Olovo: Kamen temeljac za gradsku džamiju u petak 3. novembra 2017.
 U petak 3. novembra 2017. godine svečano će se obaviti postavljanje kamena temeljca za izgradnju džamije u Olovu Ahi Evran-i Veli Kiršehir džamija.
Saudijska Arabija će dozvoliti ženama da dođu na stadione
Saudijska Arabija će dozvoliti ženama da prisustvuju sportskim događajima na tri stadiona od početka naredne godine, saopćila je opća uprava za sport Kraljevine, prenosi Reuters.
Treći sportski susreti: Prvo mjesto učenicama Prve bošnjačke gimnazije
Treći sportski susreti učenica medresa i gimnazija Islamske zajednice održani su 28 i 29. oktobra u Mostaru.
Turska slavi 94. rođendan: Državni vrh sa Erdoganom položio cvijeće na Ataturkovom mauzoleju
Povodom proslave 94. godišnjice Republike Turske, predsjednik Turske, Recep Tayyip Erdogan, u pratnji državnog vrha položio je jučer cvijeće u Anitkabiru, mauzoleju osnivača Republike Turske Mustafe Kemala Ataturka, u Ankari. U pratnji predsjednika Erdogana bili su i predsjednik Velike narodne skupštine Republike Turske (TBMM) Ismail Kahraman, premijer Binali Yildirim, načelnik Generalštaba Turske Hulusi Akar, predsjednik Republikanske narodne stranke (CHP) Kemal Kilicdaroglu, predsjednik Stranke nacionalnog pokreta (MHP) Devlet Bahceli, predstavnici sudskih institucija Turske, članovi Vlade, predstavnici političkih partija, komandanti oružanih snaga te drugi visoki zvaničnici. Po dolasku u mauzolej, Erdogan je položio vijenac uz intoniranje himne Republike Turske, nakon čega je Kemalu Ataturku odana počast minutom šutnje. Tokom ceremonije, ispred mauzoleja je bio prisutan i veliki broj građana. Erdogan se upisao i u Knjigu utisaka u Anitkabiru. Turski predsjednik tom prilikom napisao kako Turska i danas uspravno stoji, kao i prije 94 godine te se osvrnuo i na državni udar kojeg su pripadnici terorističke organizacije Fetullahci (FETO) pokušali izvesti 15. jula 2016. godine. Potom su Erdogan i Yildirim napustili Anitkabir koji je zatim otvoren za posjetu građana. Manifestacija obilježavanja 29. oktobra, Dana Republike, bit će nastavljena uz različite svečanosti u Turskoj, kao i u Turskoj Republici Sjeverni Kipar. Godišnjica osnivanja Republike bit će obilježena i svečanim prijemima u ambasadama te zemlje u svijetu. Centralni prijem upriličen je u Predsjedničkoj palati u Ankari. 
Bosanska usmena tradicija u kulturi svijeta
Bosanska usmena tradicija u kulturi svijeta bila je tema novog naučnog projekta Međunarodnog foruma Bosna organiziranog u Mostaru proteklog vikenda.
Godišnjica pogibije generala Hajrudina Mešića
U zadnjem napadnom dejstvu, 30.10.1992.godine u mjestu Nezuk, poginuo je komandant 1. teočanske brigade, general Hajrudin Mešić!
"Na mržnju ne uzvraćajte mržnjom: Za Bosnu mržnja je slijepa ulica"
„Svemilostivi (Er-Rahman) poučava Kur'anu, stvara čovjeka, uči ga govoru, Sunce i Mjesec utvrđenim, unaprijed određenim putanjama plove, i trava, i zvijezda, i drvo se pokoravaju i sedždu čine, a nebo je bez stubova uspostavio i uzdigao i ravnotežu, terezije i harmoniju Mizan u svemiru uredio, da pravdu i pravičnost u mjeri, na litru, metru, kantaru i vagi pravilno mjerite i vagate i ni u čemu ljude ne zakidate! A Zemlju je za stvorenja razastro, na njoj ima voća, i palmi sa plodom u čaškama, i žita sa lišćem i miomirisima cvijeća- pa koju blagodat Gospodara svoga poričete!“ (Er-Rahman, 1.-13.) „U Njega (Allaha) su kljućevi svih tajni, samo ih On zna, i On Jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru i nijedan list sa grane ne opadne, a da On za njeg ne zna, i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.“ (El-En'am,59.)
