Akademik Enes Karić: Kur’an treba čitati zarad dobra
Akademik Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih nauka (FiN) u Sarajevu novim djelom Kako čitati Kur’an poziva nas na zajedničku potragu za strukturama cjeline temeljne Knjige islama. Kako čitati Kur’an je zbirka tekstova namijenjena čitateljstvu koje živi u društvima koja su prožeta liberalnom svjetovnošću i njoj svojstvenim oblicima i obrascima življenja, kulture i obrazovanja.
Cilj ove “potrage” je da čitateljima da impuls, ali i naznake odgovora na putu otklanjanja “kultur(al)nih varničenja” koja se danas javljaju kadgod se u svjetovnim ili sekularnim društvima Kurʼān bahato tumači i nasumično čita, ili kad sāmi muslimani sa njegovih stranica navode redove (āyāt), alineje i stavke kao puko slovo zakona ili, u još težim slučajevima, kao članke državnog ustava ili ratnih pokliča!
Media centar IZ je izdavač ovog vrijednog štiva, a objavljivanje knjige je bio povod intervjua sa akademikom Karićem.
Razgovarala: Emira Musa
PREPORODINFO: Knjigu ste naslovili “Kako čitati Kur’an- crtice”, a u knjizi nudite odgovor ili odgovore kako u današnjem vremenu možemo i trebamo čitati Kur’an. Šta se sve ispriječilo i šta sve osujećuje valjano razumijevanje islamske svete Knjige?
KARIĆ: Rekao bih da je moj glavni autorski cilj pri pisanju ove knjige bio da se pokaže kako čitati Kur’an iz njegove cjeline ili kako tragati za cjelinom Kur’ana. Danas smo svjedoci mnogih nakaradnih čitanja Kur’ana, gdje se jedan dio Kur’ana okreće protiv drugog dijela Kur’ana, gdje se cijeli Kur’an u neku ruku okreće protiv hadisa Božijeg Poslanika Muhameda a.s., gdje se jedan dio hadisa okreće protiv drugog dijela hadisa itd.
Ne znam koliko sam uspio, ali htio sma pokazati kako čitati Kur’an iz njegove cjeline, kako doći do spoznaje da je i najmanji dio Kur’ana Kur’an i da se i najmanji dio Kur’ana tiče ili odnosi ili aludira ili izražava cijeli Kur’an.
I ova knjiga, koja je samo prvi tom i drugi ću nastojati da objavim tokom 2020. godine, ima za cilj da, birajući spontano motive iz Kur’ana, kao što su motiv svemira, žene, muškarca, kiše, motiv onog što Kur’an na različite načine oslovljava, a što je Karl Jaspers nazvao “graničnim situacijama čovjeka”, recimo rađanje, spol čovjeka, život, umiranje, bolest, istaći sve te granične situacije da pokažem kako se može doći do cjeline Kur’ana, do shvaćanja Kur’ana kao jedne cjelovite knjige koju treba čitati i tumačiti i gledati zarad dobra, zarad dobra čovjekova, zarad mira njegove duše. To je bio moj prvi cilj.
Danas su društvene okolnosti u kojima živi čovječanstvo izmjenjene u odnosu na klasično doba islama kad su nastali veliki tefsiri. Čovječanstvo je pretrpjelo velike duhovne promjene. Te duhovne promjene su tu. Mi njih ne možemo otkloniti, ne možemo protiv njih vikati, ne možemo protiv njih ratovati, niti trebamo ratovati!
Kur’an je tu, također, unutar tih duhovnih promjena čovječanstva. E onda, za šta nam služi Kur’an danas?
Da li nam služi za agitaciju, rekao bih, nemoralnu agitaciju, da se muslimani dignu protiv ovog savremenog svijeta ili protiv modernog svijeta ili nam Kur’an služi da nađemo jednu duhovnu utjehu?
