Pravo otvorenja džamije na zahtjev vakifa i organizacionog odbora izaslanik reisu-l-uleme bihaćki muftija Hasan ef. Makić prepustio je učeniku Karađoz-begove medrese Smailu Sadžaku. Vakifima je, kako je to naglasio hadži Avdo, izuzetno važno da je svi mještani ovog malog sela i oni koji su se raselili po bijelom svijetu, i ne samo oni već i svi vjernici, putnici namjernici džamiju osjećaju svojom, u njoj molitvu obavljaju, o njoj brinu. “Ova džamija je za nas Sadžake izuzetno velika jer šalje niz važnih poruka. Ovdje smo više stotina godina, ovdje smo danas i nadamo se da ćemo i mi s džamijom tu biti do Sudnjeg dana”, rekao je Avdo. U ranijim razgovorima sa Emirom, koji je i projektovao džamiju, saznali smo da im je motiv gradnje džamije bio isključivo savjestan i odgovoran odnos, ispunjenje emaneta prema rodnom mjestu njegovog oca. Osim izgradnje džamije oni su obnovili staru porodičnu kulu, zajedno sa malobrojnim rođacima proširili su prilazne puteve, i izradili još niz planova za budućnost. “Htio sam sebi stvoriti obavezu da stalno posjećujemo taj kraj”, rekao nam je Emir. Glavni imam Medžlisa IZ Stolac Mersed ef. Šabanović obraćajući se prisutnima istako je kako je ovaj događaj veliki podstrek i značajna prekretnica u širem stolačkom kraju jer je otvorio proces realizacije novih vizija, novih planova koji će budućim generacijama garantirati bolju budućnost. “Mi smo, nažalost, kao narod u posljednje vrijeme se koncentrisali u velike gradove koji su nam postali popriličito tijesni i onda smo i sami postali tijesni i frustrirani pa nekad i zaboravimo šta sve imamo, šta smo odbranili, šta smo dobili odbranom države Bosne i Hercegovine i šta nam je obaveza da izgradimo,” kazao je ministar za raseljena lica i izbjeglice Edin Ramić. Istako je kako je ovo najbolji način da Bošnjaci svojoj djeci ispričaju priču gdje su njihova imanja, njihovi korijeni, zavičaji i da ne postoje druga mjesta koja će ih činiti sretnijim. Za svečano otvorenje džamije u Dlancu mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović je kazao kako je to velika inspirativna lekcija o ljubavi prema zavičaju, o vjeri u Boga, o patriotizmu, pogotovo zbog činjenice da se u posljednje vrijeme afirmiraju crne prognoze o neizvjesnosti države Bosne i Hercegovine. “Ovo je čudesno moćan događaj jer govori da naša država BiH ima perspektivu, da ima nadu, da ima sreću. Sadžaci su porodica koja ima svoje višestoljetno utemeljenje ovdje i ne treba govoriti da ih je malo jer su sva naša sela u Hercegovini sa malim brojem kuća i malim brojem domaćina ali su kroz historiju bila i opstojala, gradila vjeru, gradila život i potvrđivala se,” kazao je muftija Dedović.

