Prvi ajeti koji su objavljeni Poslaniku, koji nije znao čitati niti pisati, direktno mu usmjeravaju pažnju na znanje. Mada nije u stanju čitati oslanjajući se na vlastite sposobnosti, Bog ga poziva da čita „u ime svoga Gospodara (Rabb, Odgajatelj)“, neposredno uspostavljajući vezu između vjerovanja u Boga i znanja. Sljedeći ajeti potvrđuju tu vezu: „... koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna...“