Medžlis Sanski Most: Dodijeljeno 17 stipendija
Danas, 28.10.2017., je u prostorijama Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most upriličena dodjela stipendija za 15 učenika i studenata, u 2017/'18. godini, a koji se školuju u medresama ili studiraju na nekoj od islamskih visokoškolskih ustanova u BiH
Pomoć Siriji: Vrijednost prikupljenih namirnica iznosila je preko 300 hiljada KM
U humanitarnoj akciji „BiH za narod Sirije“ koju je organiziralo Muftijstvo sarajevsko zajedno sa Humanitarnom organizacijom Emmaus sakupljeno je 350 tona namirnica (brašna, ulja, tjestenine, džemova kao i pelena). Sve sakupljene namirnice uredno su evidentirane, zatim sakupljene u sabirne centre, te na kraju dostavljene do izbjegličkih naselja na tursko-sirijskog granici.
Muslimani i diplomatija
Koncept diplomatije kod muslimana u ranom islamskom periodu - Osnovna načela kojima su se uređivali međunarodni odnosi u starim vremenima su bili vezani za tradiciju i običaje Osnovno pravilo koje uređuje odnose između muslimana i drugih naroda prema islamskom konceptu je „selam“ tj. mir. To je pozdrav muslimana, i uvodno pozdravljanje Poslanika (s.a.v.s.) kojima je započeo pisma vladarima drugih naroda. Kur’an naređuje muslimanima da drugim narodima prilaze u prijateljskom ozračju i obavezuje ih da „na put Božiji pozivaju mudrošću i poštenjem, i da se sa njima raspravljaju na najljepši način“. (Kur’an, Sura XIV - 125.) Muslimanu se savjetuje da „na zlo dobrim uzvrati, pa će ti neprijatelj tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (XLI - 34.) Ipak, i kada bi mir bio osnovno pravilo uobičajenih odnosa, rat nije izuzetak. Islam se razvijao u sredini gdje je rat bio dominantno stanje odnosa među ljudima. Dvije velike supersile, Bizantija i Perzija, bile su u konstantnom stanju rata. Dijelove arapske zemlje okupirali su Bizantijci i Perzijanci. Arapska plemena su se uglavnom borila međusobno, a Kurejšije su silom istjerale muslimane iz Mekke. Takve su bile okolnosti koje su natjerale muslimane da budu u stanju rata. U samoodbrani muslimanima je bilo dozvoljeno da se odbrane ali ne i da prave neprijateljstva. „I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu“. (II - 190.) Uprkos činjenici da su uvučeni u sukob koji nisu započeli, muslimani su obavezni da prekinu borbu, ukoliko druga strana to uradi. „Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.“(II - 193.) „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha.“ (VIII - 61.) U slučaju neprijateljstva među narodima, treba potražiti pravednu nagodbu. Arbitraža i posredovanje bili su i još uvijek su dva načina rješavanja sukoba. „Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni“. (XLIX - 9) Sva ova pravila bi se mogla svesti kao principe u teoriji, osim što rana historija islama dokazuje da su ova pravila bila sprovedena u praksi. Dobar primjer uvažavanja islamskih principa i Kur’ana kao mjerila u pravednom postupanju, jeste slučaj kada je Ebu Ubejda pisao halifi Omeru, r. a., tražeći od njega dozvolu za sporazume koje je postigao sa gradovima koje su osvojili muslimani u Siriji. U svom odgovoru Ebu Ubejdi, Omer (r.a.) je naveo kur’anski ajet kao mjerodavnu referencu za svoju odluku koja se nije mogla osporiti.  Drugi primjer primjene ovih pravila jeste kada se guverner halife Haruna el-Rašida na graničnoj provinciji suočio sa poništavanjem ugovora od strane stanovnika Kipra. Prije preduzimanja bilo kakve radnje posavjetovao sa osmoricom dobro poznatih muslimanskih pravnika. Svako od njih je u odgovoru na guvernerov upit citirao ajete iz Kur’ana i predaje iz Poslanikovog (s.a.v.s) života kako bi opravdao svoje mišljenje. Takvi principi su oblikovali praktičan vodič za arapske izaslanike u pregovaranju tokom obavljanja diplomatskih misija. (Odlomak iz knjige „Diplomatija i diplomatska praksa u ranom islamskom periodu“) Prijevod:  Kemal Obad
Održana VIII redovna sjednica Sabora IZ u BiH
Danas je u Sarajevu održana osma redovna sjednica aktuelnog saziva Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sjednici su prisustvovali reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović, muftije i članovi Rijaseta. Sjednicom je predsjedavao potpredsjednik Edin Atlagić koji je sabornike informisao o tome da je predsjednik opravdano odsutan, te da on od ranije ima njegovo ovlaštenje za predsjedavanje Saborom. Nakon obavljene rasprave jednoglasno je usvojen dnevni red sjednice uz zaključak da se u prvom kvartalu iduće godine održi tematska sjednica na kojoj će se raspravljati o radu Sabora, njegovog rukovodstva i komisija, te o Poslovniku o radu Sabora. Nakon usvajanja dnevnog reda sabornicima se obratio i Reisu-l-ulema koji je rekao da su danas sabornici vratili povjerenje članova Zajednice u rad Sabora. Reisu-l-ulema je pojasnio da se nikada nije radilo o bilo kakvom ličnom sukobu i da on nikada nije doživio da je neko bio za ili protiv njega ili bilo kojeg drugog člana Sabora. Do krize u radu Sabora je došlo prije svega zbog nedorečenosti u Poslovniku o radu Rijaseta i tim se pitanjem u međuvremenu bavio i Ustavni sud IZ u BiH, te bi se ta nedorečenost trebala riješiti vrlo brzo kroz postojeće procedure. Reisu-l-ulema je još rekao i to da je iz rasprave koja se vodila ovim povodom postalo jasno da ima jako puno bitnih pitanja kojima se svi u Zajednici trebaju baviti. Kao jedno od najbitnijih pitanja kojim bi se u idućoj godini trebao baviti Sabor, ali i Rijaset i Vijeće muftija, Reisu-l-ulema je izdvojio status imama, kako onih u službi tako i onih koji su u penziji ili bi uskoro trebali biti penzionisani, te pitanje naše dijaspore. Na kraju se Reisu-l-ulema zahvalio svim članovima Sabora i poželio im uspješan rad u mandatnom periodu. Nakon toga, Sabor je razmatrao i usvojio prijedlog Odluke o muftilucima, prijedlog Statuta Media-centra i Odluku o izmjenama i dopunama Statuta Vakufske direkcije. Sabor je imenovao Ibrahima Begovića za direktora Uprave za obrazovanje i nauku u Rijasetu IZ u BiH i on se nakon što je položio zakletvu pred Saborom obratio sabornicima. Sabor je razmatrao i prihvatio nacrt Pravilnika o organizaciji Islamske zajednice u BiH u dijaspori i uputio ga u daljnju proceduru. Na kraju su sabornici postavljali saborska pitanja i iznosili svoje inicijative.
Isnam TALJIĆ - NENINE BAJRAMSKE GURABIJE
Preporod posthumno objavljuje priču koju nam je nedavno dostavio naš saradnik Isnam Taljić. Molimo Allaha, dž. š., da ga obaspe Svojim rahmetom, a njegovoj porodici podari sabur i pomoć u svim životnim prilikama. Djeca kao djeca, na Bajram se znalo obilaziti i one koji nisu rodbina pa ni komšije. Nije to bilo radi sitnih para ili kolača. Više kao jedna od igara u koje smo se uživljavali. Ali, da su za to saznali roditelji, neki se ne bismo dobro proveli. I ja sam jednom pristao uz grupu dječaka s Bašče u takvome pohodu. Doživljavao sam to bezazleno i naivno, kao što je znalo biti kad neko od nas na ulici nađe neku paru, papirnatu ili metalnu, pa onda dječurlija krenu ulicama pomno zagledajući ispred sebe ne bi li se ko i od njih tako opario. Idući na vrata ne znam kome, nekome koga je neki od nas poznavao, zatrefili smo se u Zejdinom sokaku i prisustvovali nemilom događaju. Strmo ispred nas, troje-četvero djece kucalo je na kućna vrata. Otvorila im je žena. Prvo je promolila glavu i nešta im govorila. Očito, nije bilo dovoljno, pa je izišla i pokazivala im rukama da se udalje, da