Sa povratkom počela obnova vjerskih objekata O džematlijama i Medžlisu Islamske zajednice Busovača na čijem se čelu nalazi dugi niz godina informisani smo od Ferida ef. Huseinbašića koji se na dužnosti glavnog imama nalazi od povratka Bošnjaka u svoj grad 2000.godine. Prije nego je izabran u ovu dužnost, Ferid efendija je deset godina radio kao imam u džematu Kaćuni. O vjerskom životu u Busovači on nam kazuje: „Vjerski život u Busovači se može podijeliti na onaj prijeratni i ovaj poratni. Prije rata on je bio ustaljen i na solidnom nivou, a poslijeratni period obilježen je izgradnjom i obnovom naših vjerskih objekata. Počeli smo sa izgradnjom Sulejman-begove džamije u Busovači, iz 16. stoljeća, koja je u toku agresije bila zapaljena i minirana. Tokom rata dolazili smo pod osiguranjem UNPROFOR-a i obilazili ostatke porušene džamije. U njoj je do rata imam bio Enver ef. Prolaz koji je bio zatočen sve dok mu nisu dali da može izaći iz grada. Pripadnici HVO-a su porušili džamiju jer niko drugi to nije mogao. Mi ne operiramo sa svim detaljima. O tome brigu vode nadležni organi. Uglavnom, zna se da su Bošnjaci da bi sačuvali rijetke knjige donosili ih u džamiju misleći da će ih tako sačuvati. Međutim, ona je zapaljena, a munara je minirana. Po povratku, polazeći od značaja ove džamije za povratnike odmah smo pristupili obnovi i izgradnji na istim temeljima. Većinom vlastitim snagama, bez većih donacija sa strane, za godinu dana uspjeli smo izgraditi današnju Sulejman-begovu džamiju koja je svečano otvorena 2002.godine. Treba istaći da je prvi ezan sa nje proučen u još neizgrađenoj džamiji kada smo počeli klanjati u pomoćnim objektima. To je bilo veoma dirljivo i gotovo nestvarno za ovdašnje džematlije. Plakali su od dragosti. Kada je džamija otvorena vjerski život je krenuo punim jedrima naprijed“. Što se tiče ostalih vjerskih objekata najprije je počela obnova mesdžida u Skradnom i Stranama, te izgradnja mesdžida u Kovačevcu. Izgrađene su i nove džamije u Putišu, Bukovici, Lugovima. Planira se izgradnja Islamskog centra u Kaćunima. Praktično, svaki džemat ima svoj vjerski objekat, te je sa te strane infrastruktura zaokružena. Temelji za bolji rad Ono što je u svemu najvažnije jesu ljudi. Bošnjaci su se vratili u svoj grad, te je ostvaren povratak skoro 100%. Oni koji su to željeli vratili su se na svoje. I, ne samo da su se vratili nego i prednjače. Iako je hrvatsko stanovništvo za nekoliko procenata brojnije na području općine Bošnjaci su ekonomski u prednosti. Tu su firme Orman u Kaćunima, EZ-tvornica deterdženata, Tameks-drvna industrija sa najviše zaposlenih, kao i druge manje firme. Čuli smo i podatak da u većini mjesnih zajednica nema nezaposlenih. Čak se govori da je i manjak radne snage. To su nam potvrdili i navodi u štampi i zahtjev firme „Šumaprimo“, gdje se na tenderu za 200 radnika prijavilo njih samo 50. Naravno, s druge strane, to nam kazuje i da su mnogi mladi ljudi otišli u inostranstvo. Na ovu konstataciju i pitanje odlaska, Ferid ef. nam odgovara: „Odlasci iz Busovače nisu toliko izraženi kao što je to u drugim sredinama. Doduše, nije ovo ni neka perspektivna općina, ali se drži i vitalna je. Sa te strane mogu reći da ima omladine u džamijama, a u nekim džematima je i u većini. Pogotovo se to vidi uzramazan.“ Glavni imam nam je još rekao da sada nakon izgradnje objekata čime su postavljeni uslovi da vjerski život krene mnogo bolje, taj zadatak će preuzeti mr. hafiz Adnan ef. Srebrenica. Na ovu dužnost on će stupiti od 1. septembra ove godine. Sa hafizom Srebrenicom koji je pokazao veliki uspjeh vodeći školu Kur’ana nismo mogli porazgovarati, jer je sa grupom nagrađenih učenika i vjeroučitelja bio na putu u Turskoj. Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu hfz. Adnan Srebrenica odbranio magistarski rad na temu „Analiza odgojnih sredstava koje je koristio Božiji poslanik Muhammmed, a.s. u svome radu.“. A, da će vjerski život u Busovači krenuti u željenom pravcu svoj doprinos dat će i daje hafizova supruga Ensara koja je, sa svojim pomoćnicama u džematima, izuzetno aktivna na polju ženskog aktivizma. Uz sve to, recimo, da se radovno odvija mektebska nastava na kojoj u prosjeku bude oko 750 polaznika. Također, vjeronauka je vrlo uspješna i u osnovnim i srednjoj školi je sto postotna polaznost.

Hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu održao je prvi imam ove džamije mr. hfz. Mensur ef. Malkić.

Dana 4. septembra 2017. godine, u odjeljenju drugog razreda Javne ustanove Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, bošnjačka djeca zajedno sa ostalim na času koji nije bio vjeronauka instruirani su od pravoslavnog vjeroučitelja kako da se krste i mole. Ovaj čin je uznemirio bošnjačke porodice čija djeca pohađaju ovu školu, ali i druge povratnike u Vlasenici. Zbog toga su neki roditelji odlučili da, do daljnjeg, svoju djecu ne šalju na nastavu u ovu školu. Već duže vrijeme Islamska zajednica prima pritužbe roditelja iz ove škole koju pohađa sedamdesetdevetero bošnjačke djece, a najčešće se ukazuje na nedopustivost isticanja vjerskih obilježja u učionicama koje nisu kabineti vjeronauke. Ovim putem najoštrije osuđujemo ovaj čin i pozivamo nadležne da istraže ovaj slučaj, da se isti javno kvalifikuje kao nedopustivo ponašanje, da se odgovorni sankcioniraju, te da se poduzmu mjere da se ovakvi primjeri više ne ponove. Ističemo da ovo nisu prva uznemiravanja na vjerskoj osnovi u Vlasenici i Podrinju. Svjedoci smo više primjera naglašenog ispoljavanja nacionalizma i netrpeljivosti prema Bošnjacima u tom dijelu Bosne i Hercegovine. I ranije smo zahtijevali da najodgovornije institucije u Bosni i Hercegovini shvate poteškoće s kojima se susreću povratnici u Vlasenici, kako bi se zaustavilo ispoljavanje nacionalizma i vjerske netrpeljivosti u tom gradu. Apeliramo na sve naše džematlije u Vlasenici i Podrinju da istraju u svojim plemenitim namjerama da, kao i građani drugih vjeroispovijesti, mirno i dostojanstveno žive u svojim domovima, uživajući sva prava i slobode bez uznemiravanja i diskriminacije.

