Postoji jedno rašireno gledište da nauka u muslimanskom svijetu zaostaje za ostatkom svijeta. U muslimanskom svijetu, naročito arapskom, univerziteti su jedan relativno skorašnji fenomen: tri četvrtine svih arapskih univerziteta utemeljeno je u posljednjih 25 godina dvadesetog stoljeća. Stvaranje produktivne klime za nauku zahtijeva neke fundamentalne preinake u radu univerziteta u muslimanskom svijetu. Na primjer, to će zahtijevati reviziju i reformu kurikuluma i pedagogije u muslimanskom svijetu na način koji će crpiti saznanja iz najbolje prakse (naročito obrazovanje utemeljeno na istraživačkoj metodi učenja); poticanje širokog, holističkog i liberalnog obrazovanja; širi multidisciplinarni način razmišljanja; veću autonomiju i efikasnu pedagošku obuku nastavnog osoblja; preusmjeravanje prema onome što ima veći značaj i služenje društvu; zastupanje politike nulte tolerancije prema plagijatima, akademskim prevarama, i krivim poticajima; poduzimanje aktivnosti za rješavanje ključnog problema koji se tiče jezika na kojem se održaje nastava; te angažiranje naučnih akademija, vijeća „nauka u djelu“, i nevladinih tijela kako bi formirali uzore koji će inspirirati mlađe generacije, a posebno žene, da odaberu naučne karijere.