*- Autorica je profesorica povijesti islama na Goethe Univerzitetu u Frankfurtu, Njemačka Razlozi za uspjeh ovih pokreta su višestruki, prije svega razočaranost i nepovjerenje prema etabliranim političkim elitama i politici Evropske unije. No, izražena ksenofobija i strah od imigracija, pogotovo od ljudi s Bliskog istoka, koja se u različitim horor scenarijama ovih pokreta predstavlja kao pokušaj “islamizacije”, odnosno svojevrsne “muslimanske invazije” Evrope zasigurno kotiraju veoma visoko na ljestvici razloga za njihov politički uspjeh. Populistički nacionalistički pokreti uspjeli su se etablirati kao relevantan politički faktor u skoro svim zemljama Istočne i Zapadne Evrope. Transformirani u političke stranke, jedan za drugim bilježe znatne uspjehe na regionalnim i saveznim izborima i znatno mijenjaju političku scenu kako u istočnim, tako i u zapadnim evropskim demokratijama. Nedavno održani savezni izbori u Austriji i Njemačkoj potvrdili su desničarske populističke stranke kao treću po jačini političku snagu na saveznom nivou. U pojedinim regijama ovih zemalja nova desnica dobila je čak najveći broj biračkih glasova, a sasvim je izgledno da će se, barem u Austriji, nacionalistička Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) naći u vladajućoj koaliciji zajedno s Austrijskom narodnom strankom (ÖVP). Uspon desničarskih pokreta u Evropi Uprkos razlikama u konkretnoj političkoj snazi, te u stepenu radikalnosti određenih pozicija, evropskim desničarskim strankama i pokretima mnoga su obilježja zajednička. To su prvenstveno antievropski stavovi, djelimično praćeni zahtjevima za ekonomskim izolacionizmom i povratkom nacionalnih novčanih valuta. Ipak, glavne okosnice njihovog političkog programa jesu antiimigracijski stavovi, aktivno suprotstavljanje prihvatanju izbjeglica te protivljenje otvorenom društvu i društvenom pluralizmu, što se izražava kroz zahtjeve za kulturnom homogenizacijom te društvenom nadmoći vlastite etničke kulture, iako je definicija potonje neminovno teška i, u najboljem slučaju, difuzna. Razlozi za uspjeh ovih pokreta su višestruki, prije svega razočaranost i nepovjerenje prema etabliranim političkim elitama i politici Evropske unije. No, izražena ksenofobija i strah od imigracija, pogotovo od ljudi s Bliskog istoka, koja se u različitim horor scenarijama ovih pokreta predstavlja kao pokušaj “islamizacije”, odnosno svojevrsne “muslimanske invazije” Evrope zasigurno kotiraju veoma visoko na ljestvici razloga za njihov politički uspjeh. Antiislamski stavovi, odbojnost prema islamu i muslimanima te zahtjevi za restriktivnim mjerama prema ispoljavanju islamske vjerske prakse možda su najizraženije zajedničke ideološke postavke evropskih desničarskih pokreta na istoku i na zapadu. Kao što su donedavno debate o društvenim integracijama u zapadnim zemljama s vremenom s ravni sveopćih društvenih integracija sužene na pitanje islama i muslimana, tako se i trenutne političke debate o imigraciji usko vežu za kompleks “islam”. Useljenici i izbjeglice prvenstveno se tretiraju kao “muslimani”, odnosno kao amorfna masa uvjetovana “islamskom kulturom”, neovisno o tome što je vjerska, etnička, socijalna i kulturna struktura migranata i izbjeglica koji su posljednjih godina pristigli u Evropu daleko složenija i pluralnija. Ovakvo izjednačavanje imigracije s islamom nipošto nije ograničeno na političku desnicu. No, desničarsku populističku retoriku dodatno obilježava kriminalizacija islama kao religije: prekršaji, krivična djela, nasilje, pogotovo nasilje nad ženama počinjeno od imigranata dovode se u vezu s islamskim vjerskim učenjima, odnosno s onim šta se pod tim zamišlja, a pojedinačni slučajevi, kao i ideologije pojedinih vjersko-političkih muslimanskih grupacija, uzimaju se kroz medijsko skandaliziranje kao reprezentativni za cjelokupnu muslimansku zajednicu. Trenutna geopolitička situacija