U srijedu 13. septembra 2017. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu bit će održano savjetovanje o temi Jacijsko vrijeme u Takvimu  Islamske zajednice. Organizator savjetovanja je Uprava za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice u BiH. Na savjetovanju se očekuje prisustvo reisu-l- uleme Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazovića, muftija, direktora uprava, dekana fakulteta, direktora i profesora medresa, glavnih imama i drugih nosilaca vjerskog autoriteta. Na savjetovanju će biti prezentirana stručna i šerijatska mišljenja o Takvimu i jacijskom vremenu u Takvimu Islamske zajednice  kao i komparativne analize posmatranja zalaska Sunca i nestanka šefeka te proračuna namaskih vremena u različitim muslimanskim zajednicama. Savjetovanje će okupiti kompetentne autoritete iz područja fikha i  astronomije koji će iz svojih stručnih i naučnih perspektiva argumentirano govoriti o temi savjetovanja.

Haški osuđenici ne mogu da služe kaznu u Srbiji, rečeno je u Mehanizmu za međunarodne krivične sudove UN.

Svjetska unija islamskih učenjaka (IUMS) izdala je fetvu u vezi sa posljednjim napadima i nasiljem mijanmarske vojske nad muslimanima Arakana, prema kojoj je pružanje podrške Rohingya muslimanima farz, odnosno stroga dužnost svakog muslimana.

Tradicija odlaska na hadž iz Bosne i Hercegovine izuzetno je duga i neraskidivo je povezana sa dolaskom Osmanlija i islama na ove prostore. Sa njihovim dolaskom i učvršćivanjem vlasti u našim krajevima možemo pratiti i povijest hodočašća muslimana iz Bosne i Hercegovine. O prvim hadžijama sa ovih prostora veoma vrijedno djelo napisao je Aladin Husić pod naslovom „Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske uprave“. U spomenutoj knjizi autor navodi da je prvi hadžija iz Bosne, hadži Mehmed, „zapovjednk tvrđave Hodidjed između 1455.-1563. godine“. Pitanje njegovog porijekla kao i vremena obavljanja hodočašća ostaje otvoreno, „jer nema niti jednog relevantnog pokazatelja koji može dati bilo koju vrstu naznaka“, kada je ovaj Bošnjak obavio hadž. U intervjuu objavljenom u listu Oslobođenje prof. Ismet Bušatlić ističe da je prvi njemu „poznati hadžija sa ovih prostora bio Ishak-beg, babo osnivača Sarajeva Isa-bega“. On je, prema riječima prof. Bušatlića, od „sultana tražio i dobio dozvolu da obavi hadž 1435. godine, dok je prva Bošnjakinja koja je obavila hadž bila unuka Isa-bega Ishakovića. Učinila je to prije nego što je sagradila džamiju u Skoplju, u čijoj se vakufnami spominje kao hādždža“. Slijedeće informacije o prvim hadžijama iz Bosne i Hercegovine potječu iz 1477. godine. Naime, na vakufnami bosanskog sandžakbega Ajas-bega, nalaze se hadži Husein, sin hadži Alije, i hadži Ahmed, sin Jakubov, koji se ujedno mogu ubrojati i među prve muslimane iz Bosne. Kako su Osmanlije učvršćivale svoju vlast na ovim prostorima i broj hadžija se vremenom povećao, tako da je već 1530. godine u Sarajevu zabilježeno 36 živućih hodočasnika. Midhat Husejnefendić – Bošnjak u mercedesu na putu za hadž Od vremena prvog hadžije sa ovih prostora pa do sredine 20. stoljeća, odlazak na hadž je u smislu putovanja predstavljao pravi životni podvig. Da bi zijaretili časna mjesta Mekku i Medinu i da bi se vratili svojim kućama bosanskohercegovačkim hadžijama bilo je potrebno nekoliko mjeseci pa i godina dana. Pri odlasku na hadž izdvajali su značajna materijalna sredstva i koristili različita prijevozna sredstva, a najčešće konje, kamile i lađe.  

