Sarajevo, 14. mart 2018. (MINA) – „Islamska zajednica u BiH osuđuje verbalne napade predsjednika entiteta RS na biskupa mons. Franju Komaricu“, saopćeno je danas iz Ured za odnose s javnošću Rijaseta. U ovom saopćenju dalje se kaže:

Mehmed Spaho je rođen 1883. godine u Sarajevu. Otac mu je bio veliki poznavalac šerijatskog prava, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902.), a Pravni fakultet u Beču (1906. god.). Doktorski ispit je polagao krajem 1907., a 1908. je promoviran u doktora pravnih nauka. Na početku se posvetio sudačkom zvanju, te je 1906.-1908. godine bio sudski prislušnik, a do 1910. godine advokatski pripravnik. Kada je u sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog sekretara. No tom položaju je ostao do stupanja u politički život. Bio je član Muslimanske narodne organizacije, član Narodnog vijeća poslije sloma Austro-Ugarske i ministar u Kraljevini SHS od 1921. do 1939. godine. Umro je 1939. godine u Beogradu pod nerazjašnjenim okolnostima. Pretpostavlja se da je otrovan, da bi se uklonio kao moguća prepreka Cvetković-Maček sporazumu. Mehmed Spaho je bio prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH i to po etničko-vjerskom ključu: Hrvat dr. Tugomir Alaupović je bio ministar vjera, Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja, a Spaho ministar saobraćaja. Spaho je također bio jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije među 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta.

Vodostaj Une u Bihaću u 7 sati iznosio je 138 cm, što je za 17 cm više u odnosu na stanje koje je bilo jučer u isto vrijeme. Una je poplavila desetak objekata u mjestima Kulen Vakuf i Pokoj - navode iz Federalne uprave civilne zaštite.

Takmičenje iz engleskoga jezika učenika medresa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u organizaciji Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, održano je u ponedjeljak 12. marta, u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.

Antonio Guterres, generalni sekretar Ujedinjenih naroda (UN), izjavio je da je tokom 2017. godine u Siriji poginulo najviše djece od svih sedam godina rata.

Predstavljanje književnih djela troje bivših učenika, diplomanata Karađoz-begove medrese u Mostaru upriličeno je u ponedjeljak navečer u Studentskom hotelu Mostar.

Trendovi u oblasti kibernetičke sigurnosti, globalni, europski i domaći aspekti te sigurnosti, budućnost sigurnosti kibernetičkih prostora bit će teme međunarodne konferencije koja će se u organizaciji Kulturnog centra "Kralj Fahd" ambasade Kraljevine Saudijske Arabije održati 20. marta u Sarajevu.

Na samom početku ovog teksta željela bih da se srdačno  zahvalim ženskom ogranku džemata „Bosnian Islamic Cultural Center”,  grupi pod nazivom „Bošnjakinja” na čelu sa predsjednicom, profesoricom Aminom Sendić-Mešić, koje su organizovale i sponzorirale moju posjetu  džematu „Bosnian Islamic Cultural Center” u Čikagu, učinivši je ispunjenom aktivnostima i produktivnim druženjem sa članicama „Bošnjakinja”

U ponedjeljak, 05. marta 2018. godine s početkom u 19:45 sati u Galeriji Narodnog univerziteta u Konjicu upriličeno je svečano otvaranje manifestacije "Dani Sejfulaha ef. Prohe" Konjic-2018.

U petak, 09. marta 2018. godine u džamiji džemata Dolac na Lašvi organizirano je treće po redu dobrovoljno darivanje krvi pod nazivom “Jedna doza krvi spašava tri života”. Organizator ove hairli aktivnosti je bio Medžlis IZ Travnik i Omladinski klub “El-Feth” džemata Dolac n/L u saradnji sa Zavodom za transfuzijsku medicinu FBiH. 

Komunisti su navodnim priznavanjem statusa nacije Bošnjacima pod imenom “Muslimani” 1968. godine samo prihvatili i politički ozvaničili činjenicu već egzistirajuće nacionalne posebnosti tog naroda. Sama sintagma “priznavanja naroda” jasno svjedoči da taj narod već jeste, da postoji, ali da iz nekih razloga, u ovom slučaju zbog postojanja srpskog i hrvatskog nacionalizma unutar komunističke ideologije, nije bio uvažavan njegov posebni nacionalni, kulturni i politički subjektivitet. Pitanje je iz kojih razloga su komunisti decenijama diskriminirali Bošnjake i šta je uticalo na promjenu njihova stava prema tom narodu? Otvorena pitanja nacionalnog identiteta Jednoznačan odgovor na ovakve upite ne postoji. Čitavu stvar treba produbljenije istraživati, ali se sve dosadašnje interpretacije u osnovi slažu u stavu o iznimnoj važnosti povijesnog konteksta jugoslavenske države, a time i Bosne i Hercegovine u periodu između 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća za razrješenje tzv. muslimanskog pitanja. Tih godina u punom kapacitetu stasava savremena socijalistička Bosna i Hercegovina. Njen neosporni društveni i ekonomski prosperitet bio je dio procesa liberalizacije i demokratizacije Jugoslavije. Naime, uvidjelo se da razvoja zemlje nema bez otvaranja većih prostora slobodi, redefiniranja odnosa federacije i republika te suočavanja sa otvorenim pitanjima nacionalnog identiteta. Tada se otvaraju novi prostori slobode u politici, kulturi, ekonomiji, međunarodnim komunikacijama i izvan toga toka nije mogao ostati jedan narod.Da navedem samo neke sadržaje tog procesa. Brionski plenum i odlazak Rankovića 1966. godine značio je prelomni događaj u političkom životu socijalističke Jugoslavije, od centralizirane policijske države pod kontrolom dominantno srpskih kadrova zemlja se otvara procesima federalizacje i razvoja političke periferije što je krunisano državnošću republika u Ustavu iz 1974. godine. Mostarskim savjetovanjem iz 1966. godine bosanski komunisti su priznali postojanje nacionalnih problema u republici, marginalizaciju i stigmatizaciju Hrvata, nepriznatost vjerski određenih muslimana i dominaciju Srba. Da bi Bosna i Hercegovina bila ravnopravna federalna jedinica buduće pravednije Jugoslavije ona je morala prestati biti zona prisvajanja i pogađanja između Srba i Hrvata, a dobar dio komunista je nakon Drugog svjetskog rata ovu zemlju nezvanično smatrao samo administrativnim prostorom koji je dijelom srpski, a dijelom hrvatski. Treba se prisjetiti da je na zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine bilo žustrih rasprava o statusu Bosne. I bez obzira na to što je tada prevladao stav bosanskih komunista da ona postane ravnopravna federalna jedinica buduće jugoslavenske državne zajednice, Bosna i Hercegovina je u političkoj stvarnosti bila toliko vezana za savezni centar, Beograd, da je više izgledala kao srbijanska pokrajina nego savezna federalna jedinica. Ni u jednom aspektu života Bosna i Hercegovina nije bila ravnopravna ostalim republikama. Muslimansko pitanje Priznavanje Bosne i Hercegovine u punom kapacitetu kao ravnopravne federalne jedinice šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je dio šireg decentralizacijskog federalističkog procesa i demokratskih stremljenja unutar zemlje. Bošnjaci su na valu takvih političkih procesa, započetih Ustavom iz 1963., a okončanih Ustavom iz 1974. godine, koji će republikama dodijeliti veća politička, odnosno, državna prava, kroz zadobijanje ravnopravnog statusa Bosne i Hercegovine, dobili status nacije. Dakle, posljedično. Kada je istinski, politički riješen ravnopravni status Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji, odnosno, kada je svim nacionalistima jasno dato do znanja da dignu ruke od Bosne, kada se čvrsto unutar Partije stalo na poziciju da je ona kulturna, historijska, politička i tradicijska posebnost, posljedično je riješeno i muslimansko pitanje. Prvo se priznala Bosna pa tek potom Muslimani, moja je teza. Bez priznatih Bošnjaka Bosna i Hercegovina bi ostala prostor međusobnih natezanja i aspiracija srpskih i hrvatskih nacionalista. A to Titu nije odgovaralo. Na ovaj način je stotinu godina ranije unutar srpskog i hrvatskog nacionalnog pokreta postavljeno pitanje - “Čija je Bosna?” - konačno skinuto s dnevnog reda. Sada je u političkoj praksi jasno potvrđeno da je Bosna zemlja i država/republika njenih ravnopravnih građana i naroda.Međutim, kako ništa u politici nije jednoznačno tako ni ovaj značajni politički čin nije bio bez nedorečenosti i manjkavosti. U javnosti nije bilo nikakve euforije povodom političke odluke CK SKBiH da su bosanski muslimani poseban narod. Priznavanje bošnjačke nacionalnosti pod muslimanskim imenom bilo je dobrim dijelom instrumentalno. Oni su sada kao narod stavljeni između Srba i Hrvata, a Bosna i Hercegovina između Srbije i Hrvatske, čime su srpske i hrvatske nacionalističke težnje za komadanjem ove zemlje jedno vrijeme uspješno bile zapriječene. Komunisti su priznavanjem nacionalnosti Bošnjacima dodatno jačali Bosnu i uravnotežavali jugoslavensku federaciju, i to je bio njihov primarni interes. Na ovaj način i kroz ovaj širi proces bošnjačkom je narodu politički, umnogome formalno priznat status nacije, budući da mu je od tih istih snaga osporavan sadržaj tog nacionalnog identiteta. General Salem Ćerić je odmah javno postavio pitanje: “Šta će mi forma bez sadržaja, šta će mi prazan papir?” - zahtijevajući uspostavu Matice muslimanske kao nacionalne kulturne institucije. Ne treba ni pominjati da general Ćerić nakon svega nije dobro prošao. Naime, Bošnjaci su bili jedini narod u bivšoj Jugoslaviji koji nije imao svoje posebne etničke, nacionalne kulturne institucije. Ovo bi, uvjetno rečeno, bili pravno-politički razlozi priznavanja statusa naroda Bošnjacima.

Mreža mladih Medžlisa islamske zajednice Kiseljak bila je domaćin dvodnevnih susreta Mreže mladih Olovo i Kiseljak. Dvadeset omladinaca, na ćelu sa koordinatorom Ibrahim ef. Mehićem, boravilo je za vikend u Kiseljaku. Pedeset mladih ljudi iz Olova i Kiseljaka započelo je svoje aktvnosti u subotu u poslijepodnevnom periodu.

Postoje osobe koje nisu pod nikakvim utjecajem sihra, već umjesto suočavanja sa životnim problemima pribjegavaju traženju razloga svojih problema u sihru

Italo Kalvino je rođen 15. oktobra 1923. u Santjagu de las Vegasu, predgrađu Havane, kao dijete italijanskih doseljenika. Kada mu je bilo dvije godine njegova porodica se vratila u Italiji i nastanila u Sen Remu. Nakon završene gimnazije upisao je poljoprivredni fakultet. Uporedo s fakultetom čitao je antifašističke knjige. Veliki uspjeh je postigao trilogijom Naši Preci, koju čine duhoviti romani Prepolovljeni vikont (1952), Baron na drvetu (1957) i Nepostojeći vitez (1959). Baron na drvetu nagrađen je prestižnom književnom nagradom Vijaređo. Otputovao je u SAD 1959. na šest mjeseci, da bi se početkom šezdesetih naselio u Parizu. U posljednjim godinama svog života Kalvino se vratio u Italiju, gdje je objavio svoj poslednji roman Palomar (1985). Tokom svog života postao je počasni član Američke akademije umjetnosti i književnosti, kao i nosilac nekoliko počasnih titula različitih univerziteta. Umro je u Sijeni 19. septembra 1985, u svojoj 61. godini, uslijed posljedica moždanog udara.Roman Ako jedne zimske noći neki putnik Itala Kalvina je potraga za odgovorom na vječno pitanje zašto čitamo književna djela. Junaci njegovog romana, Čitatelj i Čitateljka, sreću se u knjižari, oboje sa željom da pronađu nastavak romana koji su započeli čitati a koji je greškom izdavača prekinut na pola, umetanjem tabaka nekog drugog romana. Avantura čitanja vodit će ovo dvoje mladih ljudi iz romana u roman, kao kroz spiralu koja se nikad ne završava. Svaki roman koji započnu čitati predstavljat će svojevrsnu raskrsnicu na njihovom ličnom životnom putu. Preplitanje života i književnosti očituje se u ovom romanu slikom multiplikovanih romana, čiji je završetak nedostupan junacima sve dok ne spoznaju da su oni sami junaci svih tih romana koje čitaju i da samo oni mogu da utječu i na razvoj radnje i na sam (srećni) završetak kojem toliko teže.Ovaj Klavinov roman morao bi da bude „uslov“ ili „prolegomena“ za svako buduće čitanje bilo kog književnog djela.

Anegdota preuzeta iz "Antologije bošnjačke usmene priče" Aiše Softić.

Ćamil Sijarić, iako poznatiji po svojim proznim djelima, ostavio je iza sebe i poetsko nasljeđe vrijedno pažnje.