Ja sam ovim “Crticama” koje su čitljive i služe kao eseji, ali uvijek ukazuju na cjelinu Kur’ana, pledirao za to da muslimani oslove svoje vrijeme iz svojih duhovnih potreba i da, naravno, budu otvoreni prema ovom svijetu i nastoje ga na islamski način shvatiti, ali i shvatiti islam iz tog vremena, a ne samo islamom shvatiti to vrijeme. Da uspostave dijalog između vremena u kojem žive i islama kojem pripadaju i obrnuto. To je nešto što sam osjetio da je potrebno i to je bio moj drugi cilj.
Ispričaću jedan događaj, za koji sam saznao tokom mog nedavnog boravka u Njemačkoj.Jedan je imam u džamiji govorio o teškoj situaciji Palestinaca u djelovima Izraela i u dijelovima koji su okupirani od Izraela. Govorio je o tome u džamiji tako žestoko da je jedan muktedija izašao kasnije na ulice, izvadio nož i nasumično ubadao slučajne prolaznike.
Mislim da se ovdje radi upravo o nerazumijevanju Kur’ana, o tome da ovaj imam koji je držao vatrene govore nije shvatio pozvanje Kur’ana.
Kur’an treba služiti dobru. U mojoj knjizi ima jedna crtica o tome.
Dakle, kao i Biblija, i Kur’an sadrži teške stvari za razumijevanje. Te teške dijelove Kur’ana mogu razumijevati samo stručnjaci, kao što i “teške” dijelove Biblije mogu razumijevati samo bibličari, stručnjaci.
Ima jedno generalno pravilo kako čitati Kur’an - to je pravilo izraženo u samom Kur’anu ovako: Oni koji čitaju Kur’an, odnosno oni koji slušaju Božiji govor Kur’ana, pa iz tog Božijeg govora, oni slijede ono sa čime mogu ili posredstvom čijim ili uz pomoć čega mogu učiniti dobro - ahsenehu, ihsan (ihsan je dobro).
To je glavna metodološka uputa Kur’ana kako Kur’an čitati: Zarad dobra!
Zarad dobra, prvo muslimanima, pa potom svim ljudima. To je eto bio cilj, moj cilj, kada sam pisao ovu knjižicu “Kako čitati Kur’an” i evo najavljujem i drugu svesku. Urednica Preporoda Senada Tahirović će se obradovati da tokom 2020. godine i drugi dio “Crtica” uobličimo u knjigu.
PREPORODINFO: U svome znamenitom djelu “Kriza muslimanskog uma” Ahmed Ebu Sulejman iznosi interesantnu sintagmu “obuhvatni islamizam”. Jeste li imali u vidu ova njegova razmatranja kada govorite o sveobuhvatnosti i cjelovitosti Kur’ana?
KARIĆ: Da. Ja sam ovdje imao u vidu određena filozofska ili filozofijska čitanja Kur’ana kada sam pisao ove crtice ili ove eseje. To su zapravo eseji o Kur’anu ili eseji o potrazi za cjelinom Kur’ana. Ideja sveobuhvatnog je u zapadnoj filozofiji, egzistencijalističkoj filozofiji, najbolje definirao Karl Jaspers. On ima i jedan veliki esej “Sveobuhvatno”, a to je zapravo kako misliti sveobuhvatno? Kako Jaspers to definira, to je Bog. Ali, u velikim semitskim religijama kao što je islam, kršćanstvo i judeizam, sveobuhvatno se može izraziti i u riječi, sveobuhvatnoj riječi ili u onom sveobuhvatnom bogojavljenju.
Mislim da nije preslobodno kazati da je Kur’an jedna teofanija ili jedno pomaljanje Boga u Božijem govoru. Kod muslimana je to tako. Božiji govor se javlja kao Kur’an ili kroz Kur’an, samim Kur’anom i na taj način muslimani dolaze do tog sveobuhvatnog.
Imao sam u vidu da u svakoj “Crtici”, ma koliko bila kratka, kao na primjer “Prijedlog jedne pastirice”, nalazim taj motiv, pa pronalazim motiv Kraljice od Sabe, šta ona hoće, koja su njena stremljenja itd., jer, Kur’an se nudi kao cijeli svijet, kao cijeli univerzum.