Odavna sam planirao zaputiti se u srebreničko selo Gladoviće na lijevoj obali Drine, odnosno jezera Perućac. Što bi se narodski kazalo, čekalo se da voda za kahvu provrije. Budući da je moj vrli prijatelj Habib Mandžić ovog ljeta stigao iz Australije, gdje gotovo četvrt stoljeća živi sa porodicom, a rodom je iz Gladovića, predložio sam mu da zajedno posjetimo ovo pitomo selo, što je on sa zadovoljstvom prihvatio. Tako smo 24. augusta krenuli maršrutom Sarajevo, Sokolac, Han – Pijesak, Vlasenica, Milići, Konjević - Polje, Bratunac, Potočari, Srebrenica. Usprkos visokim temperaturama putovanje je bilo ugodno. Svako od nabrojanih i nespomenutih mjesta u Habibu je pobudilo mnoge uspomene na mladost, školske i studentske dane kad je ovuda prolazio. Kad smo se približavali njegovim rodnim Gladovićima pokazivao mi je čaire i šume u kojima je s ponosom, preko školskih ferija, čuvao krave i ovce. I nikad se toga nije zastidio. Poslije završenog studija engleskog jezika u zavičaju je radio kao profesor engleskog jezika i prevodilac. Prognan je s početka agresije i nakon krećeg muhadžirskog boravka u Njemačkoj novu kuću i posao profesora pronašao je u dalekoj Australiji. Danas je u Melburnu univerzitetski profesor engleskog jezika. Promotor je svoje matične domovine Bosne i Hercegovine, te istaknuti publicista. Objavio je pet knjiga. Sve što je postigao još više je u njemu učvrstilo čovjeka na zemlji. Čovjeka iz naroda i za narod.