na Bliskom istoku i teroristički napadi u evropskim metropolama koriste se kao obrazloženja za “kritiku islama”, koja se pak ne ograničava na islamističke pokrete ili političke ideologije, nego u daljnjem razvoju u obliku negativnih stereotipa uopćeno projicira na cjelokupnu zajednicu muslimana. U slučaju njemačke stranke Alternativa za Njemačku (AfD), antiislamske pozicije kulminirale su u stavu da islam i nije religija, nego vjersko-politička doktrina, izraženom u jednom zvaničnom programskom dokumentu iz 2016. godine. Stoga i ne začuđuje mnogo otvorena izjava jednog od visokih funkcionera te stranke da se muslimanima treba uskratiti ustavom zagarantirana sloboda religije. Ta je pozicija upravo posljednjih dana obilježila javni prostor Njemačke, jer su se predstavnici drugih političkih frakcija u njemačkom parlamentu suprotstavili izboru dotičnog čelnika za potpredsjednika parlamenta pozivajući se na tu njegovu izjavu. Ksenofobna i prvenstveno antiislamska retorika desničarskih pokreta samo nagovještava suštinu političkih programa ovih pokreta, a to je preustrojavanje vlastitih društava u smjeru restrikcije, pa i ukidanja određenih ljudskih prava, jednakosti građana, ukidanja zakona o zabrani diskriminacije te slobode religije. Konkretne političke i strukturalne posljedice ovakvog uspjeha populističkih pokreta tek se naslućuju i one će, vjerovatno, poprimiti različite oblike, shodno njihovoj političkoj moći i stranačkim odnosima u specifičnim kontekstima, ali opasnost za ove civilizacijske vrijednosti demokratskih društava nije nimalo apstraktna uzmu li se u obzir rastući politički utjecaj ekstremne desnice i njena integracija u političke aparate i mehanizme vlasti. Doduše, nije izgledno da će zaista doći do erozije pravnih država ili suštinskog preustrojavanja demokratije na Zapadu. Demokratski mehanizmi i politički pluralizam i dalje funkcioniraju, kao i civilna društva u ovim zemljama, koja su se pokazala kao možda najvažniji mehanizam otpora desničarskim ideologijama. No, sasvim je izvjesno da su politički uspjesi nacionalističkih pokreta istovremeno omogućili i njihov pristup legislativnim i administrativnim aparatima koji se mogu efektivno upotrijebiti u interesu desničarskog svjetonazora. Kroz djelovanje u saveznim i regionalnim parlamentima, bilo u svojstvu opozicije ili pozicije, stranke, primjerice, mogu predlagati nacrte zakona, kao i teme parlamentarnih diskusija. Osim toga, predstavnici desničarskih stranaka u parlamentima zastupljeni su u svim radnim komisijama tih legislativnih tijela. Restriktivnija politika prema stranicama, imigrantima, uključujući i radnike iz drugih zemalja Evropske unije, izbjeglicama, vjerskim i drugim manjinama sasvim se sigurno može očekivati. Pored veoma vjerovatne mogućnosti da će parlamenti ubuduće služiti kao platforma za ekstremne verbalne i formalne napade na druge partije te, posebice, na još jednu omiljenu metu desne retorike – medije, odnosno javne servise, sasvim je izvjesno da će politički i obrazovni programi s ciljem integracije, demokratizacije, društvene inkluzije manjina i antirasističke senzibilizacije biti reducirani ili čak potpuno ukinuti, nešto što su, primjerice, zastupnici AfD u regionalnim parlamentima već nekoliko puta pokušali. Također je izvjesno da će u takvoj atmosferi ionako kontroverzne diskusije o određenim oblicima islamske vjerske prakse, kao što su ezan, molitva i ramazanski post na radnom mjestu, te gradnja džamija i munara, poprimiti na emocionalnom intenzitetu te da će metoda i trezveni politički pokušaji pronalaska kompromisnih rješenja ustupiti mjesto odlukama donesenim iz ideološkog naboja. Upitan je i razvoj dijaloških inicijativa i saradnje između države i muslimanskih vjerskih zajednica, razvoj koji je u posljednje vrijeme u mnogim zemljama ionako zamrznut zbog političkih tenzija između Turske i zapadnoevropskih zemalja.

