UNESCO i muslimanska baština: Đirokastra, Albanija
U ovom serijalu predstavit ćemo muslimansku kulturnu i civilizacijsku baštinu na listi Svjetske baštine UNESCO-a, koja se prepoznala kao samostalna, u sklopu šireg područja ili je, pak, utjecala na jedinstvenost zaštićene baštine.
Prema Komitetu za svjetsku baštinu, grad Đirokastra je svjedok su bogatstva i različitosti balkanskog arhitektonskog naslijeđa, stoga je 2005. godine postao dio UNESCO-ve svjetske baštine.
Grad je bio naseljen već u prvom stoljeću nove ere i jedan je od najljepših gradova u južnoj Albaniji. UNESCO ga opisao kao “rijedak primjer dobro očuvane arhitekture tipične iza osmanski period”.
Osmanlije su početkom petnaestog stoljeća osvojili grad te ga urbanistički razvili.
Gledajući objekte Đirokastre, u kojem se nalazi i kuća poznatog književnika Ismaila Kadarea, u odnosu na kategoriju funkcionalnosti, imamo gradsku tvrđavu kao centralnu tačku grada, bazar (tržnica), vjerske objekte i kuće za stanovanje. Sve kuće su orijentalnog stila, građene čuvenim đirokastrijskim kamenom.
Osim antičkog i bizantijskog stila u arhitekturi, tipična turska arhitektura u izgradnji kuća, bazara i džamija dominira gradom.
Najvažnija muslimanska građevina u ovom historijskom gradu, koji ima oko dvadeset muzeja, jeste Bazar-džamija, smještena u centru grada blizu bazara. Izgrađena je 1757. i jedina je, zahvaljujući albanskom zakonu koji je proglasio kulturalnim monumentom, preživjela albanski totalitarni komunistički režim, a koji je podrazumijevao zabranu religije i rušenje džamija.
U gradu je bilo 15 džamija, od kojih je u 1945. godine 13 bilo u funkciji. Blizu džamije, čiji je prostor u vrijeme komunizma služio kao vježbaonica za akrobate iz cirkusa, bila je i poznata tekija sufijskog reda Bektašije iz 1727. godine koja je zatvorena 1967. Interesantna činjenica o Gradskoj džamiji jeste da munara ima 99 stepenica, što treba asocirati na 99 lijepih Allahovih imena.