Ove godine na hadžu je 1.738 vjernika iz BiH koji borave na Arefatu/ Veliki broj mladih je ove godine među bosanskim hadžijama Došavši u Medinu u periodu od 17. do 20. augusta vjernici iz BiH, koji su ove godine krenuli obaviti hadž, proveli su sedam dana posjećujući Poslanikovu džamiju i medinske znamenitosti oko kojih se pisala povijest muslimana. Vjernici su boravili u hotelima preko puta Poslanikove džamije što im je olakšavalo i samostalne posjete džamiji. U organizaciji Ureda za hadž i umru vjernici su posjetili i brdo Uhud, Mesdžidu-l-Kibletejn, Hendek i džamiju Kuba. Posebnu pažnju hadžija kao i javnosti u BiH izazvalo je obraćanje generala Atifa Dudakovića na Uhudu, gdje je poručio: „Muslimani nisu ovdje pobijedili, ali to su ogromne naučene lekcije. Ljudski faktor je uvijek važan. Izgubili su zbog nepoštivanja discipline, određenih nagona...“ Impresije iz Medine Medina je i grad trgovine stoga su vjernici iskoristili ovo vrijeme i za kupovinu hedija, kako bi vrijeme u Mekki proveli u ibadetu prvenstveno u Haremu. „Nastojali smo da svaka grupa, onako kako su dolazili iz BiH, provede sedam dana u Medini, za koju ih vežu posebne emocije. Vjernici su nastojali većinu svog vremena provesti u Poslanikovoj džamiji te klanjati u Revdi“, kazao je rukovodilac Ureda za hadž Nezim Halilović Muderris.„Kada je riječ o ženskoj populaciji sve vjernice su imale priliku organizirano posjetiti Revdu. Naše hadži hanume su dobile sve pohvale za organiziranost prilikom posjete Revde“, kazala je Mujesira Zimić-Gljiva, šerijatski konsultant za žene.Kako se približavao dan za odlazak u Mekku, vjernici su intezivirali svoj boravak u Poslanikovoj džamiji, u kojoj obavljen namaz vrijedi kao 1000 namaza na drugom mjestu.„Malo je riječi s kojima bih mogao opisati svoj doživljaj Medine. Dosad se nisam nikad u životu osjećao ovako mirno i lijepo te ostaje jedan žal što napuštamo Medinu“, kazao nam je hadžija Jasmin Alajbegović. „Samo da mi Allah omogući da se vratim opet ovdje“, kazao nam je kroz suze hadžija Hasan Patković. Kada sam prvi put vidio munare i ušao u harem osjetio sam nešto neopisivo. Sve što sam znao, čitao o Poslaniku, a.s. i džamiji, zapravo sva naša mašta je mizerna spram osjećaja bereketa i mirisa ove džamije. Učenje Kur’ana u njoj je mnogo efektivnije kao i obavljanje namaza. Kao da imate poseban eliksir pa postajete bolji čovjek“, kazao je Selim Alagić. Nakon boravka u Medini, shodno redoslijedu dolaska u Medini, vjernici su se selili u Mekku kako bi obavili umru i pripremali se za Arefat i obavljanje drugih hadžskih obreda. Odlazak u Mekku Prve grupe su 24. augusta stigle u Mekku u poslijepodnevnim satima, te su nakon jacija-namaza obavile i umru. Nakon njih, zaključno s 27. augustom, došle su i posljednje grupe koje su obavile umru te počele s pripremama za Arefat. Vjernici su nastojali provesti što više vremena u Haremu u kojem je, prema predaji Poslanika, a.s. namaz vrijedniji 100.000 puta. Prema riječima glavnog doktora medicinske ekipe Adema Zalihića težih medicinskih slučajeva nije bilo, ali određen broj starijih osoba se odlučio da ibadete koji zahtijevaju veće fizičke napore, poput tavafa i sa’ja, obavi uz pomoć osoblja u Haremu koji koriste kolica za prijevoz hadžija. Dan Arefata je 31. augusta kada sve hadžije, kako bi im hadž bio ispravan, trebaju biti na visoravni Arefat. Do tada hadžije će provoditi vrijeme pored Kabe, ali i u hotelu kako bi izbjegli gužve s obzirom da se svetost Harema odnosi i na širi prostor Mekke. Ove godine reisu-l-hudžadž je zamjenik reisu-l-uleme Husein-ef. Smajić koji je za Preporod kazao kako je ovakav tip organizacije ljudi, prijevoza, ibadeta i svega ostaloga vrlo složen poduhvat, te je značajno kada se uvidi da su hadžije općenito zadovoljne. Priče s hadža kao pouka Na hadžu se mogu sresti osobe koje svojim životnim pričama bude u čovjeku posebne emocije i preispitivanje vlastite svakodnevice. Njihove odluke smatramo posebnim i velikim, što i jesu, ali zaboravljamo da od njih trebamo uzeti pouku te da sami možemo biti oni koji donose velike i značajne odluke za svoju budućnost kao vjernika i vjernica. U haremu Poslanikove džamije upriličili smo kratak razgovor s mladom Jasminom Frkatović (23) koja je umjesto kupovine auta odlučila da obavi hadž.„Prije par mjeseci otac mi je dao novac da kupim sebi auto i zaista sam željela auto. Obišla sam brojne gradove u BiH u potrazi za njim, ali jednostavno nismo nalazili ništa. Međutim, tokom cijelog tog putovanja po Bosi imala sam taj osjećaj da to nije to. Taj osjećaj mi je naročito produbljivala želja za hadžom i svakim danom, kako smo išli u potragu za autom, osjećala sam da ne trebam kupiti auto već otići na hadž. Jedanput smo se vraćali kući i kategorično sam kazala da idem na hadž“, kazala nam je Jasmina. Jasmina je znala da je babo htio ići na hadž, stoga mu je kazala kako je odlučila ići s njim kada bude on u prilici. „Znam da je htio ići na hadž, ali ne ove godine. Kada sam mu kazala da želim novac od auta potrošiti na hadž učinio je sve da ide ove godine, jer ja ne mogu sama.