Danas okrugli sto povodom 180. godišnjice rođenja Mehmeda-bega Kapetanovića Ljubušaka

U Gazi Husrev-begovoj  biblioteci u Sarajevu danas se održava okrugli sto povodom 180. godišnjice rođenja Mehmeda-bega Kapetanovića Ljubušaka, koji je rođen 19. decembra 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog.

 Rad Ljubušaka bio je velikim dijelom usmjeren na skupljanje i obrađivanje narodnih mudrosti, a rezultat tog rada je poznato djelo “Narodno blago“ koje danas samo rijetki imaju u štampanoj verziji. Pored ovog djela, brigu o baštini svoje domovine i naroda proširio je i započetim djelom “Prirodno blago“, u kojem je skupljao imena i karakteristike naselja, planina, voća, drveća itd.

“Narodno blago“ je prvi put objavljeno 1887. godine i sastavljeno je od narodnih priča, pjesama, poslovica i predstavlja mudrost koja se prenosila s koljena na koljeno u bošnjačkoj i bosanskoj tradiciji. Pored bilježenja ovih mudrosti, Ljubušak je dodavao i svoj komentar u vidu zaključka ili je pojašnjavao poslovice interpretirajući povijesne događaje. Interesantan dio “Narodnog blaga“ jesu i, kako ih Ljubušak naziva, prispodobnice ili izreke koje su odveć poznate kod naroda i još uvijek su u upotrebi kao što je: Crn ko gavran.

U nastavku možemo pročitati nekoliko izvoda iz sadržaja Narodnog blaga.

 I jarac ima bradu

Pripovijeda se kako je nekada jedan star čovjek savjetovao jednog mladića da zapusti bradu. Mladić reče starcu: Šta će mi brada kada u svakog jarca ima brada. Na to mu starac odgovori: “Istina je, sinko, ali ni u kakva psa nejma brade.“

Kome Bosna, tome dosta

 Ova rečenica može se a dvojaki način tumačiti, tj. tko Bosnom vlada dosta mu je ili tko s njome ratuje dosta mu je jedno i drugo blizu je istine.

 Mnogo je mačku goveđa glava

 Ovo se kaže kada bi tko hotio da se popne do visoke časti koja mu se pristojala ne bi.

 Pitali deve: je li vam težak tovar?, odgovore: “Nije, ali nam je teško što nam je magaraz kalauz“.

 Kalauz znači vođa. U Arabiji je običaj kada putuje karavan, tj. turma mnoštvo natovarenih deva da ide pred njima jedan magarac kao vođa, zato su rekli deve da im je teško i žao. Zaista, imadu na što žaliti, jer je to jedna muka koja se trpiti ne može.

 Što sad proklinju, poslije će blagosljivljat

Priča se kako je nekakav paša nagonio Bošnjake da prave i krče put, a ovi ga proklinjali. On im reče: Što sad govorite, to nek bude vama, poslje što budete govorili neka bude meni“. Jer naravno da kada bude put dovršen da će blagosiljati.

 Pjesma iz “Narodnog blaga“

 Ne ašikuj ne veži sevdaha 

 Ne ašikuj ne veži sevdaha,

Od sevdaha goreg jada nejma,

Ni žalosti od ašikovanja.

Gori jadi nek troje žalosti,

Na žalost će i komšija doći,

A za jade niko i ne znade,

Nego srce ono na kojem je.

Jad jadujem nikom ne kazujem,

Nego Bogu i dragome svome.

(M. Kapetanović-Ljubušak, Narodno blago 1887. Str.361)

 Kapetanović, Ljubušak Mehmed- beg 

(Vitina kod Ljubuškog, 1839 - Sarajevo, 1902).

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je jedan od najagilnijih nosilaca bošnjačkog kulturnog i društvenog preporoda u drugoj polovini devetnaestog stoljeća. Rođen je 19. decembra 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog. Potječe iz ugledne plemićke familije, otac mu je jedno vrijeme bio kajmekam (gradonačelnik) u Ljubuškom. Početne nauke završio je u svom rodnom mjestu, ruždiju je okončao u Mostaru. Obavljao je niz oficijelnih dužnosti među kojima je bila i funkcija kajmekama u nekoliko mjesta u BiH (Stolac, Foča, Trebinje). Jedno vrijeme je bio član gradskog vijeća Sarajeva, a kasnije i njegov načelnik. Kapetanovićeva publicistička djelatnost u najvećoj mjeri je bila podređena njegovim težnji da da vlastiti doprinos emancipaciji Bošnjaka u evropskom smislu, nakon što je njihova domovina 1887. godine potpala pod austrougarsku upravu. Toj svrsi posebno služe njegovi polemički intonirani radovi kao što je „Šta misle Muhamedovci u Bosni“. Ljubušakovo najznačajnije djelo, koje predstavlja trajan spomeniku ukupnoj njegovoj djelatnosti, je svakako  zbornik „Narodno blago“ koji je o vlastitom trošku  na latinici objavio 1887. godine. U uvodnoj riječi zbornika Kapetanović je posebno apostrofirao narodne junačke pjesme za koje je naglasio da su gotovo sve „samo od muhamedanskog elementa potekle“, a za pjesme „o ljubavi“ je podvukao „da su i one većinom našeg porijekla“.

U „Narodnom blagu“, koje je doživjelo drugo dopunjeno izdanje na ćirilici pored niza književnih i kulturoloških  sadržaja ponajviše usmeno-književne naravi Kapetanović je objavio, između ostalog,  i baladu „Sužanj paša i sinja kukavica“. (Dr. Enes Kujundžić)

E.S.