Gubitak Srebrenice: Krivnja za poraz?

Povezan tekst: Politika u manjem entitetu: Statistička greška ili treća politička snaga?

U rubrici 'spornih pitanja' oko ovih izbora pojavljuje se još nekoliko tačaka koje do kraja nisu razjašnjene javnosti, a koje su se nerijetko koristile u prebacivanju odgovornosti. Naprimjer, premda su izmjene Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH često spominjane kao razlog manjka glasača, činjenica je da su prijave prebivališta kao alat mobilizacije, u brojevima koji bi bili presudni za izbore i 2012. jedino bili relevantni za Srebrenicu, a ne za druge općine u RS. Također, i tada su službenici Policijske stanice u Srebrenici postupali po procedurama koje su tek izmjenama propisa legalizirane. Jasno, poskupljenje procesa prijave prebivališta svakako je zatvorilo vrata programu masovne registracije povratnika i raseljenih lica na ovim izborima, pa su suštinski - ove izmjene samo umirile neosnovani strah Vlade RS da će se scenariji iz Srebrenice 2012. multiplicirati širom RS.

Krivnja za poraz?

Kada smo već kod Srebrenice, vrijedi napomenuti još jednu važnu stvar koja se svjesno ili nesvjesno zanemaruje. U analizi konkretnog slučaja se uporno preskače da je 2012. treći kandidat Radojica Ratkovac osvojio 1.340 glasova, pa je Durakoviću za pobjedu protiv Vesne Kočević tada trebalo svega 3.700 glasova (premda je osvojio 4.455). S druge strane, ove godine je Mladen Grujičić osvojio 4.678 glasova, što znači da ni Durakovićev rezultat iz 2012. ne bi bio dovoljan za pobjedu (premda je nesporno da je sada ostvario 500 glasova manje nego tada), što potvrđuje da je diskusija o 'krivnji za poraz' na nivou političkih špekulacija, koje više imaju veze sa ličnim političkim sukobima, a manje sa stvarnom brigom o implikacijama gubitka vlasti u Srebrenici.

Sagledavajući izobre u cjelini, sve upućuje na potrebu bolje i efikasnije mobilizacije glasača putem pošte, ali procjene uvećanja učešća bh. građana iz inostranstva ne treba planirati preko realnih okvira ranije postignute registracije. Također, ne smije se zaboraviti da nije zanemariv dio glasača-povratnika koji ne glasaju za takozvani krug probosanskih političkih stranaka, jer im one nisu ponudile ništa novo posljednjih godina. Zbog toga je važno da povratnička zajednica ima jasnu mapu puta koju želi staviti pred svoje političke predstavnike u budućnosti.

Premda nisu bez osnova tvrdnje o neregularnosti provedbe izbora, otežanom procesu prijave prebivališta, ali i propusta u registraciji i slanju glasova putem pošte, dugoročno gledano, interes za političko učešće povratnika neće nestati zbog toga. Također, neće ni rasti ukoliko ne dođe do značajnog političkog zaokreta, smjene generacija i postizanja nove vizije o djelovanju predstavnika nevećinskih zajednica u ovom bh. entitetu.

Jednostavno, dok Popis stanovništva kaže da na području ovog entiteta živi oko 16,9% Bošnjaka i Hrvata, i ptice na grani znaju da to ne predstavlja njihov stvarni politički kapacitet. Naime, broj učenika u osnovnim školama iz ove dvije zajednice ne prelazi 8% (generacije koje će glasati u narednom desetljeću), a na sličnoj razini je i procenat glasova političkih stranaka koje tradicionalno okupljaju povratnike. Neumoljiva statistika govori da će u takvom kontekstu politička fragmentacija ove dvije etničke zajednice svesti na statističku grešku, a s druge strane - da istovremeno postoji potencijal da zajedničkim djelovanjem budu treća politička snaga u RS. Nova generacija povratnika će se uskoro suočiti sa izborom između ove dvije sudbine, a šansa za njihov opstanak leži jedino u prevazilaženju podjela, prvo etničkih, između Hrvata i Bošnjaka, a zatim i političkih, onih koje su nerijetko nastale u Sarajevu, a svoje posljedice imaju u interesnim sukobima na lokalnom nivou od Prijedora do Srebrenice. Konačno, bez političke relevantnosti 'treće politike' u RS, ideja integracije i trajne stabilnosti Bosne i Hercegovine ostaje vrlo upitna, a još važnije – budućnost sto hiljada povratnika ostaje prepuštena 'igri slučaja'.

"Gubitak" Srebrenice

U slučaju Srebrenice uporno se preskače da je 2012. treći kandidat Radojica Ratkovac osvojio 1.340 glasova, pa je Durakoviću za pobjedu protiv Vesne Kočević tada trebalo svega 3.700 glasova (premda je osvojio 4.455). S druge strane, ove godine je Mladen Grujičić osvojio 4.678 glasova, što znači da ni Durakovićev rezultat iz 2012. ne bi bio dovoljan za pobjedu (premda je nesporno da je sada ostvario 500 glasova manje nego tada), što potvrđuje da je diskusija o 'krivnji za poraz' na nivou političkih špekulacija, koje više imaju veze sa ličnim političkim sukobima, a manje sa stvarnom brigom o implikacijama gubitka vlasti u Srebrenici.

Cijeli tekst u Preporodu od 15. decembra