Na današnji dan prije 24 godine srušen je simbol grada Mostara, Stari most.

Na svjetskom prvenstvu u karateu, održanom u Rumuniji od 3. do 5. novembra 2017. godine, reprezentaciju Bosne i Hercegovine predstavljalo je 19 takmičara, koji su osvojili ukupno 16 medalja, i to 6 zlatnih.

Na oktobarskom sajmu knjiga u Beogradu izjave patrijarha Irineja evocirale su mračne elemente iz sjećanja na devedesete    Ako na sajmu knjiga, koji bi trebao biti svojevrsna promocija znanstvenosti, naučnih dostignuća i kulturno-civilizacijskih vrednota, vrhovni pravoslavni sveštenik govori pozitivno o politici koja je prva otvorila logore na području Evrope nakon nacističke politike, pitanje je šta se govori iza vrata preko 40 eparhija i koju agendu čuvaju zidovi Hrama Svetog Save u Beogradu. Naime, na sajmu knjiga u Beogradu prošlog mjeseca patrijarh Irinej je kazao, između ostaloga, da „gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima“. Zaista sociolozi i politolozi, ali i drugi znanstvenici u Srbiji, imaju ogroman izazov da odgovore kako je moguće da Crkva bude najslabija karika u promišljanju svijetle budućnosti jedne od najperspektivnijih država na Balkanu. Hoće li srbijansko društvo u cjelokupnom tehnološkom, ekonomskom i kulturnom napretku imati najveći problem s reformom misli u Crkvi te hoće li Crkva ostati jedini srednjovjekovni ideološki element moderne Srbije? Dok Srbija nastoji biti članica Evropske unije poštujući suverenitet država barem radi tog cilja, vrhovni poglavar Crkve, a možda i sama Crkva pošto nema reagiranja njenih zvaničnih organa na ove izjave, nastoji kreirati uniju Srba koja nikada nije zaživjela ne samo zato što je politički nemoguća, već i što je zasnovana na ograncima primordijalizma i socijalnog darvinizma. Ovom izjavom poglavar Srpske pravoslavne crkve šalje poruke identične onima kojima su ispraćene mlade generacije na bosanska, hrvatska i kosovska nepoznata ratišta, stoga posebno je nevjerovatan prag tolerancije pravoslavnog stanovništva na ovakve izjave, tačnije roditelja koji danas sami uz fotografije ubijene djece dočekuju praznike. Ako se patrijarh obraćao mladim generacijama, trebalo bi analizirati planove tih novih mladih generacija Srba, koji čekaju u redovima za vize i gledaju kino-raspored američkih filmova, a ne police s knjigama Dobrice Ćosića. Drugim riječima, kako suptilno objasniti patrijarhu Irineju da ovakve izjave pripadaju retorici propovijedi prošlih vjekova i da se nove generacije zbog njih nastoje otrgnuti čak i od same duhovnosti, a ne samo od religijskih institucija? Kada bi samo znao, poštovani patrijarh, da za devedesetim niko ne žali. Naravno, ovakve izjave će, vjerovatno, doći do ušiju ili srca pojedinaca koji ne postigavši mnogo više od diplome osnovne, možda srednje, škole i u današnjim ratištima Ukrajine i Sirije vide Božiji poziv na dokazivanje požrtvovanosti. Međutim, jesu li to generacije za budućnost Srbije? Izjave patrijarha su posebno važne za formiranje politike Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, gdje su rane devedesetih još uvijek u povoju. Koliko se reflektiraju stavovi iz Srbije na Crkvu u Bosni i Hercegovini tema je za ozbiljnije studije, ali je već duži niz godina indikativno što Crkva ignorira napade na muslimane i njihovu imovinu u manjem entitetu. Mediji su zabilježili 25 napada na muslimane i njihove vjerske objekte u 2015. godini, a sličan trend nastavljen je i u 2016. Sadržaj izjava crkvenih poglavara posebno je važan kada se uzme u obzir retorika ovih napada u kojem se potencira “Velika Srbija“. U džematu Kotor-Kukavice, Medžlis Kotor-Varoš, dvije večeri zaredom u avgustu 2016, muslimani su uznemiravani pravljenjem nereda i parolama: “Ovo je Srbija“. Četiri ćirilična slova “S”, kao i  izjava “Srbija do Tokija“, koja je napisana na džamiji džemata Karakaj u Zvorniku prošle godine, svoje opravdanje nalazi upravo u porukama kakva je bila u izjavi patrijarha Irineja u Beogradu. U ovom slučaju kod zvorničkih vjernika došlo je do suštinske modifikacije satiričnog narodnog gesla, koji bi u krajnjoj formi mogao zvučati: Slušaj šta pop govori i radi šta pop radi. Reagiranja iz Crkve i osude ne bi trebale izostati barem u svakom slučaju kada je riječ o napadu na džamije i objekte Islamske zajednice. Indolentan odnos prema ovim napadima postaje poseban kamen spoticaja kada crkvena lica lično učestvuju u negativnim pojavama. Primjera radi, sveštenik je prošle godine bio jedan od inicijatora da se zabrani rad odgajateljici u srebreničkom vrtiću, jer je imala mahramu. Također, Islamska zajednica je bila zatečena radom sveštenika ove godine u Vlasenici. Naime, u odjeljenju drugog razreda Javne ustanove Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, bošnjačka djeca s ostalim na času koji nije bio vjeronauka instruirani su od pravoslavnog vjeroučitelja kako da se krste i mole.

