U toku  ovog ramazana u džematu Čaršijske džamije u Kaknju bile su organizirane različite aktivnosti kako bi ramazan bio doživljen u svoj svojoj punini. O mnogim aktivnostima smo već informisali javnost i putem ove stranice. Mnoštvo aktivnosti poput: mukabela, predavanja, sehura, iftara, humanitarnih akcija, druženja i drugih sadržaja imalo je za cilj da okupi i uključi u džemat što više naših muslimana svih generacija, i mladih i starih. Sa približavanjem posljednje trećine ramazana džemat je postajao sve zreliji i spremniji za aktivnost više. Jedna takva aktivnost izrodila se kao ideja od samih džematlija koji su imamu Elvedin ef. predložili a to je akcija prikupljanja sredstava za kupovinu novog motora za mujezina Čaršijske džamije, Huseina Kadrića. Elvedin ef. je sa oduševljenjem prihvatio ovu ideju i kroz predavanja predložio klanjačima, a posebno onima koji su svaku noć posljednje trećine klanjali tehedžud-namaz, da svaku noć, tražeći Lejletul-kadr, izdvoje po jednu marku u ime Allaha i da je ili ubace u džamijsko sanduče ili u kutiju u akciji “Motor za muejezina“ koja je posebno uređena za ovu akciju. Na taj način, savjetovao je Elvedin ef. džematlije, sigurno će pronaći noć Kadr a to znači kao da su zikrili, klanjali i sadaku dijelili više od 30.000 noći to jest 1000 mjeseci koliko po Kur’anu vrijedi noć Kadr. Na kraju ramazana je konstatovano da je skupljena značajna svota novca, dostatna za ostvarenje zamišljene akcije. Elvedin ef. je uz pomoć nekoliko džematlija, a na koncu i samog mujezina Huseina pronašao prikladan motor kojeg su odmah kupili, te će sada  mujezinu dolazak na vaktove biti olakšan.

