naravno, ovaj film bi bilo zanimljivo analizirati i kroz sve veće interesovanje i simpatiziranje radnji poznatih negativaca, koji postaju filmski protagonisti, kao što su Marvelov Deadpool ili ekipa iz DC-jevog filma Sucide Squad.
Mi živimo u društvu
Film “Joker“ne zaslužuje da bude pojednostavljen, ali ukratko to je priča o građaninu koji se, zbog psihičke nestabilnosti i odnosa drugih prema njemu, pretvara od čovjeka s najboljom željom da postane osoba koja će usrećivati i zabavljati ljude u čovjeka monstruma koji će traumatizirati i ubijati ljude.
Naime, gledaoci ne bi trebali zaboraviti koliko je ovaj filmski lik, čije porijeklo je iz stripova kao i njegovog najvećeg "neprijatelja"pozitivca Batmana, zapravo oličenje zla, zločinac koji ubija, siluje, diže u zrak nevine osobe itd.
Međutim, kada govorimo o Jokeru u ovom filmu njegova brutalnost i sve terorističke aspiracije marginalizirane su spram duhovne drame, zapravo tragedije koja proistječe iz njegovog mentalnog rastrojstva, ali i odnosa okrutnog društvenog poretka prema njemu i svakome ko je ranjiv. Jokera bi trebalo teško simpatizirati i možda je cilj kreatora ovog lika bio da on ni na koji način ne inspirira i impresionira gledaoce koji bi u stvarnosti pokušali biti Joker, ali simpatije nisu izostale.
Njegova pojava ne predstavlja ništa naročito, štaviše kreatori lika su se potrudili da fizički izgled, barem onaj dio koji bi trebao predstavljati mušku snagu i ljepotu, bude odbojan, a njegov stil života je ono od čega svako strahuje: sumorni život obilježen usamljenošću i svakodnevnim obavezama koje ne donose nikakav užitak.
Međutim, i pored takvog repulsivnog prikaza publika opet pronalazi konekciju s ovakvim antagonistima ili osobama koje se bore protiv okrutnosti mehaniziranog društvenog uređenja, teško razumljivom malom čovjeku koji se bori ne za luksuzan, već za normalan život ili život onih zbog kojih živi, kao što je to bio otac u filmu „John Q.“, koji se u borbi za svoje bolesno dijete oružanim putem suprotstavio bolničkoj administraciji, ali i cijelom društvenom sistemu.
This is Bosnia
Ako bismo pojednostavili ono što može biti zastrašujuće u uspjehu ovog filma jeste pitanje: koliko gledatelja je iz empatije počelo simpatizirati Jokera i spremno je kroz drukčiju ili analitičku vizuru promatrati njegovo nasilje čije porijeklo ili uzrok sada ne samo da razumiju, već im je ako ne blisko onda poznato, kao da su ga već iskusili u svom životu i ne kao psihički nestabilne osobe, već kao građani dehumaniziranog društva u kojem je emocija predstavljena kao slabost, a ljudski životi ili njihove tragedije običnom statistikom?
Iako je film amnestiran od anarhističkog pogleda na svijet kroz, prije svega, priču o psihički rastrojenoj osobi, za razliku od anarhista iz zadnjeg dobrog (sic!) filma o Batmanu, koji u ime obespravljenih remete javni red i mir, Joker nije de facto pobijeđen, odnosno njegova ide(ologi)ja o borbi za obespravljene i marginalizirane ostaje da visi u zraku, u umovima gledalaca dok se diže pobuna u cijelom gradu.
Kada bi se tematski birao soundtrack za ovaj film onda bi vjerovatno najbolje pristajala pjesma Donalda Glovera "This is America", zapravo njen spot, jer pjesma je postala svjetski fenomen ne zbog zvuka, već spota. Nastojeći preslušati pjesmu osoba neće ni obratiti naročitu pažnju na riječi pjesme zbog složenosti spota, koji slikovito opisuje današnjicu obilježenu nasiljem, ogoljenu od univerzalnih vrijednosti i prezasićenu monetarnim trendovima.