“ To nije jedina odluka mlade hadžinice. Pitali smo je da li hidžab nosi i u BiH, na što je ona odgovorila: „Kada sam donijela odluku za hadž, odnosno kada je bilo jasno da idem a to je bilo prije tri mjeseca, odlučila sam se da stavim hidžab koji je, evo sada, moj sastavni dio života i identiteta.“ Zanimalo nas je kako je njeno društvo i okolina reagirala na ove odluke. „Bilo je pozitivnih komentara i podrške. Ipak, koliko je bilo pozitivnih bilo je i komentara tipa: Još si mlada, ne treba ti to sada itd. Ja sebe pitam kad ću ako ne sada. Ko mi garantira da ću doživjeti sutra?“Dok jedni mogu pronaći brojne izgovore da ne odu na hadž, drugi i pored životnih iskušenja hadž smatraju svojim životnim projektom, ne sumnjajući ni trenutak u pomoć Allaha da ostvare svoj cilj. Tako smo upoznali Alaudina Ibrahimovića koji nema ruku, ali njegova želja da vidi Medinu i Mekku, dala mu je snagu da štedi od svojih primanja za hadž. „Kad god sam vido Medinu i Mekku na tv-u ili slikama zaželio sam da budem tamo. Hvala Allahu što mi je omogućio da dođem ovdje, Ovo je nešto najljepše što sam mogao doživjeti. Da hodate mjestima kojima su hodali Poslanik, a.s. i ashabi.“ Među ovogodišnjim hadžijama je i četrnaestogodišnji Atif Mekić, koji je među najmlađim hadžijama ove godine. „Kada smo ja i žena odlučili da idemo na hadž jedanput na sijelu smo to kazali djeci i unučadima. Tada mi je unuk kazao: ‘Dedo, dovi da i mi odemo!’ To je tako snažno djelovalo na mene i nisam mu ništa mogao reći. Kada smo došli kući predložio sam ženi da ga povedemo. On je pristao i evo nas, zajedno ovdje“, kazao je Atifov djed Hrusto. Također, među brojnim primjerima spomenimo i Aziz-ef. Šabića koji je slijep došao na hadž.Inače, velik broj mladih je ove godine na hadžu. Neki su došli s roditeljima, a neki sami. Dolaskom novih generacija mijenja se i svijest o hadžu kao petoj islamskoj dužnosti koja nije rezervirana za kasniju životnu dob, već onda kada čovjek može. Također, ne treba zaboraviti ono što Nezim Halilović često spominje, a to jeste da hadžije trebaju biti svjesni kako su oni odabrani i pozvani da dođu u Sveta mjesta, jer veliki broj dobrih vjernika, koje poznajemo u svojim sredinama, ipak nije imalo priliku obaviti hadž. U tom kontekstu, hadžije i oni koji se spremaju za hadž trebaju znati da s ovim blagoslovom ide i posebna odgovornost. Imperativ Allaha da se ne griješi, svađa i raspravlja (...ve la fusuka ve la džidale fi-l-hadž...) u danima hadža treba biti princip hadžijama i nakon hadža, odnosno do kraja života. Organizacija hadža Ove godine najveći problem bila je komunikacija hadžija s porodicama iz razloga što se u Saudijskoj Arabiji ne mogu kupiti sim-kartice osim uz pasoš i otisak prsta, što je potrajalo dok su svi hadžije kupili kartice. Osim određenih tehničkih problema na početku boravka u novoizgrađenom hotelu u Mekki, gdje je smješten manji broj hadžija, cjelokupna organizacija hadža protiče na zadovoljstvo hadžija. Organiziranje putovanja iz BiH u cilju obavljanja hadža jedan je od najsloženijih organizacionih projekata u kojem je, pored administrativnog i tehničkog dijela, važan i ljudski resurs, odnosno osobe koje su direktno uključene u organizaciju, krenuvši od rukovodioca Ureda za hadž i umru Nezima Halilovića, sekretara Rasima Brkovića, koji su na raspolaganju pri organizaciji doslovno 24 sata, do tehničke podrške na terenu koju su ove godine činili Izet Čamdžić, Sadžid Ramić, Safet Karahmetović, Muhamed Halilović i Bahrudin Čolo. Kada smo vidjeli Izeta Čamdžića koji je za nekoliko dana znatno izgubio na težini sjetili smo se Muhameda koji je pod groznicom dočekivao hadžije u hotelima i Safeta koji je prošle godine nakon hadža završio na infuziji zbog iscrpljenosti. Sadžid i Safet su odmah nakon završetka obaveza na medinskom aerodromu krenuli put Mekke kako bi organizirali doček hadžija koji idu obaviti prvo umru pa hadž. Sadžid i Safet su prilikom dočeka svih aviona iz BiH doslovno provodili svaki čas na aerodromu. Poznavajući dobro ne samo arapski jezik, već i običaje i način funkcioniranja administracije u Saudijskoj Arabiji njih dvojica su umnogome skratili aerodromske procedure što je ubrzalo dolazak hadžija u hotele. Također, ne treba zaboraviti da su našim hadžijama, koji se svi međusobno i ne poznaju, najbliskije osobe na ovom putovanju njihovi vodiči. Biti vodič jeste čast, ali i nevjerovatno teška obaveza. Pored brige o 40-tak osoba različitih karaktera treba biti svima dostupan 24h. Upravo nakon što hadžije odu spavati vodiči poslije ponoći, predvođeni predstavnicima Ureda za hadž i umru, završavaju poslove sa zvaničnim organima Saudijske Arabije radi organizacije cijelog puta.Na kraju, spomenimo da je jedan dio hadžija imao priliku susresti se sa imamo Harema u Mekki, te upriličiti druženje na kojem su razmijenjena mišljenja i iskustva o hadžu i prijateljskim odnosnima Bosne i Saudijske Arabije.