To nije uostalom moje, još su veliki hermenautičari, i klasični i noviji, kazali da su te velike, slobodnije rečeno, bogoduhe knjige, bogoduha štiva, štiva nadahnuta od Boga ili kazana samim Bogom preko meleka Džibrila i Muhameda a.s., kakav je slučaj sa Kur’anom, su štiva koja su svjetovi u Božijim riječima i to je vrlo zanimljivo. I kao što mi sad kroz teleskope gledamo dubine svemira, a zapravo šta vidimo? Vidimo samo to kako su nam u svjetlostima došle vijesti, zapravo, kroz svjetlosti došle vijesti o dalekim sazvježđima. Tako i kroz kur’anske riječi, kroz njihov eho, mi vidimo kako nam dolazi neprestano ta Božija poruka, božanske poruke. Eto i to je bio jedan od ciljeva te moje knjižice “Kako čitati Kur’an”.
Pisati protiv sekularnih društava ravno je intelektualnom zločinu
PREPORODINFO: Kada razmišljamo o teološkim naukama uopće, koliko one mogu u današnjim okolnostima ostvariti društveni utjecaj i mogu li se nametnuti kao donosioci društvenih promijena ili se ipak moraju i trebaju fokusirati na izgradnju pojedinca kao društvene jedinke, pa kroz pojedince mijenjati društvenu zbilju?
KARIĆ: Ovo vaše pitanje oslovljava pitanje savremenih društveno-političkih uređenja država ili društava. Vrlo je važno da danas na univerzitetima i u obrazovnim sistemima kojima tonalitet daju muslimani da njihovi misleći slojevi shvate da savremeni evropski oblici sekularizma i građanskih društava i država, mislim dakle na bazne zemlje Evropske unije i sisteme utemeljene na sekularizmu, nisu okrenuti protiv religije, nisu okrenuti da se bore ili iskorjenjuju religiju.
Mislim da danas muslimani, njihovi teoretičari, oni koji pišu protiv sekularizma, protiv ovog sekularizma kakav je profiliran u Evropi nakon kataklizme Drugog svjetskog rata, griješe. Griješe muslimani koji napadaju takvu vrstu sekularizma ili takvu vrstu građanskog društva ili društava.
Zašto griješe?
Prvo, građanska društva u Evropi, govorimo o onim konceptima koji su razvijeni nakon 1945. godine i koji su danas jako prosperitetni i gdje su milioni muslimana konačno našli svoju plaću, svoj život, našli život za svoje porodice, našli svoje oblike slobode, blagodati te slobode građanskog društva, pisati protiv takvih sekularnih društava po meni je ravno intelektualnom zločinu.
Stoga sam i u ovim esejima pokazao da muslimani trebaju iz Kur’ana crpiti danas sve više jedan duhovni smiraj i moralnu inspiraciju, a ni u kom slučaju ajete vaditi iz konteksta Kur’ana i proglašavati ih kao dijelove državnog ustava. To je pogrešno. To ja mislim i nikada to nije ni kroz povijest rađeno, što možemo iščitati u velikim hermenautičkim djelima o Kur’anu i u velikim klasičnim tefsirima.
Naprotiv, uvijek je Kur’an čitan kao duhovni smiraj ili izvor za duhovni smiraj, izvor za moralnu inspiraciju, da znamo osnovno šta valja, a šta ne valja. Mi to na temelju Kur’ana znamo kao što i kršćani to znaju na temelju Biblije ili jevreji na temelju Starog Zavjeta ili na temelju Talmuda. Tako i muslimani danas prvenstveno tu moralnu inspiraciju trebaju crpiti iz Kur’ana. Ja sam i u drugim tekstovima upozoravao da je pogrešno danas zloupotrebom Kur’ana Kur’an čitati kao jednu vrstu optužnica protiv jevreja, kršćana, nevjernika, ateista, vatropoklonika, pa također i protiv sekularnih muslimana. Takva zloupotreba Kur’ana ne vodi nikakvom dobru. Naprotiv, treba obrnuto pristupiti. Treba u Kur’anu naći moralnu i duhovnu inspiraciju i da nam ona pomogne tako da nam življenje u građanskim društvima bude bogatije.
PREPORODINFO: U knjizi insistirate na pozitivitetu?