  Na putu Bratunac-Konjević Polje nalazi se selo Kravice sa većinskim srpskim stanovništvom. U Kravici na desnoj strani nalazi se betonski montažni hangar koji je pripadao Zemljoradničkoj zdruzi (ZZ) Kravica. Svojevremeno je korišten za čuvanje poljoprivrednih proizvoda. Hangar je dug 60 metara, širok 10 metara, a visok 4 metra. U julu 1995. godine ovaj hangar je bio mjesto jednog od najbrutalnijih masakara tokom genocida u Srebrenici. Procjenjuje se da je u ovom hangaru bilo zatočeno najmanje 1200 Bošnjaka.  Kolona bošnjačkih civila, većinom muškaraca i dječaka koji su se pokušavali probiti prema slobodnoj teritoriji bila je izložena konstantnom granatiranju i zasjedama od strane Vojske i Policije Republike Srpske. Dana 13. jula jedan dio kolone je zarobljen i sabran na livadi u Sandićima.  Svjedok na suđenjima pred Sudom BiH S-110, koji je bio pripadnik MUP RS i insajder na suđenju svojim bivšim saborcima, opisuje detalje u Sandićima: „Na livadi Sandići ja sam bio blizu kuće sa koje je Zoran Lukić pozivao muslimane megafonom na predaju. Gledajući prema šumi, prema potoku, iza leđa je putna komunikacija, desno krilo je prema Konjević Polju gdje je kuća sa koje je pozivano, a mi smo oko kuće vršili pretres i sprovođenje prekoputa u odnosu na livadu. Lijevo do nas do hangara Kravice je bio I i II vod Šekovačkog odreda, a desno krilo od nas, odnosno od kuće sa koje je pozivano je nastavljala plava zvornička policija… u pretresu je učestvovao Šekovački vod, a prije nas Šekovački vod je obezbjeđivao zarobljenike na livadi, mi smo bili po dva čovjeka uz put. Komandir je naredio da krenemo i sprovdemo te ljude u ZZ Kravica. Rekao je da će sve biti postreljano i pobijeno.“  Zarobljeni Bošnjaci su prevezeni autobusima ili natjerani da hodaju do Zemljoradničke zadruge Kravica. Zarobljeni su dovođeni do hangara u nekoliko navrata gdje su ih čekali pripadnici Specijalne policije MUP RS, i to: odreda „Šekovići“, „Skelani“ i „Centra za obuku Jahorina“, te određen broj pripadnika Vojske Republike Srpske. Oni su počeli da maltretiraju i pljačkaju zarobljene dok je nekoliko izvedeno i na licu mjesta ubijeno. Procjenjuje se da je u hangaru bilo zatočeno najmanje 1200 ljudi.  Haso Hasanović jedan je od rijetkih koji je uspio da pobjegne iz hangara. Ovaj svjedok je uspio pobjeći iz hangara kada mu je jedan vojnik dao posudu da ode nasuti vode. Hasanović navodi, kada je došao do česme da je tada ugledao nekoliko tijela ubijenih Bošnjaka civila među kojima i djevojčicu prerezanog grla: „Kada sam vidio tu djevojčicu zaklanu, koja se još uvijek tresla... toga se sjećam. I znam da sam tražio moju kuću i vodu jer sam bio izgubljen od straha. Kad mi se vratila pamet pomislio sam što ja više tražim, što ne bježim... i počeo sam bježati.“ Predvečer, pripadnici specijalnih jedinica MUP RS počeli su da pucaju na zarobljenike u hangaru i da bacanju ručne bombe kroz prozore i vrata zadruge. Svjedoci S1 i S2 jedini su preživjeli masakar u hangaru. S1 svjedoči: „Hangar je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Onda se začuo rafal, a potom je počela pucnjava. Zažmirio sam i čekao da me ubiju. Svi muškarci su popadali. I ja sam legao. Krvi je bilo svuda. Dok sam ležao, čuli su se jauci, zapomaganje, vriska… Vladala je panika.“ U drugom kraju hangara bio je S2: „Nastao je živi pakao. Niko ni za koga nije znao. Čuli su se jauci, zapomaganja, krici… Nakon pucnjave su napravili pauzu, izašli ispred hangara, zapalili cigarete, a onda bi se vraćali i nastavljali pucati po nama, ubijajući preživjele.“  U narednih nekoliko sati, pripadnici specijalnih jedinica MUP RS su pucali po tijelima i bacali ručne bombe i druga eksplozivna sredstva kako bi ubili ranjene i preživjele koji su se skrivali ispod tijela.  Naredno jutro, 14. jula, nekoliko preživjelih iz zadruge su izvedeni i natjerani da pjevaju srpske nacionalističke pjesme, a potom su strijeljani. Nekoliko vojnika je određeno da uđe u zadrugu i da provjere ima li preživjelih, te da ih „vakcinišu“, odnosno da ih likvidiraju. Video snimak Beogradski novinar Zoran Petrović zvani Piroćanac, ušao je u Srebrenicu zajedno sa srpskim oficirima. Kamerom je snimao pobjednosni ulazak Vojske RS u Srebrenicu. Već 14. jula je dvadesetominutni izvještaj pod naslovom „Operacija Srebrenica“ emitovan na beogradskoj televiziji Studio B. To je bio prvi i zadnji put da je taj izvještaj emitovan. Jedan od najznačajnijih dijelova ovog video izvještaja je snimak ZZ Kravice 14. jula na kojoj se vidi gomila mrtvih tijela pred ulazom hangara. Poslije je Petrović nekoliko segmenata sa nemontiranog snimka presnimio i time uništio snimak, međutim haški istražitelji su uspjeli pribaviti kopiju originalnog snimka.   