Pjesma kao i film "Joker" indirektno opisuju američko društvo ili sistematske greške u tom društvu, ali nije nemoguće proširiti ih na druga društva, zbog čega možda i jesu postali svjetski fenomen ili, barem, naveli druge da ih pogledaju. Naravno, ovaj vid društvenih analiza najviše zanima mlađe generacije pa su tako u BiH mladi mjesecima ponavljali tekstove Zosterovih pjesama "Uzet ću pravdu u svoje ruke", s dijelom teksta: I roknut ću te/a i sebe ću... i "Ko je jamio" s tekstom: A ja visim obješen mlad za dvanaest dolara/ a ja visim obješen mlad zbog lažnog morala.
Ako uzmemo u obzir realnost bosanskohercegovačkog društva mogli bismo se pitati koliko je ostalo strpljenja majci koja gleda kako joj dijete vežu za radijator u javnoj ustanovi; bivšem borcu Armije BiH koji mora krasti državnu šumu da bi prehranio djecu; bračnom paru kojem je dijete umrlo zbog administrativnog diletantizma; supruzi koja ne smije prijaviti nasilje u porodici; tinejdžeru kojem kažu da ne postoji depresija već je riječ o mladenačkom hiru; učeniku kojeg ismijava učiteljica; učiteljici kojoj prijeti roditelj; radniku koji treba biti zahvalan na plati od 500KM...?
Kada bismo vidjeli osobu koja s palicom hoda ulicom bili bismo prestrašeni, ali šta bismo učinili kada bismo mogli vidjeti misli čovjeka kojem je učinjena nepravda? Ili, kako bi izgledalo da drugi mogu vidjeti naše misli?
(Preporod)
Mnogi će se složiti da je “Joker“ najuspješniji film ove godine, prvenstveno zbog njegovog nevjerovatnog utiska koji je ostavio na gledaoce, pa čak i na one koji nisu veliki ljubitelji filma, što je zaista zadivljujuće, ali u isto vrijeme i zastrašujuće.
Naime, ono što je zadivljujuće jeste scenarij, gluma i rekordna zarada u kinima, što je još jedan dokaz da se u monopolu CGI tehnologije i basnoslovnih budžeta mogu tehnički jednostavnijim filmovima zadiviti gledaoci te da je suština filma, prije svega, priča koja se ekranizira, a ne tehnologija i tehnika.
Mnogima je Joker poznat kao lik - negativac u stripovima, a kasnije u filmovima o Batmanu, izmišljenom junaku koji se bori za pravdu. Međutim, u ovom filmu gledaocima nije jednostavno Jokera identificirati shodno tradicionalnoj dualnoj, crno-bijeloj, podjeli u društvu na pravedne i nepravedne, krive i nedužne. Naravno, ovaj film bi bilo zanimljivo analizirati i kroz sve veće interesovanje i simpatiziranje radnji poznatih negativaca, koji postaju filmski protagonisti, kao što su Marvelov Deadpool ili ekipa iz DC-jevog filma Sucide Squad.
Mi živimo u društvu
Film “Joker“ne zaslužuje da bude pojednostavljen, ali ukratko to je priča o građaninu koji se, zbog psihičke nestabilnosti i odnosa drugih prema njemu, pretvara od čovjeka s najboljom željom da postane osoba koja će usrećivati i zabavljati ljude u čovjeka monstruma koji će traumatizirati i ubijati ljude.
Naime, gledaoci ne bi trebali zaboraviti koliko je ovaj filmski lik, čije porijeklo je iz stripova kao i njegovog najvećeg "neprijatelja"pozitivca Batmana, zapravo oličenje zla, zločinac koji ubija, siluje, diže u zrak nevine osobe itd.
Međutim, kada govorimo o Jokeru u ovom filmu njegova brutalnost i sve terorističke aspiracije marginalizirane su spram duhovne drame, zapravo tragedije koja proistječe iz njegovog mentalnog rastrojstva, ali i odnosa okrutnog društvenog poretka prema njemu i svakome ko je ranjiv. Jokera bi trebalo teško simpatizirati i možda je cilj kreatora ovog lika bio da on ni na koji način ne inspirira i impresionira gledaoce koji bi u stvarnosti pokušali biti Joker, ali simpatije nisu izostale.