Bosanska krajina je poznata po porodičnim mezarjima. Umrli su se ukopavali u vlastite bašče u kojima se nalazi od 10 do 15 mezara. Naročito je to bila praksa u prvim decenijama dvadesetog stoljeća. Kako pokazuje dostupna arhivska građa npr. dopis Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bihaću, upućen Vakufsko-mearifskom saborskom odboru u Sarajevu broj 737 od 17. augusta 1913. godine, navedena privatna mezarja većinom nisu uvakufljena s obzirom da su bili visoki sudski troškovi za uknjižbu ovih parcela, a džemati, posebno seoski, to sebi nisu mogli priuštiti. Do uzurpacije mezarja, dolazi relativno rano u periodu Austro-Ugarske. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu je već 1905. godine naredilo da se formiraju privremena povjerenstva koja će ispitati uzurpaciju vakufske imovine, zemljišta, mezarja i slično. Povjerenstvo se sastojalo od predsjednika, te jednog ili dva člana. Gotovo u pravilu su samo konstatirali stanje te pravnu nemogućnost da se bilo šta učini na sprječavanju njihove devastacije. Navest ćemo nekoliko primjera uzurpacije bihaćkih mezarja. Mezarje Park u Bihaću je bilo uzurpirano. Gradska općina je zamoljena da ga vakufu vrati. Ako pak ne bude htjela, konstatira se da se tu pravno ništa ne može učiniti. Veliko mezarje u gruntovnom ulošku broj 1303, katastarska čestica broj 365, površine 2.745 m2 i 366 sa 5.830 m2, je zamolnicom Zemaljskoj vladi broj 10518/912, također, traženo u povrat. Međutim, ako je prešlo u treće ruke, konstatira se pravna nemogućnost povratka. Prema prijavi Kotarskom uredu u Bihaću broj 430, od 9. maja 1914. godine, na Velikom mezarju, Mitar Dugonja, kovač iz Bihaća, je držao đubre i razno smeće. Petar Đujić i njegov susjed su „zagrabili” veliki dio ovog mezarja i svojataju ga, dok ga Menahem Levi, pilar iz Bihaća, upotrebljava za stovarište balvana. Naime, Đujići su imali svoje kuće pored Velikog mezarja, te su zauzeli i pretvorili u bašču njegova 3 do 4 dunuma. Zbog toga je i Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, kako se vidi iz njihova dopisa broj 156 od 12. marta 1914. tražilo od Gradske uprave u Bihaću da zabrani ovu uzurpaciju od strane Đujića. Veliko mezarje je bilo, inače, upisano u gruntovnom ulošku broj 1303, k.č. broj 365 i 366, i nalazi se u Prekounju pored željezničke stanice. Radi se o mezarjima džemata Gornje i Donje Prekounje koji su bili predmet eksproprijacije za proširenje željezničke stanice u Bihaću nakon Drugog svjetskog rata. Prema dokumentu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora u Sarajevu broj 85 od 25. januara 1913. godine spominje se također i uzurpacija mezarja Šarića, koje pripada džamiji Gornje Prekounje, mezarja Murata Pečenkovića, Lonića i Jusufa Žapčevića, te se nalaže Kotarskom vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Bihaću da prijave o uzurpaciji što prije dostavi u Sarajevo. Nikola Radić u knjizi Bihać sa starih razglednica, na stranici 17 konstatira slijedeće: „Groblja na Velikoj otoci i uz kanal Jarak su prosto izbrisana i nema im traga, kao i groblje Ićhisar koje se prostiralo od Meteorološke stanice do Ulice AVNOJ-a, dok su nišani poslužili mnogim stanovnicima ovog dijela grada za izgradnju porodičnih kuća”. Postavlja se pitanje šta je bilo sa kostima naših predaka? Je li izvršena ekshumacija ovih mezara? Ako jeste, gdje su onda kosti umrlih? Jesu li dobili ikakvo obilježje iznad glava? Nameće se mnogo pitanja. Nažalost, niti na jedno nema odgovora.