Teslić je široj javnosti prije agresije na BiH bio najpoznatiji po ljekovitoj vodi u Banjoj Vrućici, a u toku agresije po vojnicima koji su branili regiju srednje i sjeverne Bosne ističući se svojom hrabrošću Vjerski život u Tesliću ima svoju dugu tradiciju, a nakon agresije institucionalno je organiziran kroz rad Medžlisa, sa 12 džemata, čije je sjedište u kompleksu prigradskog džemata Stjenjak-Teslić. U toku agresije svi objekti Islamske zajednice su srušeni, ali su i ponovo izgrađeni naročito u toku intenzivnijeg povratka od 2000. godine. Trenutno na području opštine živi oko 7.500 Bošnjaka, što je oko 50% od prijeratnog broja. Nažalost, ovaj broj se primjetno smanjuje, jer politička i ekonomska situacija mnoge primorava da napuste Teslić i traže bolje životne uvjete u Federaciji i  inozemstvu. Trenutno neki povratnici nalaze zaposlenje u Tešnju, jer im je geografski najbliži kao ekonomski razvijena općina, ali prema riječima predsjednika Medžlisa Šabana Sivića mnogi se odlučuju za odlazak vani, jer svako lično privređivanje biva opstruirano državnim ili entitetskim zakonima i nametima. Pitanje opstanka uveliko ovisi o ekonomiji   “Ljudi su se počeli baviti stočarstvom. Nije bilo kuće bez stoke, ali otkupna cijena mesa je pala i ljudi su se počeli baviti proizvodnjom mlijeka. Onda su uslovljavani niskom cijenom mlijeka pa su našli proizvođače iz Federacije koji su kasnije odustali od otkupljivanja mlijeka zbog brojnih entitetskih inspekcija i nepravednih odluka. Onda su se počeli baviti malinama, a pogledajte sada otkupnu cijenu!“, kazao je Sivić. Ono što je poseban problem jeste što su povratnici većinom osobe u kasnijoj životnoj dobi, stoga im je sve teže bavljenje fizičkim poslovima. Samo nekolicina Bošnjaka radi u javnim ustanovama, od čega većina u policiji. Oni koji rade u privatnim firmama su kvalitetan i obrazovan kadar koji je skoro pa nezamjenjiv u bilo kojoj firmi. Predsjednik Sivić izražava zabrinutost za održivost institucije medžlisa za pet ili deset godina. “Nekada je postojao daleko veći entuzijazam kod povratnika. Kada smo se počeli vraćati niko postavljao pitanje kako će se džemati i medžlis finansijski održati. To znam jer sam bio i prvi predsjednik Medžlisa nakon agresije. Naravno, ogromnu pomoć smo imali, a i sada imamo, od Muftijstva zeničkog, Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, Ministarstva civilnih poslova i Tešnjaka, naročito pojedinih porodica. Ipak, kada je riječ o današnjem entuzijazmu povratnika drukčije je. Pored pomoći od Rijaseta kao povratničkom medžlisu trenutno smo oslonjeni samo na članarinu, preko 90%. Kada je u pitanju organizacija jedan smo od najorganiziranijih medžlisa, ali kada su u pitanju finansije tu bi za nekoliko godina moglo doći do ozbiljnih problema. Sproveli smo centralizaciju kako bi se održali svi džemati te imamima isplatili sve obaveze, jer nas zakon time obavezuje. Naročito što smo  u manjem entitetu kada možemo imati znatno više neprilika zbog entitetskih institucija i inspekcija. Naravno, ako želimo da opstanu povratnički medžlisi nama treba potpuna centralizacija da imami u Federaciji i manjem entitetu imaju iste plate i da ne oskudijevaju što nemaju dovoljno članova. Trebamo znati da ako nestane Bošnjaka u manjem entitetu neće biti ni Bosne. Imamo tri džemata koji su prve kategorije i oni će sigurno opstati. Imamo dva koji su srednje kategorije i trenutno se mogu izdržavati, dok ostali džemati nemaju tu mogućnost. Štaviše, zbog biološkog nestanka plašim se da bi u budućnosti i džemati srednje kategorije mogli postati mali džemati“.  