Tema putovanja je uvijek aktuelna i upravo zbog njene važnosti učenjaci su joj u svojim knjigama pridavali veliku važnost i posvetili posebna poglavlja. U tim poglavljima nalazimo i ovaj slučaj iz života Poslanika, s.a.v.s. Pejgamberov, s.a.v.s., način ispraćaja ashaba na put Prenosi se da je Omer, r.a., tražio od Poslanika, s.a.v.s., odobrenje da ide na umru pa mu je Poslanik, s.a.v.s., to dozvolio i tada mu je rekao: “Nemoj nas zaboraviti u svojim dovama o moj brate!” Omer kaže da su mu te riječi bile draže od svega što je na dunjaluku. (Ebu Davud i Tirmizi, hadis je sahih)Putovanje je inače poželjno jer ono u sebi sadrži pouke koje se ne mogu spoznati na drugi način. Imam Šafija –rahimehullah- je jednom prilikom rekao: “Putujte jer u putovanju ima pet koristi: rasterećuje od briga, priušti sebi nešto za život, znanje koje se stekne, edeb (odgoj) koji se tom prilikom nauči i prijateljstva koja se steknu na putovanju.” Putovanje ima svoje posebno mjesto i u propisima naše vjere. Više ajeta i hadisa prepoučuju da se putuje, da je to korisno, poučno i svrsihodno. Uzvišeni Allah kaže: “Putujte po svijetu pa pogledajte kako su završili oni prije...” (Er-Rum, 42.), a Muhamed, s.a.v.s., je rekao: “Putujte, pa ćete biti zdravi i opskrbljeni.” (Bezzar)Za nas muslimane najljepše putovanje je svakako u naša sveta mjesta, Meku i Medinu, radi obavljanja hadža i umre. To nije vjerski turizam, kako to hoće neki da zovu, već odazivanje Gospodaru, koji nam naređuje ove ibadete u Kur’anu: “Hadž i Umru radi Allaha izvršavajte!” (El-Bekare, 196.) Iako su ti ibadeti obaveza jednom u životu, svi koji su bili na tom veličanstvenom skupu muslimana cijelog svijeta žude i žele da odu još koji put. Ustvari, od svih putovanja, put na hadž je nešto najljepše, najatraktivnije i najkorisnije muslimanu kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. S obzirom da se posebno pridaje važnost putovanju na hadž ili umru, jer je to putovanje istovremeno i ibadet, vrlo je važno da se osoba koja se odluči na takav put, pridržava uputstava koja su učenjaci spomenuli, kako bi im taj ibadet bio primljen kod Allaha, dž.š. Od učenjaka koji su se posebno istakli u ovom području je poznati učenjak Nevevi, rahimehullah, koji je u svojoj knjizi El-Medžmu’ spomenuo šezdeset i dva edeba prilikom putovanja, od kojih ćemo spomenuti neke: - Lijepo je da se osoba koji želi da negdje putuje posavjetuje sa onim u koga ima povjerenja, zbog njegove privrženosti vjeri, njegovog iskustava i znanja o tom putovanju u tom vremenu. A na onome ko bude upitan za savjet je da u tome bude potpuno iskren i da ne gleda ne neki svoj lični interes, jer savjetovanje Allah, dž.š., preporučuje u Svojoj Knjizi kada kaže: “I dogovaraj se s njima...” (Ali Imran, 159.) Također, imamo mnoštvo primjera gdje su se ashabi, r.a., savjetovali sa Poslanikom, s.a.v.s. - Kada se odluči na put onda je sunnet toj osobi da klanja dva rekata istihare namaza, nakon čega će proučiti istihare dovu i zamoliti Allaha, dž.š., da ga uputi na ono u čemu je hajr. - Kada donese konačnu odluku za putovanje na hadž ili umru, onda će osoba učiniti pokajanje od grijeha i ružnih postupaka, tražiti halal od ljudi i nastojati da vrati njima njihova potraživanja i dugove. Također će vratiti povjerene stvari koje su bile kod njega njihovim vlasnicima. Napisat će oporuku i punomoć da se vrate dugovi onima kojima nije vratio. Dužan je, također, da ostavi svojoj familiji onoliko imetka koliko im treba sve do njegovog povratka s puta. - Za put treba zatražiti dopuštenje roditelja ili onih koji se brinu za njega. - Za putovanje na hadž čovjek treba voditi računa da mu taj imetak bude na halal način zarađen, kako bi mu ibadet bio primljen. - Također je poželjno da vjernik prilikom pripreme ponese i više od svojih potreba, tako da može pomoći one koji budu u potrebi.- Ako putuje na hadž ili umru treba da se upozna sa propisima i načinom izvršavanja tih ibadeta, da koristi adekvatnu literaturu i da sluša uputstva svojih vodiča, kako ne bi doveo u pitanje ispravnost svog obreda. - Također je poželjno da čovjek izabere sebi hajirli saputnika, koji voli da čini dobra djela, a kloni se onih nevaljalih. Takav saputnik će ga, kada nešto zaboravi podsjetiti. Saputnik će ga podsticati na činjenje dobrih dijela, a odvraćat će ga od svega što ne dolikuje vjerniku, a pogotovo hadžiji. - Putnik treba uvažavati svoga saputnika tokom cijelog putovanja i davati mu prednost u odnosu na sebe. Svako od njih dvojice treba razumijevati drugog i osaburiti ako iskrsnu neke nelagodne situacije. - Lijepo je da se putnik prije puta poselami sa svom svojom familijom, rodbinom, prijateljima i komšijama. Tom prilikom svako do njih će mu izraziti želje za sretno i hajirli putovanje. Tom prilikom je lijepo kazati: Neka te Allah sačuva i pomogne u tvojoj vjeri i dobrim djelima. Sunnet je i preporuka Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da musafir (putnik) kada izađe iz svoje kuće prouči dovu u kojoj izražava svoj polazak u ime Allaha, tražeći od Njega zaštitu od svih iskušenja i belaja na tom putovanju. Nakon što se ukrca na prevozno sredstvo, proučit će poznatu dovu za put. Poželjno je da ide na put u društvu, a ne da putuje sam, ako za to nema potrebe, jer Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: “Kada bi ljudi znali o samoći ono što ja znam, ne bi niko putovao noću sam.” (Buhari) Skupina koja putuje zajedno treba da sebi izaberu emira (vođu) koji je najsposobniji za tu funkciju, zbog hadisa u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada na put krenu trojica neka izaberu jednog od njih za vođu!” (hadis je hasen, Ebu Davud) Također je poželjno putovati noću, krajem noći (pogotovo u toplim krajevima), jer u hadisu stoji: “Putujte noću (krajem noći), jer se zemlja (udaljenost) musafiru smanjiva noću.” (hadis je hasen, Ebu Davud i Hakim) Musafir se treba držati blagosti i uljudnosti i treba da izbjegava raspravu, svađu, guranje sa ljudima. Treba da čuva svoj jezik od nepristojnog govora, ogovaranja, proklinjanja i slično tome. Kada ulazi u neko naselje treba da uči dovu i moli Allaha za dobro tog mjesta i dobro njegovih stanovnika i traži zaštitu od zla tog mjesta i zla njegovih stanovnika. Musafir treba na putu učiti često dove jer se njegova dova prima. Što je moguće više biti pod abdestom (bez opterećavanja time) i redovno klanjati, koristeći olakšice pri spajanju i skraćivanju namaza. Na putovanju se skupina treba držati objedinjeno, a ne da se razdvajaju, a kada se završi sa obavezama na putu treba se vratiti kući, jer nas je na to uputio Poslanik, s.a.v.s., kada kaže: “Putovanje je dio kazne, pa kada neko od vas završi sa obavezama na putu, neka se vrati svojoj kući!” Kada se čovjek vrati sa putovanja treba da se zahvali Allahu, dž.š., i da klanja dva rekata. Čak je lijepo da se prilikom povratka sa puta pripremi gozba (sohbet) za prijatelje.