KARIĆ: Da, da. Htio sam ovom knjižicom pokazati i otkriti raskošnost Kur’anske riječi. Kur’an nije uskogrud. Uvijek nudi niz alternativa koje otvaraju pred nama prostore. Vidite, imate situaciju npr. da neko ne može da posti, zbog bolesti ili nekih drugih razloga. Nikojoj on instanci sudskoj ne ide da bi dobio potvrdu da ne može da posti, naprotiv. Tu je on ili ona spram Boga, pred Bogom i naravnava svoje račune, obredne recimo u ovom slučaju, sa samim Bogom.
I zna dobro taj pojedinac ili pojedinka da li laže Boga, a time i sebe, ili ne laže. Ja sam htio pokazati tu raskoš Kur’ana, o čemu govori i Meša Selimović u svojim “Sjećanjima”, gdje se on čudi što im je imam na vjeronauci sakrivao tu jednu divnu knjigu Kur’an. Evo, ovo je moj skromni, doista skromni, doprinos da kroz ovu knjigu “Crtica” pokažem tu jednu raskošnost naše vjerske knjige, Božje objave Kur’ana.
PREPORODINFO: Kada posmatramo današnji svijet, filozofsku misao, promjenu dominantnih društvenih paradigmi od moderne, postmoderne i Serdarovog postnormalnog doba, gdje je svaka misao moguća i važeća od one revolucionarne Bog je mrtav, opustite se! pa do mišljenja da sve može biti bog i božanstvo, nije li glavna zadaća današnjih teologa da vrate Boga, Živog i Vječnog, u društvenu misao i stvarnost?
KARIĆ:Ja mislim da, ako čitamo svjetsku književnost, u 19. i 20. stoljeću, književnost velikana iz srednjeg vijeka, bilo to da je srednjovjekovlje islamsko ili kršćansko, pa i budističko, ako su budisti imali na taj način srednjovjekovlje, uvijek se zna šta je Bog, ko je Bog, ko je istinski Bog. Uvijek se zna da je Bog Jedan.
Dakle, neće doći u krizu nikad to temeljno ljudsko razmišljanje o Bogu ili intuiranje o Bogu ili slutnja o Bogu, nikad to neće doći u krizu. Jer, naprosto, i po Kur’anu Bog je dao čovjeka kao krunu božijeg stvaranja i onda čovjek, kako je to kazao i Muhamed Abduhu, samim aklom svojim, umom i razumom, on dobro misli o Bogu. Zna on dobro, zna čovjek dobro da on, čovjek, nije vječan, ni muško ni žensko, zna dobro da se do vječnosti mora kroz grob, kroz mezar, kroz smrt i to je nešto što temeljno zapravo i daje religijama vitalitet, životnost, živost.
U kršćanstvu je to ustvrdio teolog Raner, kod muslimana je to jako dobro Muhamed Ikbal opisao u svojoj knjizi Obnova vjerske misli u islamu, Geršom Šolem je unutar neke vrste jevrejističke teologije jako dobro opisao tu prisutnost Boga i rekao bih neuništivost Boga i mislim da time ja ništa blasfemično ne kažem.
Neuništivost Boga jeste nešto u što se čovječanstvo često uvjerilo, mnogo puta uvjerilo, mnogo puta uvjerava. Prema tome, neće doći to u krizu, ne treba odmvbaciti ove pomodne teorije koje ste vi pobrojali u vašem pitanju, njih treba proučiti i uvažavati, ne treba proglašavati niti voditi ratove protiv njih, ali treba imati na umu ovo da se javlja uvijek ova velika misao o Bogu ili veliko vjerovanje u Boga, veliko intuiranje Boga, velike slutnje o Bogu i njih treba trebamo pratiti, otkrivati ih kao velike znakove našega vremena.
Izradili smo neke proevropske mehanizme
PREPORODINFO: Bosanske muslimane ili islam u Bosni u evropskim krugovima često upotrebljavaju kao paradigmu Evropi prihvatljivog islama. Da li mi imamo kapacitet, da li smo dovoljno osvijestili ili rastumačili šta je islam u svojoj biti i da li naša, bosanska islamska misao, može odgovoriti ovom velikom zahtjevu da bude model, paradigma, odgovor na ovu i ovakvu stvarnost koju živimo?