Broj dženaza u jednoj godini 100, broj vjenčanja za šest godina 136 Ono što Sivić ističe, kao i svi drugi Teslićani, jeste problem biološkog nestanka Bošnjaka. Glavni imam je u periodu od 6 godina vjenčao ukupno 136 parova, dok na godišnjem nivou na području Medžlisa se obavi oko 100 dženaza. Ovaj podatak je alarmantan općenito za sve Bošnjake, ne samo Medžlis Teslić.  U džematu Barice, koji oko 100 članova Islamske zajednice, dvadesetero djece je u mektebu. “U zadnjih nekoliko godina broj djece je u stalnom opadanju. Veoma malo djece se rađa. Također, postoji veliki broj starih osoba. Mi smo izbrojali u Barićima preko 70 osoba koje imaju iznad sedamdeset godina starosti“, kaže Edin-ef. Mahmutović imam džemata Barići i Gomjenica. “Kada je u pitanju starosna struktura džematlija, u velikom broju je riječ o starijim osobama, često muškarcima i ženama koji žive sami. U samom gradu imamo preko 150 samaca. Vrlo je čest slučaj da se nakon dženaze kuća merhuma zaključa, jer niko nema da nastavi živjeti u njoj. S druge strane, mladi zbog ekonomske perspektive odlaze, naročito studenti te je teško uspostaviti sistem rada s mladima. Djevojke se, naravno, udaju i otiđu. Nizak broj djece je alarmantan. Stoga, imamo prirodni i političko-ekonomski nestanak Bošnjaka u manjem entitetu. Ovo su problemi koje često ističem i na koje još niko nije dao adekvatan odgovor“, kazao je glavni imam Džafer-ef. Gračić. Pored ovih demografskih kretanja još jedan negativni trend je  vrlo očit, a to jeste znatan broj neoženjenih osoba. Primjera radi, u džematu Ruževići ima oko 40 neoženjenih osoba. “Godišnje umre oko 20 džematlija, a rodi se tek sedmero djece. U džematu ima preko 40 neoženjenih muškaraca“, kazao je Sifet-ef. Hadžić, imam džemata Stenjak.  Pomoć dijaspore nesebična i vrlo važna Također, dosta Bošnjaka živi u dijaspori što je dosta otežavajuća okolnost za dugoročno planiranje razvoja vjerskog života.  “Primjera radi, preko 30% stanovništva spomenutog džemata Barići živi vani. Jedan od najstarijih džemata Teslića džemat Rajševa, kojeg vodi vrlo kvalitetan i perspektivan Enes-ef. Mujčinović, u zadnjih nekoliko godina konstantno se iseljava. Rajševljana trenutno ima više u Jasenicama u Sloveniji nego u Rajševi. Zaista smo ponosni na našu dijasporu koja nas pomaže, ali dolaze nove generacije naših ljudi vani koji se vjerski organiziraju u mjestu prebivališta. Stoga, često kažem imamima da se moramo pripremati za period kada se više nećemo moći oslanjati na pomoć iz dijaspore“, kazao je glavni imam Gračić. “Naši ljudi iz dijaspore nesebično pomažu Medžlis. Također, interesantno je da džematlije u džematima koji gravitiraju Federaciji, poput Ruževića, Stenjaka i drugih, plaćaju članarinu ovdje, ali i u Federaciji, u mjestima gdje rade. Sreća je što nam je Federacija blizu i mnogi su se zaposlili tamo. Svakodnevno putuju, ali je bitno što imaju posao“, kazao je sekretar Medžlisa Samir Fajić, koji ističe da je sve teže da jedna osoba obavlja ekonomske, pravne i druge poslove kako se institucije Islamske zajednice razvijaju.    

Sabina Berberović iz Tuzle je predavač i profesor turskog jezika, a u slobodno vrijeme bavi se slikarstvom i kaligrafijom. Nedavno je imala svoju prvu samostalnu izložbu kaligrafskih radova u tuzlanskom džematu Kulturno-obrazovnog centra Tušanj-Slatina.   Hidžab kao podstrek   - U slobodno vrijeme bavim se slikarstvom. Ta ljubav se rodila od obdaništa. Kroz osnovnu i srednju školu išla sam na mnoga takmičenja u crtanju gdje sam osvajala prva mjesta. Inače volim mnogo crtati motive našeg grada, naše zemlje, zatim džamije i prirodu. Posebnu vezanost imam za Istanbul tako da se i taj grad često nalazi u mojim djelima. Ali u posljednjih godinu dana, tačnije od perioda kada sam počela nositi hidžab, javila se velika ljubav i vezanost za kaligrafiju. Kaligrafija je umjetnost lijepog pisanja. Obzirom da islamski propisi zabranjuju slikanje likova, islamska umjetnost je bazirana na lijepom pisanju teksta – kaligrafiju i ornamentiku, tzv. arabesku. Tehnike koje koristim su najčešće ulje ili akril na platnu. Još jedna tehnika me fascinira, a to je ebru, odnosno slikanje na vodi. I za ebru i za kaligrafiju treba jako puno vremena i strpljenja, jer obje tehnike moraju proći kroz jedan dugotrajan razvojni period unutar čovjeka, ali ljepota se i krije u tom razvojnom procesu – kazala je Sabina Berberović u razgovoru za Preporod. Berberović ističe da dok radi neku levhu često mnogo vremena provede razmišljajući o onome šta je na slici. Jedna od njenih omiljenih levhi koje je u skorije vrijeme uradila jeste levha sa jednim od 99 lijepih Allahovih imena, a to je „El-Vedud“ odnosno Onaj koji voli.   Islam znači povratak   Sabina Berberović sa posebnim emocijama govori da islam za nju lično znači povratak, obzirom da živimo u vremenu kada je sve postalo instant. - Način življenja je postao toliko užurban da se sve mora dobiti i potrošiti odmah. Mislim da taj današnji tempo i stil života tolikom brzinom uzme i zaslijepi da čovjek koliko god bio jak nesvjesno zaboravi odakle potiče i ko mu je Gospodar. Nema više strpljenja kod ljudi. Sve je manje i manje poštovanja prema starijima, a to me najviše plaši. Kulture, pristojnosti i stida je također sve manje. Rodbinske veze se kidaju kao najobičniji komad papira, a, ustvari, bi trebale biti jake kao kamen – mišljenja je Berberović. Ona ističe da je težnja ka materijalnom stavila u sjenu sve ono što u sebi ima života, te naglašava kako treba dobro paziti kojom hranom ljudi hrane svoj um i duh, „jer te ono čime se hraniš, posjeduje“, a jedina prava hrana za hairli insana je Kur’an.

Sarajevo Film Festival (SFF) u osam dana trajanja i u 18 programa prikazati će 235 filmova iz 54 zemlje.

U četvrtak 27. jula 2017. godine, u Kuvajtskoj džamiji u Matuzićima, Medžlis Islamske zajednice Doboj, održana je hafiska dova povodom uspješnog završetka hifza Miralema Muratovića, studenta treće godine Fakulteta islamskih nauka na Univerzitetu Qassim u gradu Buraydah u Saudijskoj Arabiji.

Rukovodilac Ureda za hadž i umru Nezim Halilović Muderris za portal Islamske zajednice danas je govorio o završnim pripremama za ovogodišnji hadž u organizaciji Islamske zajednice.

Nakon nekoliko svježijih dana, u kojima su temperature pale ispod 20 stepeni, balkansku regiju očekuje najjači toplinski val ovog ljeta.

Razumijevanje vjere kod mladih Džemat unutar Islamske zajednice kao jedine institucije koja ima pravo oformiti takvu vrstu zajednice vjernika, sačinjavaju svi njegovi članovi bez obzira na godine starosti. Džemat čine  tek rođeno dijete kojemu je obavljena akika i malo dijete koje je istom upisano u mekteb,  džemat čine mladi,  islamske porodice, kao i naši stari, dede i nane,  koji s tespihom u rukama i zikrom na usnama očekuju susret sa svojim Stvoriteljem. Najosjetljivija kategorija džematlija, koji iziskuje našu posebnu pažnju, stalnu brigu i dodatnu energiju svakako su  mladići i djevojke od kojih nam ovisi naša sadašnjost, a još više naša budućnost.   Vrijeme mladosti je doba  kada mladi otkrivaju  svijet, kada pokazuju svoju buntovnu prirodu, kada svaki autoritet dovode u pitanje.   U svome odrastanju, fizičkom i intelektualnom sazrijevanju,  nije neobično  da mladi propituju i vjerska načela koja ih, iz njihove vizure promatrano, sputavaju i ograničavaju; nije neobično da se udalje od onog djetinjeg i nevinog razumijevanja vjere i od džemata, iako su kroz osnovnu i srednju školu prošli sve stupnjeve islamskog vjeronauka.  Zato je veoma važno da mladi  tokom svog mladalačkog sazrijevanja ne doživljavaju vjeru kao teret i ogradu koja sputava njihovu kreativnosti i slobodu. Veoma je važno da mladi imaju nekoga dostupnog  ko će im dodatno i strpljivo na lahak i prijemčiv način objašnjavati vjeru, ukazivati na njenu važnost i ljepotu, podsticati ih da ustraju u suočavanju sa bezbrojnim izazovima koje sa sobom donosi mladost i ubrazni tempo savremenog života; da imaju nekog ko će im pomoći  da pronađu ravnotežu između zloupotrebe slobode i mogućnosti konzumiranja različitih grijeha, koji su im u današnje vrijeme nadohvat ruke, i radikalizma i isključivosti koji zarobljavaju i sputavaju mladalački um.  Pored njihovih roditelja, za taj su zadatak najodgovorniji i najpozvaniji imami, muallimi, muderrisi, odnosno institucija Islamske zajednice. Od tog razumijevanja vjere kod mladih, odnosno od angažmana Islamske zajednice,  ovisi ne samo opstojnost naših džemata nego i produktivnost i budućnost cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva. Nije isto kada emanet radnoga mjesta, posebno javnih funkcija,  preuzima mladi čovjek koji vođen ljubavlju i strahom od Boga,  poštuje i slijedi najuzvišenije norme islamskog morala,  i neko ko je zaboravio na Boga, ko se Boga ne boji, i komu je stalo samo do osobne promocije i ostvarivnja profita po svaku cijenu.   

U ponedjeljak 24. jula 2017. godine, u Uredu muftije zeničkog u Zenici održana je sjednica Organizacionog odbora Vjersko-kulturne manifestacije ''Lastavica 2017.''.

Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, u subotu 15. jula je posjetio mjesto Jagodnja, udaljeno 40-tak kilometara istočno od Bratunca, gdje je u toku obnova porušene džamije.

SREBRENIK: 26. juli- Džemat Omerbašići  nalazi se osam  kilometara zapadno od Srebrenika, u reonu naselja Sladna, na lokalnom putu Srebrenik-Gračanica. Džemat Omerbašići  imaju oko 80 domaćinstava i spada među kategoriju manjih džemata, što potvrđuje i brojnost domaćinstava

Organizacioni odbor za obilježavanje manifestacije “Slobodarski dani viteškog grada Bužima 2017.” je na redovnoj sjednici usvojio Nacrt programa ovogodišnje manifetacije.   Organizacioni odbor poziva sve zainteresirane organizacije udruženja i pojedince da svoje primjedbe, prijedloge i sugestije na utvrđeni nacrt dostave u pisanoj formi do 30. juna 2017. godine (petak) na adresu općine Bužim ( Seadu Emriću), kao bi isti bili razmatrani i uvršteni u konačan program.      Radio BIR/ sa terena Bakir Silajdžić      Majka rahmetli Izeta Nanića   NACRT PROGRAMA MANIFESTACIJE august (petak) 19:00 Prijem zvanica, Općina Bužim 19:15 Posjeta Muzej sobi 505. Vbbr. i Turbetu generala Izeta Nanića i poginulih boraca-šehida 505. Vbbr. 20:25 Akšam-namaz (Gradska džamija Bužim) 21:00 Svečano otvaranje manifestacije “Slobodarski dani viteškog grada Bužima 2017“, plato OŠ “Bužim“ 21:30 Večer Kur`ana, Medžlis IZ Bužim, plato OŠ “Bužim“   august (subota) 10:00 Obilazak mjesta pogibije generala Izeta Nanića,Vijenac, R. Hrvatska 11:00 “Put bužimskih vitezova“, Bužim – Ćorkovača, UMB 13:00 Podne-namaz, Jasin i tevhid poginulim borcima-šehidima 505. Vbbr., plato Ćorkovača, Medžlis IZ Bužim 14:00 Historijski sat “Sjećanje na heroje“, plato Ćorkovača 21:00 Žrijebanje za malonogometni turnir “Izet Nanić“, Velika sala, JU “Centar za kulturu i informisanje“ Bužim   august (nedjelja) 10:00 Malonogometni turnir “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“ 10.00 Ženski i muški odbojkaški turnir, ŽOK i OK “Bužim“, Wolley arena 11:00 Šahovski turnir, ŠK “Bužim“, prostorije SSR RVI “Bužim“   august (ponedjeljak) 18:00 Malonogometni turnir “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“ 18:00 Obilazak logora “Drmaljevo“, Velika Kladuša, Udruženje logoraša Bužim 20:00 Festival “Djeca pjevaju sevdah“, KUD “Čava”, plato OŠ “Čavnik“ Čava   august (utorak) 17:00 Peti bužimski likovni salon, BZK “Preporod“, Vijećnica, JU “Centar za kulturu, sport i informisanje“ Bužim 17:30 Peti instrumentalni koncert, BZK “Preporod“, Vijećnica, JU “Centar za kulturu, sport i informisanje“ Bužim 18:00 Malonogometni turnir “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“   august (srijeda) 18:00 Malonogometni turnir “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“ 20:00 Peto bužimsko književno kazivanje, BZK “Preporod“, Vijećnica, JU “Centar za kulturu, sport i informisanje“   august (četvrtak) 18:00 Malonogometni turnir “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“   august (petak) 13:00 Džuma namaz, Stari Grad 14:00 Viteški turnir, Stari Grad 20:00 Defile učesnika kulturno-umjetničkih društava, JU “Centar za kulturu, sport i informisanje“ – OŠ “Bužim“ KUD “Sevdah“ Bužim 20:30 “Večer ilahija, sevdaha i folklora“, hor Gazija, KUD “Sevdah“ Bužim, plato OŠ “Bužim“   august (subota) 08:00 Supermaraton; Bihać-Cazin-Bužim, SSOB 09:00 Stolni tenis, Stonoteniska sekcija RVI Bužim, MSŠ “Bužim“ 10:00 Međunarodni nogometni turnir veterana, NK “Bratstvo“, stadion NK “Vitez“ 10:00 Malonogometni turnir “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“ 18:00 Druženje dobitnika najviših ratni odlikovanja i priznanja, izletište “Svetinja“   august (nedjelja) 09:00 Sedma biciklijada “Stazama slobode Bihać-Bužim 2017“, RBK “Japod“ Bihać 18:00 Malonogometni turnir “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“   august (ponedjeljak) 17:00 Treća paprikašijada, LD “Lovac”, plato OŠ “Bužim“ 18:00 Druženje pripadnika 105./505. Vbbr., plato OŠ “Bužim“ 21:00 Revijalna malonogometna utakmica ( “505. Vbbr.“ – “503. Sbbr.“), igralište OŠ “Bužim“ 22:00 Finale malonogometnog turnira “Izet Nanić“, igralište OŠ “Bužim“   august (utorak) 19:00 Prijem zvanica, Općina Bužim 19:30 “Krajiška sofra“ UŽ “Izvor“ Bužim, JU “Centar za kulturu, sport i informisanje“ Bužim 20:30 Posjeta Muzeju 505. Vbbr. i Turbetu generala Izeta Nanića i poginulih boraca-šehida 505. Vbbr. 21:00 Završna svečanost povodom godišnjice 505. Vbbr. 21:30 Kulturno-zabavni program, plato OŠ “Bužim“

Polaganjem cvijeća na Centralno spomen obilježje Ilidža i Svečanom sjednicom Općinskog vijeća Ilidža danas je počelo obilježavanje 25. godišnjice formiranja Četvrte viteške motorizovane brigade koja je tokom rata 1992-1995. branila Hrasnicu, Sokoloviće, slobodne teritorije Ilidže i područje Igmana.

U ambijentalnoj izvedbi na izvoru Bune u Blagaju sinoć je održana promocija knjige "Stolac, prešućeni zločin", autora Nermina Bise i Aziza Tafre.

Danas je u Vladi Federacije načelnika općine Kalesija Seada Džafića primio federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić. Načelnik Džafić je informisao ministra o aktivnostima i projektima koje Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica realizira u ovoj općini, ali i drugim aktivnostima koji se realizuju koristeći fondove Vlade Federacije i  projektima koji su nedavno dogovoreni sa resornim ministrima. Danas su potpisani ugovori o finansiranju proširenja projekta izgranje putne komunikacije u povratničkom mjestu Dubnica.