Zaključci konferencije o silovanju kao sredstvu postizanja ciljeva genocida

Hitno usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida i svih presuđenih zločina u Bosni i Hercegovini ili pak, njegovo neodložno nametanje od strane visokog predstavnika u slučaju blokiranja, jedan je od zaključaka Konferencije „Dvadeset peta godišnjica od Genocida u Srebrenici: Silovanje kao sredstvo postizanja ciljeva genocida u Bosni i Hercegovini", koja je u organizaciji Rijaseta Islamske zajednice (IZ) održana danas u Sarajevu.

Učesnici Konferencije su zatražili od nadležnih institucija, sudova i tužilaštava da efikasnije provode već usvojene zakonske odredbe, zaštite žrtve od novih trauma i pomognu im da izbjegnu dodatne troškove u građanskim parnicama.

Smatraju da je potrebno osigurati resurse u zajednicama za pružanje besplatne pravne pomoći  za žrtve u svim situacijama koje su važne za ostvarivanje njihovih prava.

-Sve zajednice u kojima žrtve žive ohrabrujemo da pokažu interes za probleme žrtva i njihovih  porodica,  te da konkretno podrže aktivnosti i projekte kojim se rješavaju njihovi ekonomski i drugi problemi, na način da pojedinačno ili grupno iskoriste svoje javne pozicije za lobiranje prema nadležnim institucijama - jedan je od usvojenih zaključaka.

Ustvrđeno je da je potrebno ohrabriti i preživjele, koje pate u tišini, da potraže stručnu pomoć i da prijave zločine počinjene nad njima, te osigurati da zakonski regulisani prioriteti za „žene žrtva rata“ postanu realnost, što podrazumijeva prioritetno stambeno zbrinjavanje, brži i lakši pristup tržištu rada, pristup zdravlju, te psihološkoj i pravnoj pomoći.

Naglašeno je potreba za poduzimanjem aktivnosti koje će rezultirati prekidom prakse višestrukog davanja izjava istražnim organima, jer to često retraumatizira žrtve.

U kontekstu transgeneracijskog prijenosa traume, istaknuto je da bi, s obzirom na masovnost i masivnost traumatizacije u BiH, šira društvena zajednica trebala postati svjesnija ovih problema i aktivnije se uključiti u rad na redukciji posljedica ratne traume, jer to znači raditi i na budućnosti zemlje čije je društveno tkivo umnogome pocijepano i potreseno.

Između ostalog, učesnici su konstatirali i potrebu jačanja i razvijanja kapaciteta udruženja žrtava silovanja i njihovog osposobljavanja za samostalan rad, te pružanje pomoći djeci iz porodica čiji su roditelji žrtve ratnog silovanja kroz programe psihosocijalne podrške.

Učesnici su također istaknuli i potrebu uvođenje u obrazovni sistem lekcija iz bliske prošlosti baziranih na presudama međunarodnih i domaćih sudova, kako bi se preduprijedio sve agresivniji narativ koji dovodi u pitanje, ne samo genocid, nego i međunarodne presude.

Predloženo je i da studije o genocidu budu sačinjene kao dio formalnog i  neformalnog obrazovanja, te konstatovana potreba nastavka promocije istine o genocidu u Srebrenici i drugim ratnim zločinima u BiH na međunarodnom planu, s posebnim akcentom na sprječavanje pokušaja prekrajanja historije, relativizacije zločina i zločinaca.

Bosna i Hercegovina, nažalost, ima iskustvo nošenja sa posljedicama genocida i drugih ratnih zločina, a naročito u odnosu prema žrtvama seksualnog nasilja u ratu, to naslijeđe kao i lekcije treba učiniti dostupnim na međunarodnom planu i naša zemlja treba biti ključnih akter međunarodnih inicijativa koje to imaju za cilj.

-Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i njene organizacione jedinice trebaju pitanje očuvanja istine o genocidu u Srebrenici staviti u vrh prioriteta u radu sa bošnjačkom dijasporom i međunarodnom zajednicom - također je jedan od usvojenih zaključaka današnje konferencije.

(MINA)