odu. Kad su se djeca domogla avlijskih vrata, ona je, na sav glas, da je čuju u komšiluku, zavikala s verande: – Što ste meni došli na ovaj dan?! Meni dođite na 1. maj, kad je praznik rada! Ili na 29. novembar, kad je praznik naših radnih ljudi i građana! Tada mi dođite! Nemojte meni dolaziti na Bajram! Kao i otjerana djeca, i mi smo se, iako samo nijemi posmatrači, osjećali neugodno. Posebno ja. Iz te kuće nekad je sa mnom u razred išao sin te žene. Ona je bila radnica u „Vezionici“, a njezin muž je radio u Fabrici stakla kao puhač. Neke članove njegove porodice ubili su četnici. Njima je, prije i poslije toga rata – kao veleposjednicima – u obje Jugoslavije oduzeto mnogo zemlje. Oni koji su preživjeli ili se nisu raselili, iskazali su odanost novim vlastima. Tako su i roditelji mog školskog napredovali u službi. Ona je dobila namještenje kao predradnica u tekstilnoj fabrici i dogurala do smjenovođe, kao prva žena na takvom položaju u našoj socijalističkoj komuni. On je postavljen za činovnika u kancelariji, zatim unaprijeđen u šefa računovodstva, da bi ga – kad je zafalilo podobnih kadrova po nacionalnom ključu – postavili za predsjednika Udruženja partizanskih boraca, iako je on bio dječak dok je bilo partizana. Na toj važnoj dužnosti dočekao je i ovaj Bajram, kad je njegova žena vatrenim parolama otjerala dječicu ispred vrata. Niko iz naše mahale nije poticao iz porodice koja je u tom ratu pripadala neprijateljskim vojskama. Ali, nisu bili ni u prijateljskim. Niti su se u miru dodvoravali vlastima ili ih vlasti nisu odabrale za svoje uloge. Moj otac je držao svoj šnajderski dućan i doživljavao stalne udare na ostatke kapitalističkog načina privređivanja, sve dok ga nisu skroz razboljeli i učinili nesposobnim za krojenje i šivenje. Da bismo preživjeli, majka se morala zaposliti i uporedo nastaviti ratom prekinuto školovanje u večernjim školama za odrasle, potom putujući i na fakultetske ispite u Sarajevo. Otac trojice mojih prijatelja radio je u električnom preduzeću i zvali su ga Sahib Žica. Otac druge dvojice cijepao je karte na kapiji nogometnog igrališta „Turbine“. To je bio Maho Biletar, a kad se rodio bio je beg. Otac jednoga upravljao je konjskim kolima i nazivan Ramo Furman. Šesterici dječaka očevi su radili na građevini. I tako dalje. Samo je Šemsin otac imao jednog brata koji je poginuo u partizanima, ali i jednog koji je, u maju 1945. godine, uspio probjeći u Austriju, a odatle u Argentinu, tako da se to poništavalo i porodica se izdržala radom na svom nevelikom poljoprivrednom imanju. U trenu mi je, u uskom i strmom Zejdinom sokaku, naumpalo da kuća moje nene nije daleko od te mahale u koju smo zabasali. Da bih popravio pokvareni dojam bajramskog ugođaja, odlučio sam svoje društvo odvesti neni na Bajram. Ime joj je bilo Emina. Zvali su je Zvornička. Takav je bio običaj u širem kraju: tek dovedene nevjeste oslovljavaju se čudnom izvedenicom za ženski rod prisvojnog pridjeva mjesta iz kojeg su došle i to im ostane umjesto imena. Moja nena je voljela djecu. Ispod kuće je imala veliki vrt s mnogo različitih voćki. Kako je koje voće prispijevalo za berbu, tako je pozivala djecu iz svoje mahale da sebi beru dok se ne najedu, a nama šta preostane. Zimi bi, jednim danom u svakom mjesecu, dijelila djeci suhe šljive filovane orasima, drugi put suhe kruške, a treći mjesec svakome po lončić poseljenih raskuhanih zrna kukuruza. Za Bajrame se posebno pripremala. Očekivao sam da će to mojima s Bašče biti lijep doživljaj. Nena je spremala posebne bajramske gurabije. Veoma slasne. Ne i velike. To je bilo zato što se djeca uz Bajram prezasite kolača i više vole da im se pokuči pokoja para. A sve gurabije, pogotovo njezine, mogle su dugo, i po mjesec, odstajati a da samo dobiju na ukusu. Ali, gurabije moje nene bile bi pojedene odmah. To je bilo zato što je djecu iznenađenje čekalo u njihovom punjenju. Danima uoči Bajrama nena je usitnjavala papirnate novčanice u metalne. Dinare i dvodinarke nije uzimala u obzir. Samo bijele petodinarke i žute banke, dvobanke i pokoju petobanku. Kad bi nakupila sitnine koliko do upola šerpe, prelila bi ih vrelom vodom, u to nasula lug i pustila da se satima otkuhava na šporetu „fijakeru“, pa bi ih opet preprala ključalom vodom. Sjajtile bi kao da su ispod čekića. Onda bi zamijesila gurabije i u svaku stavljala po jedan novčić. Posebno je pekla, u znatno manjem broju, gurabije „bez ičeg“, one u kojima nije bilo „dodatnog sadržaja“. Poslije bi izmiješala obje vrsta gurabija tako da ni ona nije mogla znati u kojima su metalne pare. Na tepsiji je iznosila gurabije djeci koja bi joj došla na vrata u danima Bajrama. Pa da proberu koje će uzeti. Svakome su mogle pripasti po dvije. Djeca bi ih odmah razlamala i jela. Zašto? Zato što su naučila da je onima kojima ne bi zapalo da nađu novčić sljedovalo da izaberu još jednu gurabiju. Potom bi odlazili dalje, odgađajući užitak otkrivanja ima li šta u njoj. Taj ugođaj sam namjerio priuštiti mojima s Bašče. Ja sam, ujutro toga dana, već bio kod nene na Bajramu. Lijepo me dočekala kad sam opet halkom zakucao na njezina vrata. – Neno, ovo su moji prijatelji s kojima provodim vrijeme na onoj Bašči blizu moje kuće – kazao sam. – Bajrambarećola! – zavikali su moji prijatelji. – Ljubi vas vaša nena. Allahraziola. I, pričekajte malo, da vas darujem. Pojavila se s tepsijom gurabija. Moji s Bašče nisu znali tajnu neninih gurabija pa sam požurio da ih odobrovoljim: – Ovo su gurabije koje se odmah jedu – kazao sam, uzeo jednu i prelomio je. Unutra se ukazala žuta, poput dukata sjajteća dvobanka. – Sad i vi uzmite. I vas čeka slično iznenađenje. Dječije ruke požurile su prema tepsiji. – I još po jednu. Moja nena daruje po dvije gurabije! – važno sam dodao. Djeca su uzimala, ponovo izgovarajući „Bajrambarećola“, sada ljubeći nenu Zvorničku u ruku i prinoseću je svome čelu. Takav je bio običaj kad se čestita najbližim. Ispostavilo se da jedino Hasko u jednoj gurabiji nije našao novčić. Požurio sam ga umiriti: – E, takvome sljeduje da probere još jednu! Ili ćeš tako ili da ti ja dam ovu razlomljenu s dvobankom? Hasko je pošao rukom prema tepsiji. Onda je promijenio pravac ruke prema meni. Pa prema tepsiji... – Slobodno ti izaberi – kazala je nena. Hasko je prelomio sa sobom: – Ja bih ovu s dvobankom.
Održana sjednica Sabora
Sarajevo, 28. oktobar 2017. (MINA) – Danas je u Sarajevu održana osma redovna sjednica aktuelnog saziva Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sjednici su prisustvovali reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović, muftije i članovi Rijaseta.
Razgovor o saradnji Islamske zajednice s državom Austrijom
Sarajevo, 27. oktobar 2017. (MINA) – Danas se reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u prostorijama Rijaseta sastao sa nj. e. ambasadorom dr. Klaus Wolferom, direktorom za Zapadni Balkan i EU proširenje pri austrijskom Saveznom ministarstvu za Evropu, integracije i vanjske poslove. Ambasador Wolfer je, kako je rekao, sa Reisu-l-ulemom htio razgovarati tokom svoje prve posjete BIH, koja je ujedno i prva posjeta zemljama regiona u funkciji koju sada obnaša, jer „Islamska zajednica najbolje osjeti puls društva“.
Mostar: Počeli Treći sportski susreti učenica medresa
Treći sportski susreti učenica medresa i gimnazija Islamske zajednice danas su počeli u Mostaru
Godišnjica rada Revde d.o.o.
15 godina uspješnog rada i postojanja "Revda" d.o.o. Tuzla