U Behram-begovoj medresi su završeni XIX sportski susreti medresa i gimnazija Islamske zajednice u BiH, a u Mostaru Treći sportski susreti učenica medresa   Pobjednički pehar i veliki bajrak 15. oktobra u Tuzli ponijela je ekipa Behram-begove medrese. Ekipe iz bosanskih medresa i Prve bošnjačke gimnazije takmičile su se u disciplinama: mali nogomet, košarka, atletika, stolni tenis i šah. Sportski susreti su održani na stadionu Tušanj i u Univerzitetskoj sportskoj dvorani u Tuzli. Na ovogodišnjim susretima bilo je 200 takmičara iz malog nogometa, košarke, atletike, stonog tenisa i šaha. „Ovo je prilika da učenici iskažu svoje sportske vještine, ali u isto vrijeme je to i prilika da se nauče prijateljstvu, kolegijalnosti i podnošenju pobjede i poraza, odnosno jednom lijepom komuniciranju“, kazao je na otvaranju susreta direktor Behram-begove medrese Ahmed-ef. Hatunić, istakavši kako se nada da će se u narednim godinama ovim susretima pridružiti i učenici iz medrese u Zagrebu, Novom Pazaru i Podgorici, ali i učenici obrazovnih ustanova iz Republike Turske s kojima medrese imaju posebnu saradnju.   Tuzlanska medresa pobjednik osmi put zaredom   Sveukupni pobjednik ovogodišnjih sportskih susreta je Behram-begova medresa, čije su ekipe osvojile ukupno 126 bodova. Drugo mjesto, sa 75,3 bodova, pripalo je ekipi Medrese “Osman-ef. Redžović“ iz Visokog, a treće ekipi Gazi Husrev-begove medrese iz Sarajeva, s osvojenih 72 boda. Ekipi Behram-begove medrese je ovo osma kruna zaredom na ovim sportskim susretima. Koliko je do sada bilo sportskih uspjeha ne sjeća se ni Samir Spahić, profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Behram-begovoj medresi i čovjek koji je najzaslužniji za sjajne rezultate koje postižu učenici ove škole.   Prvo mjesto učenicama Prve bošnjačke gimnazije   Treći sportski susreti učenica medresa i gimnazija Islamske zajednice održani su 28 i 29. oktobra u Mostaru. Takmičilo se 120 učesnica iz sedam medresa. Susrete je otvorio šef odjela za srednje i osnovno obrazovanje Uprave za obrazovanje Seid ef. Eminović. Cilj ovih susreta je afirmacija  sporta i među učenicama medresa, jer slični susreti za učenike organizirani su proteklih 19 godina. „Menadžmenti medrese su proteklih godina učinile značajan iskorak u osiguranju dobrih uvjeta za razvoj sporta u okviru redovnog nastavnog procesa. Medrese u Visokom i Travniku ove godine su izgradili i u upotrebu pustili novosagrađane sportske dvorane. Mostarska medresa ima pripremljen projekat izgradnje sportske dvorane sa bazenom za plivanje, a Cazinska medresa radove na bazenu ove godine će uz pomoć šire društvene zajednice privesti kraju“, istakao je Eminović. Organizaciju susreta u Mostaru, kako je kazao direktor Karađoz-begove medrese hafiz Aid-ef. Tulek, pomogli su Sportski savez grada Mostara, Šahovski klub Mostar i Osnovna škola „Zalik“. Učenice su se takmičile u disciplinama: šah, odbojka, rukomet, stolni tenis i trčanje na 100 i 200 metara. Ukupni pobjednik bile su učenice Prve bošnjačke gimnazije. Drugo mjesto zauzele su učenice Gazi Husrev-begove medrese, a treće mjesto je pripalo učenicama Cazinske medrese.

Obilježavanje 24. godišnjice zločina nad Bošnjacima Stupnog Dola otpočelo je 21. oktobra 2017. akademijom u Velikoj sali Općine Vareš. Nastavljeno je dan kasnije u sali Mješovite srednje škole gdje je Udruženje logoraša „23. oktobar 1993. Vareš“ organiziralo mimohod sjećanja, obilazak mezarja žrtava u Varešu – Glavica, gdje je pred duše ubijenih proučena sura Ja-sin, potom odlazak u Čaršijsku džamiju gdje je proučen tevhid. U ponedjeljak 23. 10. 2017., na dan zločina,  organizirana je posjeta mezarjima gdje su ukopani stradali u Stupnom Dolu, Pomenićima, Dabravinama, Hodžićima, Budoželju, Varešu, te položeno cvijeće na spomen-česmu. Održan je i marš mira “Trasa spasa Stupni Do 23. 10. 1993. – 23.10. 2017.” Nikad se ne smije zaboraviti da su na današnji dan 1993. godine pripadnici HVO Vareš, te jedinice iz Kiseljaka „Maturice“ i „Apostoli“ iz sastava brigade HVO “Josip ban Jelačić” iz Kiseljaka, ubili 38 stanovnika Stupnog Dola, među kojima je bilo 17 žena i petoro djece. Najmlađa ubijena je bila dvoipogodišnja djevojčica Sabina Likić, a ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić. U ovom stravičnom zločinu 11 osoba je živo zapaljeno i izgorjelo u jednoj od kuća. Selo Stupni Do gotovo je svo spaljeno, a tom prilikom izgorjelo je 58 kuća i mjesna džamija. Tog za Bošnjake vareške općine kobnog 23. oktobra 1993. godine u Varešu je zarobljeno i u logore zatvoreno oko 450 muškaraca Bošnjaka koji su tokom boravka u logoru bili izloženi strašnim torturama. Pripadnici HVO-a su surovo mučili i veliki broj žena i djece u Varešu, a više desetina žena bilo je silovano ili seksualno zlostavljano. Sedam Bošnjaka je u gradu ubijeno, a među njima i starica Esma koja je imala više od 80 godina.   Prigodni program pored šehidske spomen česme Memorijalnom skupu pored šehidskog turbeta u haremu džamije u Stupnom Dolu okupio se velik broj rodbine, prijatelja, komšija nastradalih među kojima su bili i predstavnici općinske i kantonalne vlasti, te imami Medžlisa Islamske zajednice Vareš na čelu sa glavnim imamom Sadžidom ef. Ramićem. Prvi se okupljenom narodu obratio Emir Likić, predsjednik Mjesne zajednice Stupni Do. On je uz ostalo kazao: „Na današnji dan prije 24 godine grad Vareš doživio je najveću kataklizmu od svog postojanja. Bilo je svih drugih nesreća, žrtava u Drugom svjetskom ratu, ali ono što se desilo 23. 10. 1993. godine prevazilazi sve prethodno. Ubijanje nevinih ljudi, žena i djece, silovanja, paljenje, pljačke i rušenje zvjerski nastrojenih bojovnika HVO-a ostavili su neizbrisiv trag po ovo selo i grad Vareš. Život u Stupnom Dolu, danas, ima drugu dimenziju, ali u duši onih koji su osjetili strahote i bili direktne žrtve ovog zločinačkog poduhvata, tog kobnog dana, ostaje bolna praznina i teško breme koje će nositi svi sa sobom dok su živi. Poštujmo njihovu bol i njihovu patnju i na trenutak se stavimo u njihovu ulogu. Molimo Boga da se nikada i nigdje u svijetu ne ponovi Stupni Do“. Obratio se i načelnik općine Zdravko Marošević. U svom izlaganju posebno je podvukao: “Dvadeset četiri su godine iza nas, ali bol majki, očeva, braće, sestara, djece je uvijek isti, pogotovo kada dođemo na ovaj dan. Kada se sjetimo tih najtežih dana u povijesti Vareša, onda zaista je teško bilo što reći, a da bi to uobličili u stvarnu sliku i osjećaje. Svi koji su danas došli, došli su da izraze poštovanje, posebno onima koji su dali najviše od sebe,  a to su životi. Nažalost, živote su dali samo zato što su bili neki drugi, drugačiji ili isti, nedužni i nizašto krivi. Kao načelnik općine po prvi put ovdje u Stupnom Dolu želim vam reći, moji Stupnodolci, stradalnici, sjećajmo se, pa pustimo i suzu jer ona je ljudska...“ Jasmin Mešković je govorio ispred Saveza logoraša BiH. On je kazao: „Da se ne zaboravi, da se ne ponovi. Danas smo ovaj dan posvetili žrtvama, svima koji su ubijeni u Stupnom Dolu i Varešu. Suosjećamo u bolu i patnji kroz koju prolaze sve ove godine. Treba obilježavati ove događaje širom BiH. Treba obilježavati zbog svih nedužno ubijenih građana BiH. Nama koji smo preživjeli zločin ostavljeno je u amanet da o ovim događajima svjedočimo...“ U ime Vlade ZDK obratio se Fahrudin Brkić, ministar prostornog uređenja, prometa i komunikacija i zaštitu okoliša. On je istakao: „Ne smijemo zaboraviti žrtve i nađimo vremena da svake godine na ovakav dostojanstven način odamo im najveću počast.“ Hor BZK Preporod izveo je nekoliko ilahija i kasida, a recital su izveli učenici osnovnih i srednjih škola iz Stupnog Dola i Vareša koje su pripremile Sahudina Beganović, Almira Muftić i Naida Numanović. Nakon prigodnog programa uslijedio je polaganje cvijeće na spomen česmu od strane predstavnika javnog, političkog, društvenog i kulturnog života i udruženja proisteklih iz agresije na BiH. Potom se otišlo na obližnje mezarje gdje su vareški imami proučili suru Ja-sin. Nakon podne namaza u džamiji je proučen kelime-i tevhid.

Na večeri sjećanja na Isnama Taljića o njemu govorili prijatelji, rodbina, književnici U povodu preseljenja na Ahiret bosanskohercegovačkog i bošnjačkog  književnika Isnama Taljića, a u organizaciji Bošnjačko-američke nacionalne ascijacije iz New Yorka, Bošnjaci.net i Udruženja „Pravda“, u Gazi Husrev- begovoj biblioteci u Sarajevu, 20. oktobra  upriličeno je večer pod nazivom „Sjećanje na književnika Isnama Taljića“. O Isnamu Taljiću i njegovim djelima govorili su književnici, rodbina, publicisti i prijatelji. Sjećanje na Isnama Taljića počelo je odlomkom iz njegovog djela „Roman o Srebrenici“kojega je pročitala moderator programa Elmedina Muftića, da bi Anes Džunuzović prisutne upoznao sa  sadržajem pisma akademika  Ferida Muhića iz Skoplja kojega je napisao za ovu večer. U pismu je, između ostaloga, napisao:“ Otišao si, ali ne ode gluho Isname Taljiću! Ne ode kao fukara, već ode kao beg i dobrotvor! Ne ostavi ni svoju Bosnu ni svoje Bošnjake praznih ruku! Uvakufio si im svoju hediju, Isname! A velika je i obilata, raskošna i dragocjena je Tvoja hedija, toliko velika da se nikada neće moći poharčiti. Vazda će biti neophodna, uvijek će od nje biti hasne svim Bošnjacima. Velika je to hedija, sve ono što si napisao, sva ta moćna književna rijeka što je iz Tebe izvirala kao što si i ti bio veliki čovjek i veliki pisac, književnik najvećeg formata. Sada si uvakufio i svoje djelo i sebe, ostavio na amanet Bošnjacima i Bosni. Onakav kakav si bio za života – plemenit, odmjeren i mudar, uvijek ćeš ostati u srcima prijatelja i svih koji su te upoznali. I tvoje djelo će biti promovisano u sam vrh književnosti na bosanskom jeziku, ako ne od svih, ono svakako u antologijama kritičara koji iako nešto znaju o književnosti ipak sude po savjesti!“. Nezim Halilović Muderris je istakao da je rahmetli Isnam bio istinski patriota i čovjek koji je imao uvijek jasne stavove, koji je mrzio kukavice i poltrone. O djelu i liku jednog od najautentičnijih književnika Bosne i Hercegovine govorili su još: Anes Džunuzović, Džemal Salihspahić, Ivana Ina Mostarac, Sead Zubanović, Husein Omerović, Harun Hodžić, Fuad Kovač, Džavid Begović, Dženan Handžić, Eset Muračević  i Isnamova supruga Elida Taljić.  Isnamova supruga Elida  je najprije zahvalila organizatorima i prisutnima, te posebno zamolila da niko nikom ne zamjera i da niko ni na koga ne bude ljut, jer bi se Isnam na toveoma ljutio. „Ako mu je išta smetalo jeste što su Bošnjaci spremni kritizirati. Stalno čim se sretnemo nalazimo razloga da budemo ljuti, da se posvađamo, da raspravljamo o svemu i svačemu dokazujući da ništa kod nas ne valja i ništa ne štima. A, Boga mi, mnogo toga štima. I mnogo toga je urađeno. Vrlo mnogo ljudi je radilo na tome i da se dođe do ovih djela i do ovoga što mi danas zovemo državom..“ Na kraju skupa, a ime organizatora ove manifestacije iz New Yorka, prijatelja i poštovaoca djela Isnama Taljića, Harun Hodžić je Isnamovoj kćerki Džehvi Taljić uručio stipendiju za školovanje.

 Počasni gost bio je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović  Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Muftijstvo travničko u suorganizaciji sa Medžlisom IZ Bugojno i Općinom Bugojno 21. oktobra 2017. godine, u dvorani Kulturno-sportskog centra Bugojno, organizirali su koncert ilahija i kasida horova medresa i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Muzičku pratnju horovima činio je bend Armina Muzaferije. Domaćin horovima bila je Elči Ibrahim-pašina medresa iz Travnika. Uz reisu-l-ulemu, kao počasnog gosta, na koncertu su bili i muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović, načelnik općine Bugojno Hasan Ajkunić i direktori većine medresa. Gost večeri bio je vokalni solista Latif Močević. Koncert je počeo odlomkom iz Kur’ana koji je proučio Safer Tarakčija, maturant Travničke medrese, te monologom iz monodrame Gazi Husrev-beg koji je izveo glumac Narodnog pozorišta iz Sarajeva Aldin Omerović. Omerović je, također,  vrlo uspješno, moderirao ovom manifestacijom. Muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović u ime organizatora uručio je prigodne zahvalnice reisu-lulemi, Medžlisu islamske zajednice Bugojno i Općini Bugojno. U svom govoru reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović posebno je naglasio: “Bugojno može biti grad festivala, može biti grad susreta naše mladosti... Ovdje u Bugojnu u jednom trenu mogu da budu horovi i naših medresa, naših katoličkih školskih centara i pravoslavnih centara. To Bugojno može. To je bosanska tradicija. Istrajte na tome. Valja nam čuvati sebe. Valja očuvati sebe od drugih, ali valja nam isto tako čuvati i sebe od sebe, odnosno ne zaboraviti ko smo i što smo i slaviti Bosnu, miruh kakav je uvijek bio u njoj.“ Čestitajući učesnicima na koncertu reisu-l-ulema je kazao i ovo: “Čestitam medresama, ovoj mladosti! Nije lahko izaći na pozornicu i prenijeti ono što je stoljećma nastajalo u Bosni. Ilahije su nastajale  po tekijama, od derviša, u medresama, mahalama i sokacima. Učile su ih djevojke, bosanski ljudi, derviši. I to je Bosna. Sačuvajmo uspomenu na Bosnu, jer ta uspomena čuva nas.” Kažimo na kraju da su na festivalu učešće su uzeli horovi: Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Gazi Isa-bega medrese iz Novog Pazara (Sandžak), Medrese Osman ef. Redžović iz Visokog, Karađoz-begove medrese iz Mostara, Behrem – begove medrese iz Tuzle, Medrese Reisa Džemaludina ef. Čauševića iz Cazina, Gazi Husrev-begove medrese iz Sarajeva i domaćina Elči Ibrahim - pašine medrese iz Travnika.

Naša zemlja je bogatija za još jednu hafizu Kur'ana 

Mještani mjesne zajednice Glodi kod Kamenice u Zvorniku uz pomoć dobrih ljudi izgradili su kuću svojoj komšinici Vasviji Hamzabegović.

 Vijeće muftija Islamske zajednice donijelo je fetvu o tretmanu rješavanja nužno potrebnih životnih pitanja podizanjem kamatnih kredita. Za Islamske informativne novine Preporod muftija banjalučki dr. Osman Kozlić je pojasnio koja je intencija i cilj fetve o uzimanju kredita za rješavanje nužnih potreba poput stambenog pitanja, školovanja i sl. i čime se Vijeće muftija rukovodilo?

Twitter, internet društvena mreža za za mikro-blogging, odlučila je povećati limit znakova poruke (tweeta) sa 140 na 280.

Optuženi Dalibor Krstović tereti se za ratni zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja žrtve bošnjačke nacionalnosti u Kalinoviku 1992. godine, saopštili su iz Tužilaštva BiH, prenosi agencija Anadolija (AA).

Danas je u kabinetu premijera Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića potpisan kolektivni ugovor između Vlade KS i Sindikata doktora medicine i stomatologa u KS.

Rukovodilac Ureda za zekat Rijaseta IZ mr. Elnur Salihović, uspješnom odbranom doktorskog rada na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, 23. 10. 2017. godine, stekao je zvanje doktora islamskih nauka iz oblasti fikha. Prezentirajući mišljenje komisije dr. Mustafa Hasani je kazao da Salihovićev doktorski rad pod nazivom „Ustanova zekata u teoriji i praksi muslimana u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XX stoljeća“ na cjelovit način sagledava problematiku zekata u Bosni i Hercegovini u naznačenom razdoblju,a  koja je u dosadašnjem periodu tretirana fragmentarno i parcijalno, što ovaj rad čini inovativnim i vrijednim doprinosom razumijevanju zekata i unaprjeđivanju dosadašnje prakse prikupljanja zekata i njegove distribucije. Izlažući razloge i ciljeve obrade ove teme, između ostalog, Salihović je kazao da je pitanje zekata jedno od najznačajnijih pitanja za život muslimana, ali da zekat, kao jedan od stubova islama, nije zauzimao odgovarajuće mjesto u praksi muslimana u BiH u periodu koji je bio predmet istraživanja. U zaključcima rada se ističe da su zekat i sadekatu-l-fitr u posljednjoj trećini dvadesetog stoljeća primarno bili vezani za očuvanje i razvoj Islamske zajednice, posebno obrazovnih ustanova Islamske zajednice, koje su bile i ključne u tom procesu. Finansijski problemi, prvenstveno vezani za opstojnost i finansiranje Gazi Husrev-begove medrese i potreba osnivanja Islamskog teološkog fakulteta, uveliko su doprinijeli predanosti i mobiliziranju najvećeg dijela službenika i aktivista Islamske zajednice. Zekat je bio zastupljen u nastavnim programima obrazovnih institucija Islamske zajednice i programima mektebske nastave i vjeronauke u školama, ali  prilično je slaba zastupljenost tema vezanih za zekat u periodici. Salihović u svom radu preporučuje formiranje agencije za zekat IZ u BiH po uzoru na uspješne modele u svijetu, formiranje evropskog centra za zekat u Sarajevu koji bi imao istraživački i koordinacijski karakter, te u ovom radu naglašava da je realni potencijal zekata u BiH i dijaspori oko 50 miliona KM, a trenutna iskorištenost je oko 15%. Elnur Salihović je rođen u Tuzli 1976. godine. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese, diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Magistarski studij ‘’Upravljanje državom i humanitarni poslovi’’ završio je na Univerzitetu u Sarajevu i La Sapinza Univerzitetu u Rimu. Radio je u kompaniji Klas dd Sarajevo, a u septembru 2007. godine, prelazi u Rijaset Islamske zajednice u BiH, gdje radi kao referent za zekat, a uspostavom Ureda za zekat 2009. godine, imenovan je za rukovodioca Ureda za zekat i trenutno radi na toj poziciji. Salihović obavlja dužnost zamjenika generalnog sekretara Svjetskog zekat foruma sa sjedištem u Džakarti. Član je Nadzornog odbora Energoinvesta dd. Sarajevo, Nadzornog odbora Fonda Bošnjaci, te međunarodnog ekspertskog tima za izradu ZCP-Zakat Core Principles (Suštinskih principa u zekat menadžmentu). Autor je knjige Major players in the Muslim Business World (Ključni igrači u muslimanskom poslovnom svijetu), u izdanju Universal Publishers, Florida, SAD. Autor je i nekoliko studija i tekstova, objavljenih u međunarodnim i domaćim časopisima. Posjeduje aktivno znanje engleskog i arapskog jezika i služi se italijanskim jezikom.