Njegova pojava ne predstavlja ništa naročito, štaviše kreatori lika su se potrudili da fizički izgled, barem onaj dio koji bi trebao predstavljati mušku snagu i ljepotu, bude odbojan, a njegov stil života je ono od čega svako strahuje: sumorni život obilježen usamljenošću i svakodnevnim obavezama koje ne donose nikakav užitak.
Međutim, i pored takvog repulsivnog prikaza publika opet pronalazi konekciju s ovakvim antagonistima ili osobama koje se bore protiv okrutnosti mehaniziranog društvenog uređenja, teško razumljivom malom čovjeku koji se bori ne za luksuzan, već za normalan život ili život onih zbog kojih živi, kao što je to bio otac u filmu „John Q.“, koji se u borbi za svoje bolesno dijete oružanim putem suprotstavio bolničkoj administraciji, ali i cijelom društvenom sistemu.
This is Bosnia
Ako bismo pojednostavili ono što može biti zastrašujuće u uspjehu ovog filma jeste pitanje: koliko gledatelja je iz empatije počelo simpatizirati Jokera i spremno je kroz drukčiju ili analitičku vizuru promatrati njegovo nasilje čije porijeklo ili uzrok sada ne samo da razumiju, već im je ako ne blisko onda poznato, kao da su ga već iskusili u svom životu i ne kao psihički nestabilne osobe, već kao građani dehumaniziranog društva u kojem je emocija predstavljena kao slabost, a ljudski životi ili njihove tragedije običnom statistikom?
Iako je film amnestiran od anarhističkog pogleda na svijet kroz, prije svega, priču o psihički rastrojenoj osobi, za razliku od anarhista iz zadnjeg dobrog (sic!) filma o Batmanu, koji u ime obespravljenih remete javni red i mir, Joker nije de facto pobijeđen, odnosno njegova ide(ologi)ja o borbi za obespravljene i marginalizirane ostaje da visi u zraku, u umovima gledalaca dok se diže pobuna u cijelom gradu.
Kada bi se tematski birao soundtrack za ovaj film onda bi vjerovatno najbolje pristajala pjesma Donalda Glovera "This is America", zapravo njen spot, jer pjesma je postala svjetski fenomen ne zbog zvuka, već spota. Nastojeći preslušati pjesmu osoba neće ni obratiti naročitu pažnju na riječi pjesme zbog složenosti spota, koji slikovito opisuje današnjicu obilježenu nasiljem, ogoljenu od univerzalnih vrijednosti i prezasićenu monetarnim trendovima.
Pjesma kao i film "Joker" indirektno opisuju američko društvo ili sistematske greške u tom društvu, ali nije nemoguće proširiti ih na druga društva, zbog čega možda i jesu postali svjetski fenomen ili, barem, naveli druge da ih pogledaju. Naravno, ovaj vid društvenih analiza najviše zanima mlađe generacije pa su tako u BiH mladi mjesecima ponavljali tekstove Zosterovih pjesama "Uzet ću pravdu u svoje ruke", s dijelom teksta: I roknut ću te/a i sebe ću... i "Ko je jamio" s tekstom: A ja visim obješen mlad za dvanaest dolara/ a ja visim obješen mlad zbog lažnog morala.
Ako uzmemo u obzir realnost bosanskohercegovačkog društva mogli bismo se pitati koliko je ostalo strpljenja majci koja gleda kako joj dijete vežu za radijator u javnoj ustanovi; bivšem borcu Armije BiH koji mora krasti državnu šumu da bi prehranio djecu; bračnom paru kojem je dijete umrlo zbog administrativnog diletantizma; supruzi koja ne smije prijaviti nasilje u porodici; tinejdžeru kojem kažu da ne postoji depresija već je riječ o mladenačkom hiru; učeniku kojeg ismijava učiteljica; učiteljici kojoj prijeti roditelj; radniku koji treba biti zahvalan na plati od 500KM...?
Kada bismo vidjeli osobu koja s palicom hoda ulicom bili bismo prestrašeni, ali šta bismo učinili kada bismo mogli vidjeti misli čovjeka kojem je učinjena nepravda? Ili, kako bi izgledalo da drugi mogu vidjeti naše misli?
(Preporod)