KARIĆ: Na svim simpozijima na kojima sam u Evropi učestvovao negodovao sam što nas se tako stigmatizira, pa makar ta stigmatizacija, rekao bih, bila i pozitivna ili naoko pozitivna. Mislim da ne trebamo, niti to iko od nas ima pravo tražiti, nijekati to da mi pripadamo muslimanima, vjernicima, ili vjerničkoj razini muslimana od istoka do zapada, od sjevera do juga, jer zapravo tu je i jedini taj konsenzus muslimanski: jedinstvo u obredima i jedinstvo u vjerovanju.
Drugdje su muslimani jako razjedinjeni i ja mislim i da ne bi bilo dobro da su jedinstveni. Ono bi dobro bilo da se ova razjedinjenost muslimana odvija na miran način, kroz mirne paradigme, kroz mirne koncepte, kroz miroljubive ideje itd. No, da se vratim ponovo na vaše pitanje.
Znate zašto smo mi ovdje kao muslimani u BiH ili kao bh muslimani zanimljivi Evropi? Zanimljivi smo u tom smislu što smo mi doista imali oko 130 godina jednog iskustva Evrope ili tog prerađivanja, intelektualnog prerađivanja, Evrope. Te preradbe Evrope smo mi imali od prvog reisu-l-uleme Hadžiomerovića pa sve do danas, u smislu ova odjeća valja ova ne valja, pa se mi onda prilagodimo, dobro je prevoditi Kur’an ili nije dobro prevoditi Kur’an, pa se onda mi prilagodimo. Bilo je tu još pitanja i problema. Mi smo i sami izradili neke proevropske mehanizme. E to su sada detektirali profesori na zapadnim ili evropskim univerzitetima kao nešto: Eh, ovo su ti muslimani kao što su dobri, kao što su nama prihvatljivi i nije ih čudno gledati itd.
No, s druge strane, ako postavite pitanja Evropljanima, baznim Evropljanima ili “pravim Evropljanima”, mada je to sve upitno ko je pravi Evropljanin, znate li da takva vrsta stigmatizacije i označavanja nosi neku vrstu rasizma?
Naravno, onda dolazimo na kraju do pitanja, kaa što sam se i ja zapitao posmatrajući dva-tri miliona muslimana na hadžu: A šta je to zapravo biti žuti musliman, šta je biti crni musliman, šta je biti bijeli musliman ili, eo ipso, šta je biti žuti čovjek, bijeli čovjek, crni čovjek? Jer, gledao sam u Haremi-šerifu u Meki, časnom mekanskom hramu, gledao sam te prelaze i vi nigdje sada ne možete naći potvrdu za neke svoje teorije da gledate nešto, svedete nešto, reducirate nešto na tu neku rasu, jer toliko je tih, rekao bih dezena ljudske kože, i bojim se o tome govoriti da ne bih prešao i ja u neku vrstu rasizma, ne daj Bože.
Zato ovdje trebamo, naravno, iznositi svoje koncepte o BiH, iznositi svoje viđenje islama, ali pri tom imati u vidu ono što sam kazao i što ističem u ovim esejima Kako čitati Kur’an, a to je: Uvijek pokušati da to bude zarad dobra, i našeg naravno, i dobra drugog, drugih ljudi ili ljudi koji nisu baš niti mogu biti niti trebaju biti u našoj duhovnoj orbiti ili religijskoj orbiti jer je Bog čovječanstvo stvorio različito.
Ono je različito. Zašto je to tako? A ko će na to odgovoriti? Mi kada smo kao učenici medrese pitali teška pitanja profesora Ibrahima Trebinjca, velikog hafiza, čuvenog hafiza, pitali smo ga teška pitanja kao: A dobro, kada se to Bog odlučio da stvori svijet? A on bi nama reci: Poštovani đaci, ne znam, nije me Bog pozvao da mu budem ja svjedok kad je On to stvarao.