Ustavni sud Španije je usvojio žalbu centralne vlasti u Madridu i suspendovao je poziv na referendum o nezavisnosti regije Katalonije.

 Više od 360.000 ljudi u svijetu zatražilo je da se dobitnici Nobelove nagrade Aung San Su Ći, kritiziranoj zbog upravljanja krizom u Mijanmaru, oduzmne to priznanje, ali je Nobelov komitet takvu mogućnost odbacio.

Na širem lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, po nalogu Tužilaštva BiH i uz naredbu Suda BiH, započet je proces ekshumacije i potrage za posmrtnim ostacima žrtava ubijenih na Korićanskim stijenama, 21. augusta 1992. godine, javlja Anadolija.

Sarajevo, 06. septembar 2017. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u posjetu primio zamjenika ministra Državne uprave za vjerske poslove NR Kine g. Zhang Yantonga. Reisu-l-ulema Kavazović upoznao je g. Yantonga o radu i aktivnostima Islamske zajednice, dok je gost iz Kine govorio o muslimanskoj zajednici u ovoj azijskoj državi. Razgovarano je različitim oblicima saradnje i razmjene iskustava prvenstveno na polju edukacije kao i kulturnih aktivnosti za što je izražena i obostrana spremnost. Reisu-l-ulema se ovom prilikom i zahvalio na podršci Narodne Republike Kine Bosni i Hercegovini i njenom narodu kroz različite donatorske programe kao i brojne investicije te izrazio nadu da će ta vrsta saradnje u budućnosti biti podignuta na još veći nivo. Na kraju treba dodati da su današnjem susretu prisustvovali i generalni direktor Odjela za vanjske poslove Državne uprave za vjerske poslove NR Kine gđa Xiao Hong, zamjenik direktora odsjeka u Islamskom odjelu pri Državnoj upravi za vjerske poslove NR Kine g. Ji Yang, zamjenik direktora odsjeka u Odjelu za vanjske poslove pri Državnoj upravi za vjerske poslove NR Kine gđa Zhang Ying te Nj.E. gđa Chen Bo, ambasadorica NR Kine u Bosni i Hercegovini.(kraj)

Muftijstvo tuzlansko je uputilo saopštenje povodom pritužbi roditelja bošnjačke djece iz Vlasenice koji su odlučili da djecu ne šalju u školu zbog vjerskih obilježja i krštenja djece. Saopštenje prenosimo u cjelosti: