Povodom obilježavanje 27. godišnjice formiranja samostalnog bataljona Nevesinja  Armije Republike Bosne i Hercegovine u Mostaru je danas otkriveno spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima, te upriličena svečana akademija u dvorani Univerzitetskog sportsko-rekreativnog centra "Midhat Hujdur Hujka". Spomen obilježje su otkrili dobitnik ratnog priznanja medalje za hrabrost Osman Pajević, Ajka Čoplje, majka trojice poginulih boraca, Nafija Čamo, stopostotni ratni vojni invalid te Adis Lerić, najmlađi borac samostalnog bataljona Nevesinje. Prisutnima je obratio Hamid Mutilović, predsjednik Skupštine Patriotske lige u Nevesinju. - Nevesinjci su pravi vitezovi bili i u vremenima prije nego što su stali u odbranu svoje domovine. Bili su hrabri i odvažni u svim ratovima o čemu svjedoče historijski zapisi tog vremena. U ovom ratu su bili nadahnuti jer su po prvi put stali pod svoju zastavu i borili se. A uvijek su imali i znali za samo jednu naredbu: "Naprijed". Svi oni stavili su se na raspolaganje Armiji RBiH u Mostaru i Konjicu, dali su značajan doprinos i nažalost brojni su dali dijelove tijela i svoje živote. Ukupno je 114 šehida Nevesinja.Naosioci najvećeg ratnog priznanja Zlatnog ljiljana su 23 Nevesinjca, od čega su 22 dodijeljena posthumno - rekao je Mutilović. Podsjetio je da su Nevesinjci odigrali važnu ulogu u odbrani Mostara i Konjica, u Šantićevoj ulici, Sjevernom logoru i Bijelom Polju. Stradanje Nevesinjaca bilo je samo malo manje od stradanja Srebreničana, a procentualno je ubijeno više Bošnjaka Nevesinja. Predsjednik PL Nevesinja Ibrahim Kujan govorio je također o doprinosu Nevesinjaca u odbrani Konjica, a posebno Grada Mostara.  - Nismo bili tek predmet klanja i progona. Branili smo ovu zemlju. Dok su jedni bježali, mi smo se vraćali i organizovali. Mnogi su položili živote, dali dijelove tijela... A mi danas imamo obavezu i dužni smo da se oni ne zaborave. Devedesetih smo se politički organizovali. Sa vjerom u Boga, slijedili smo predsjednika Izetbegovića, a nakon otvorenih prijetnji u Nevesinju, organizovali smo se i u Patriotsku ligu. Kasnije smo bili važna karika u odbrani Mostara. Raširenih ruku ovdje su nas dočekali rahmetli Midhad Hujdur, Arif Pašalić, Ramo Masleša i Safet Oručević. Teška su to vremena. Podsjetit ću i na saradnju sa Gačanima u tom vremenu. Bili smo naslonjeni jedni na druge. Imali smo i izuzetnu saradnju sa ratnim studijem, ratnom bolnicom, Safetom Oručevićem i Rusmirom Ćišićem - prisjetio se Kujan. Pozvao je nadležna tužilaštva i sudove da procesuiraju zločince koji su bili kreatori nevesinjskog zla.   Komandant nevesinjskog bataljona Jasmin Kazazić podsjetio je na hrabrost i lucidnost legendarnog Miralema Juge, koji je predvodio Nevesinjce prilikom deblokade Mostara. Na borbama u Bijelom Polju stradalo je 11 vojnika iz Nevesinja. Nakon toga nastala je brigada, a na njenom čelu sve do smrti ostao je upravo Jugo. Ratni i poslijeratni gradonačelnik Mostara Safet Oručević izašavši na binu poručio je prisutnim "svi ste vi heroji" što je uzvraćeno gromoglasnim aplauzom. - Kada se sjetim kroz šta smo sve prošli... Imao sam 38 godina kada sam ovlašten od strane Predsjedništva RBiH da se u zatvorenom gradu spasimo kako znamo. A mi smo to uspjeli. Između Hima i Veleža, na obalama Neretve i Bune. Spasili smo bošnjački narod. Pokazali smo ponos, prkos, hrabrost, a Boga mi smo i pobijedili. Vrijeme je pokazalo da smo bili hrabri i mudri, ponekad praveći i savezništva s najvećim neprijateljima kako bismo osigurali hranu i lijekove. Bili smo jedini grad koji je deblokiran iznutra. Pogledajte danas našu djecu. Rađaju se ponosna. Ponosni su Bošnjaci zbog svih nas. Mnogi su izgubili živote, mnogi i kuće i imetke. Nastavili smo živjeti, a oni su presuđeni. Uspjeli smo samo jer smo bili jedinstveni. Sjećam se najvažnijih odluka donesenih u podrumu Socijalnog. To su bile zajedničke odluke. Nema pedlja na koji nije kročilo ovo rukovodstvo svojom nogom. Oni koje smo porazili nam to nikad oprostiti neće. Uvijek će imati planove kako to da vrate. A mi trebamo ostati jedinstveni, jer je jedinstvo spasilo Hercegovinu i BiH -poručio je Oručević. Brigadni general Mustafa Polutak, se nadovezao na Oručevića, naglasivši kako nas je spasilo jedinstvo. - Bili smo jedinstveni, uspjeli smo se odbraniti i pobijediti. Armija je bila vojna sila, a Nevesinjci u našem Četvrtom korpusu itekako važan elemenat - kazao je Polutak. Prisutnim se obratio i Salko Bukvarević, federalni ministar za pitanja boraca. - Mi koji smo na javnim funkcijama moramo učiniti sve kako bi Bošnjaci imali što bolji status posebno u povratničkim naseljima i mjestima gdje su počinjeni strašni zločini. Naša je obaveza da ne zaboravimo porodice šehida i poginulih branilaca. Patriote moraju znati da je prioritet svima nama zapošljavanje djece šehida i poginulih boraca i svi moramo dati svoj doprinos na tom putu - naglasio je Bukvarević. Dodao je kako je naša trajna obaveza da čuvamo sjećanje na časnu odbranu i najbolje sinove te da istinu o odbrani prenosimo na generacije koje dolaze. Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH u svom obraćanju je kazao kako danas prisustvujemo jednom izuzetnom historijskom času. - Nama koji smo sudionici tih događanja ovo je prilika da se ponovo posjetimo na ta teška ali slavna vremena, gdje su izvojevane slavne pobjede, a našim mlađim generacijama, prilika da direktno od naših komandanata, pripadnika Armije RBiH, čuju kakva se borba vodila za ova hercegovačka i bosanska brda i kakva smo mi heroje i šehide imali, i kako su se u tom periodu prolamali tekbiri, i čiji ste vi pripadnici. Vi ste pripadnici velikih i ponosnih Bošnjaka koji su svi bili pripadnici ARBiH na čelusa komandantom rahmetli Alijom Izetbegovićem - naglasio je Osmanović. Istaknuo je kako bi se malo koja nacija u Evropi uspjela oduprijeti agresiji kakva je zadesila BiH. - Kada smo stali pod našu zastavu ljiljana, pod kojem je priznata država BiH, pod njom su ravnopravni bili kao i danas i Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, mi nikada nismo smatrali da bi BIH bila bolja ako bi svoj teritoriji proširila na štetu naših susujeda, ali nikada nismo niti ćemo dozvoliti, da naši susjedi , Velikosrpska i Velikohrvatska politika računaju da će svoj teritoriji proširiti na štetu BiH. Dok je nas patriota nikada se to neće desiti, mi smo garant svega toga - poručio je Osmanović, što je nagrađeno gromoglasnim aplauzom. (Faktor)

Ovog vikenda nastavljeno je prebacivanje migranata sa ostrva  iz prenatrpanih kampova na kopno, a kako su grčki zvaničnici objavili, u subotu je prebačeno 415, dok će danas biti prebačeno još 380 migranata. Kako prenosi AP, migranti su se nalazili u kampu na ostrvu Lezbos, gdje je i dalje 15.000 migranata  u centru predviđenom za smještaj 3.000 ljudi. Migranti su na kopno prebačeni brodom vojne mornarice. Zvaničnik koji je insistirao na anonimnosti, rekao je da je u planu da se u narednih 15 dana na kopno prebaci 5.000 migranata, koji će biti smješteni u hotelima budući da je glavna turistička sezona završena, a od toga će biti izuzet sjever Grčke, gdje se već nalazi previše kampova za migrante. Rekao je  da će vlada ograničiti broj migranata na 0,8 posto lokalnog stanovništva po okrugu. Grčka ima 54 okruga, od kojih će polovina biti izuzeta od smještaja migranata, uključujući i sva ostrva. Mjesta na kojima migranti najčešće prelaze granicu su ostrva na istoku blizu granice s Turskom i kopnena pogranična područja nedaleko od Turske. Na ostrvima je  oko 35.000 migranata što smeta lokalnom stanovništvu i zbog čega se lokalne ostrvske vlasti stalno žale. U subotu ujutru, stanovnici ostrva Kos, predvođeni gradonačelnikom, spriječili su iskrcavanje 75 migranata iz redovnog putničkog broda koji ih je povezao sa udaljenog ostrva Kasterlorizo, tako što su blokirali izlaz traktorima i drugim vozilima.

Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić danas je u naselju Večići kod Kotor Varoša prisustvovao manifestaciji kojom je obilježena 27. godišnjica zločina počinjenih na području ove općine. Sjećanje na žrtve je započelo dočekom oko 80 učesnika marša mira „Tihi hod za veliku bol“, koji je prije dva dana krenuo iz Karaule kod Travnika. Učesnici su pješačili stazama kojim su Bošnjaci iz Kotor Varoša u novembru 1992. godine pokušali da pređu na slobodnu teritoriju, saopćeno je iz kabineta entitetskog potpredsjednika. Prema podacima udruženja, na ovom putu je ubijeno 175 Bošnjaka, a njih 90 je stiglo do slobodne teritorije. Tokom 1992. godine, na području općine Kotor Varoš je ubijeno nekoliko stotina bošnjačkih civila, a porodice tragaju za kostima njih 275. U okviru programa, koji je upriličen u Večićima, prisutnima se obratio i potpredsjednik Salkić, koji je poručio da Bošnjaci moraju istrajati u traganju za istinom i pravdom. -Svi oni koji nisu na putu jačanja kulture sjećanja na zločine koji su počinjeni u našoj domovini i nad našim građanima, jednostavno rade protiv istine i pravde i rade za one koji zagovaraju da se zločini i zločinci ne kazne. Svako onaj ko zarad današnjeg komfora i nekog položaja, šuti o zločinima, saučesnik je na putu zaborava. Zaborav je put u novi zločin nad nad našim narodom i našom domovinom. Zločin u Večićima u opštini Kotor Varoš je primjer nekažnjenog zločina. Nažalost, ovaj zločin nije jedini, jer mnog zločini, poput onih u Hanifićima, Vrbanjcima i Grabovici, nisu kažnjeni, a mnogi zločinci se slobodno kreću. Mi zločince svakodnevno susrećemo i oni svakodnevno utiču na naše živote na ovim prostorima. To se treba i mora promijeniti, a može se promijeniti samo ako smo mi istrajni, savjesni i odgovorni, ali i ako svjedočimo o našim saznanjima i onome što smo vidjeli i preživjeli. Obaveza ove generacije je da obezbijedi da laž ne pobijedi istinu.Nažalost, oni koji propagiraju laži u velikoj su ofanzivi, između ostaloga, i zbog toga što mnogi koji znaju istinu, šute i povlače se pred najezdom laži. Naši šehidi su nas obavezali da ih ne zaboravimo i zbog toga sam Vam zahvalan što ste danas tu i što se zajedno prisjećamo svih zločina na području Kotor Varoša. Posebno sam ohrabren što vidim veliki broj mladih ljudi, koji su učestvovali i u trodnevnom maršu mira. Uprkos svemu, Bošnjaci su se vratili u Kotor Varoš i žele u miru da žive sa svojim komšijama, te da grade bolji život za svoje porodice i buduće generacije. To je naše opredjeljenje u cijelom bh. entitetu RS. Zbog ubijenih, ali i preživjelih, danas pozivamo i očekujemo od pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini, da se počinioci ovih zločina kazne, a od savjesnih komšija tražimo da kažu gdje se nalaze masovne grobnice, kako bi porodice svoje najmilije mogle dostojanstveno ukopati, kazao je u svom obraćanju potpredsjednik Salkić. (Fena)

Ministar vanjskih poslova Turske Mevlud Cavusoglu izjavio je danas da je Somaliji potrebna pomoć Turske kako bi očuvala političku stabilnost, reorganizirala sistem nacionalne sigurnosti i uspostavila ambijent pogodan za ekonomski razvoj, javlja Anadolu Agency (AA). “Dužnost muslimanske zajednice je da pomogne u rješavanju krize u Somaliji“, kazao je Cavusoglu na sjednici Kontakt grupe za Somaliju koja je formirana pod okriljem Organizacije islamske saradnje (OIC). Šef turske diplomacije Cavusoglu je na sastanku u Dohi također kazao da je jačanje saradnje s drugim državama osnova za jačanje pozicije Somalije na međunarodnoj političkoj sceni. On je podsjetio i da je Turska učestvovala u ranijoj međunarodnoj intervenciji podrške Somaliji. “Nudimo se da preuzmemo ulogu medijatora koji bi olakšavao pregovore između Somalije i Somalilenda. Prekretnica za budućnost Somalije su izbori koji su planirani za narednu godinu“, kazao je Cavusoglu. Turski ministar vanjskih poslova Cavusoglu se danas u Dohi sastao i s katarskim emirom Sheikhom Tamimom bin Hamadom Al Thanijem. Nakon sastanka, Cavusoglu se na Twitteru zahvalio Kataru na podršci turskoj vojnoj operaciji “Izvor mira“ koja je pokrenuta na sjeveru Sirije.  

Već nekoliko godina penzionisani glavni imam prof. Ibrahim ef. Hadžić radio je na sabiranju, koričenju, skeniranju  i kompletiranju svih brojeva Preoroda od 1970. do 2019. godine, od čega je 1150 brojeva Preporoda složenih u 47 tomova.     Ovaj Hadžićev projekat predstavljen je javnosti u petak, u Bijeloj džamiji u Visokom, nakon jacije namaza.   Promotori su bilii prof. Mehmedalija ef. Hadžić dugogodišnji urednik i član redakcije Preporoda i prof. Senada Tahirović, sadašnja urednica Preporoda.   O projektu je govorio i realizator prof. Ibrahim ef. Hadžić dok je promociju moderirao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Visoko prof. Midhat ef. Čakalović.   (muftijstvosarajevsko.ba)

Mirsad Busuladžić, frizer salona Revolution DC iz Brčkog, nakon čitanja članka o migrantima, okuplja tim ljudi s ciljem da im pomognu svojim vještinama, koje su u vrijeme kada se okreću glave pri samoj pomisli na iste – vrijednija od bilo kakve finansijske pomoći, koja bi im mogla obezbjediti minimalne životne uslove, koje za sada vide samo u snovima. MIgranti nemaju izbora, a nerijetko im vrata budu zatvorena pri pokušajima da se negdje okupaju, a frizerski saloni, kojima su se obraćali ne žele da im pruže bilo kakve usluge, koje bi oni, kao i svi drugi ljudi –  uredno platili, prenosi Mreža mira. "Narodu treba pomoć! Ja sam negdje pročitao članak o situaciji sa migrantima, nakon čega smo se timski odlučili da dođemo u Tuzlu i pružimo nešto tim ljudima i uljepšamo im  dan, ako ništa drugo", empatično govori Mirsad, koji bi želio svojim postupkom pokrenuti što više ljudi, koji bi im poklonili malo vremena, koje se ne odnosi na finansijsku pomoć već na bilo kakvu, koju su u mogućnosti da im pruže. On, Bosnu i Hercegovinu, smatra „našom kućom“, a pod tim misli, kada ljudi već prolaze našom kućom, trebali bismo im barem na neki način učiniti taj boravak ugodnijim i boljim. "Svaka čast 3-4 volontera, koji su u Tuzli svaki dan s njima i pružaju im pomoć. Volio bih da vidim da se još više ljudi uključilo i da im pokloni malo vremena. Pri tom, ne mislim na neku finansijsku pomoć, iako koliko ko i na koji način može doprinijeti, njima u ovim trenucima jako znači", kaže Mirsad, pitajući se gdje su ostali ljudi pored par volontera, gdje je država i gdje su ustanove koje bi im mogle adekvatno pomoći – A niko ne pomaže.

Danas je u džematu Piljužići upriličena  svečanost hafiske dove, a u novog hafiza je promoviran Emir Ćeman iz ovog tešanjskog džemata

Zemljores  koji je danas u 15.11 sati zabilježen s epicentrom u blizini Turbeta, 85 kilometara sjeverozapadno od Sarajeva, nije prouzročio ljudske žrtve, niti materijalnu štetu. Kako je Feni kazao direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak, prema prvim informacijama s terena, sve je prošlo bez većih posljedica i dosada nisu zabilježeni slučajevi povređivanja ljudi, niti šteta na materijalnim dobrima, kao ni slučajevi evakuiranja stanovništva. Istovremeno, navodi kako su pripadnici CZ-a u Srednjobosanskom kantonu (SBK) na terenu, s fokusom na širi lokalitet platoa Vlašića, gdje je zabilježeno najintenzivnije podrhtavanje tla, te uznemirenost stanovništva. Prema podacima Evropskog-mediteranskog seizmološkog centra, zemljotres je bio snage 5,1 stepeni po Rihteru, a nešto kasnije, stranica je korigirala jačinu na 4,7. Zemljotres se osjetio u više bh. gradova, kao i u glavnom gradu BiH.  

Druga tura razgovora Turske i ruske vojne delegacije o provedbi sporazuma iz Sočija o Siriji, okončani su u subotu u Ankari, saopćilo je tursko Ministarstvo odbrane. Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan i ruski predsjednik Vladimir Putin 22. oktobra u Sočiju postigli su sporazum o borbi protiv terorizma, teritorijalnom integritetu i političkom jedinstvu Sirije. Na sastanku je postignut dogovor Turske i Rusije prema kojem se teroristi YPG-a povlače, a počinju i zajedničke patrole u Siriji, prenosi Anadolu Agency (AA). Jučer i danas  u Ankari je održan drugi sastanak turske i ruske delegacije, koja je u tursku prijestolnicu stigla radi razgovora o taktičkim i tehničkim pitanjima. Dogovor iz Sočija podrazumijeva i to da teroristi YPG-a i njihovo oružje budu izmješteni izvan, 30 kilometara, u roku od 150 sati, počevši od 23. oktobra od 12.00 sati.

Kao odličan učenik Gazi Husrev-begove medrese Minela Izmirlić je upisala Medicinski fakultet u Sarajevu, a nakon završetka studija u roku za nepuna tri mjeseca počela je s radom u Hitnoj pomoći Kantona Sarajevo

Različiti smo svi. Fizički izgled svakog čovjeka je unikatno Božije djelo. Želje i htijenja, naši karakteri, različiti su također. Ne zanimaju nas iste stvari u životu. Neki vole lov i članovi su tog društva. U svoj hobi između ostalog ulažu i članarinu. Neki su ribari i učlanjujući se u ribarsko društvo ulažu dio svog imetka u svoju rekreaciju. Neki su sportisti, a neki žele da im to i djeca budu te se u sportska društva i klubove učlanjuju i treninge plaćaju.

Nakon što bude obavljena ekshumacija, a potom i identifikacija te se potvrdi da tijelo stradalog migranta početkom oktobra na području Bileće pripada dvadesetogodišnjem Saidu Addouu iz Maroka, započet će proces njegovog transporta u rodni Berkane, gdje će biti predato porodici. Ekshumacija i proces transporta u rodni Maroko bit će obavljena uz finansijsku pomoć ambasade Kraljevine Maroko u Zagrebu potvrdio je ekskluzivno za Anadolu Agency (AA) Sadet efendija Bilalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gacko i Bileća.   "Ako Bog da, u krajnjoj namjeni on će se naći kod svoje rodbine i porodice u rodnom Berkanu, u Maroku. Za koliko vremena, to ne možemo precizirati. To je zakonski oganičeno vremenom s obzirom da se moraju izvršiti sve predradnje, ali je svakako jako bitno da smo uspjeli makar osigurati sretan završetak, ako se tako može reći", naveo je efendija Bilalić. Na gradskom mezarju u Bileći, gdje je ukopan ubijeni migrant trenutno stoji bašluk sa natpisom "Muhadžir N. N.".  Iako, označen kao nepoznata osoba, ubijeni migrant nije zaboravljen o čemu svjedoči cvijeće na njegovom mezaru. Dođu, kažu nam, ljudi i prouče Fatihu.  "Mnogo je bilo slučajeva smrti migranata i u Bosni i Hercegovini i u regionu, na toj njihovoj ruti kojom prolaze. Ali, ovo je izazvalo jednu širu pažnju, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u regionu. Dovoljno o tome govori da je i BBC pravio prilog o ovom slučaju", naglašava u razgovoru za Anadolu Agency efendija Bilalić.  Ono što je njima onoga trenutka kada se sve desilo bilo jako važno, kaže efendija Bilalić, jeste da pokušaju pronaći njegove prijatelje i rodbinu da ne ostane nišan kao NN. "I spletom okolnosti i voljom dobrih ljudi, a u tome je značajno pomoglo Udruženje 'Solidarnost' iz Bihaća, te zaslugama graničnog policajca Ivice Sablje, doktora Emira Shejk, kao i važne uloge koju je odigrala Anadolu Agency i njenog uredništva i još nekoliko ljudi koji su se intenzivno uključili u sve to iz čistih humanih pobuda da na neki način obilježimo neznani mezar to smo i uspjeli. Porodica se javila prije nekoliko dana, Mustafa brat ubijenog Saida Addoua. Njih je mnogo toga interesovalo i sama smrt i šta se desilo u svemu tome. Mi kao Islamska zajednica u BiH nismo željeli da komentarišemo sam postupak koji se vodi u Okružnom javnom tužilaštvu Trebinje po tom pitanju. Mi smo se fokusirali na samu identifikaciju i naravno nakon što je brat u Maroku prijavio službeno nestanak brata i saznanja da je on ubijen u BiH, na području opštine Bileća sve se počelo odmotavati", kaže efendija Bilalić.  Kontaktirala ga je, kaže, ambasada Kraljevine Maroka u Zagrebu kao jedinu osobu koja bi bila koordinator same ekshumacije u narednom periodu. "Jako je bitno da se ambasada Kraljevine Maroko zainteresovala za slučaj i da će ona pomoći porodici u smislu ekshumacije koja zahtijeva veliki finansijski iznos", ističe efendija Bilalić.  Naime, efendiji je brat Mustafa, nakon što je vidio slike koje su mu dostavljene, proslijedio uslikanu ličnu kartu na ime Saida Addoua za kojeg se ustanovilo da je njihov brat koji je prije nekoliko mjeseci otišao iz Maroka. "Svakako da je u ovom našem segmentu fokusa bila porodica koja je identifikovala svoga brata, sina Saida. Ne znamo šta kaže zakon o tome, odnosno kako službeno to ide preko Ministarstva vanjskih poslova BiH i Ministarstva pravde BiH, odnosno kako će to doći", kazao je efendija Bilalić. Efendija Bilalić u petak je imao i službeni razgovor u Policijskoj upravi Trebinje o slučaju "identifikacije ubijenog migranta na području Bileće".  "Službeno sam imao i razgovor u PU Trebinje o saznanjima kako je tekao proces komunikacije s porodicom kroz proteklih 20-tak dana, da je to bilo sasvim kroz ovu humanu namjenu svih nas. Nisam sam bio uključen, to je bio čitav tim ljudi humanista, dobrih ljudi koji žele pomoći i kojih ima još uvijek u zemlji, u BiH i okruženju", naveo je efendija Bilalić.  Podaci da u pomoćni objekat, odnosno gasulhanu Gradske ili Careve džamije u Bileći navraćaju migranti, gdje često prespavaju, kaže efendija Bilalić, pogrešno se tumače. "Ono što ne bih volio, s obzirom da je veliku medijsku pažnju izazavalo, jeste da ta gasulhana koja je otvorena 24 sata za sve putnike namjernike ove vrste pogrešno bude shvaćeno. Stvara se jedna atmosfera u stvari gdje se nana Fata Jaganjac i ja, pomažući migrante, optužujemo da ih prizivamo na ovu rutu, što apsolutno nije istina. Naša je obaveza pomoći svakog dobrog čovjeka. Jako mi je drago da smo kroz razne medije koji su bili prisutni ovih par dana vidjeli reakcije građana Bileće sasvim ljudske, sasvim prirodne od onoga što je oficijelna lokalna vlast pokušala prikazivati kroz nekakve zborove građana i takve situacije", kaže efendija Bilalić. Ekipa Anadolu Agency u objektu gasulhane Gradske ili Careve džamije u Bileći zatekla je ostavljenu odjeću što svjedoči da su migranti u proteklom periodu bili tu. No, da zapravo objekat koriste s ciljem da se sklone od eventualne kiše, te bar presvuku, obave najnužniju higijenu i okrijepe, svjedoči i podatak da su im humani ljudi ostavili pakete s vodom, a bude i ponešto hrane.   "Ja sam ih nalazila kod džamije. Ponašaju se ko mravi što se kaže. Niti su koga uvrijedili, niti su u Bileći nekome nešto uradili. Da sam ja primijetila, javila bih da je neko to učinio. A nije. To garantujem svojim životom. Niti su od koga što zaiskali, niti uzeli. Ako su došli u prodavnicu, platili su. Baš sam prodavačicu pitala jesu li joj ostali šta dužni, da ja platim, ako oni to nisu. Rekla mi je da se to nikada nije desilo, nego da sve pošteno plate", kaže nana Fata Jaganjac.  Tu iza džamije je, kaže nedavno srela migranta u vrijeme dok je obavljao namaz, klanjao. Samo mu je, kaže, rukom signalizirala da nastavi, da se ne boji ni on nje, niti ona njega. "Prvih dana kada su počeli nailaziti nešto su im ljudi kupovali i ostavljali. No, pojedini ljudi su počeli da ih zovu ne migrantima, nego mudžahedinima. I onda ti ne bude svejedno. Ali, pitala sam ih jesu li ikome zla nanijeli. Idu od velike nevolje. Ali, ima finih ljudi, ipak. Kada pođem da vidim ima li koji migrant oko džamije, primijetim da su bili, jer vrata na ulaznoj kapiju budu otvorena. Iz prodavnice žene spreme hljeba. Srpkinje. Nema veze ko je ko. Ima čovjek koji kaže da ako naiđu, neće ručati ako njima nije dao. Niti su kome u Bileći šta zla uradili, niti napravili. Svašta se priča da su negdje radili obijali, palili... Nikada ovdje nisu", tvrdi nana Fata.  Posljednji put migranti su u gasulhani džamije u Bileći bili prije nekoliko dana. Primijetila je to nana Fata jer je, kaže, kapija na ulazu bila otvorena. "Znam kada kapiju zavežem kako ostavim. Kada sam prije neki dan naišla, vraćajući se iz Trebinja, vidim kapija otvorena. Otišla sam kući, malo odmorila i vratim se i vidim da su bili. Tu samo da prespavaju. A, jadno je to spavanje. Na betonu. Ne dao Bog nikome", kaže nana Fata.  

Američki predsjednik Donald Trump pozdravio je posljednji izvještaj o otvaranju novih radnih mjesta i njegov pozitivan učinak na berze dok su ga kritičari prozivali zbog njegovog neispunjenog obećanja da će ukrotiti javnu potrošnju koja je povećala američki javni dug na više od 23 biliona dolara. Uprkos tim, naizgled dobrim vijestima, Trumpov trijumf prekinuo je val frustracija zbog neispunjenog obećanja iz predizborne kampanje da će smanjiti američki rekordni javni dug koji je, možda prikladno, premašio prag od 23 biliona dolara upravo za vrijeme Noći vještica. Rastući američki javni dug dostigao je takvu visinu da će ove godine država svaki dan morati isplaćivati nevjerovatnih milijardu dolara samo na kamate, navodi fondacija Peter G. Peterson koja nadzire dug. Predsjednik Trump nije usamljen u tome što nije uspio obuzdati javni dug koji je također porastao pod njegovim prethodnicima. Administracija Baracka Obame dodala je toj cifri oko devet biliona dolara, dok ju je George W Bush povećao za gotovo šest biliona. Doprinos Trumpa je do sada između tri i četiri biliona dolara, (Fena)

Parlament Grčke usvojio je prijedlog spornog zakona koji postrožuje proceduru dodjeljivanja azila unatoč kritikama Vijeća Evrope i brojnih nevladinih udruženja, među kojima i Amnesty Internationala. Tekst je izglasala vladajuća većina desne Nove demokratije, a lijevo orijentirane opozicijske stranke upozorile su na otežavajuće odredbe za dodjelu azila u Grčkoj. Suočena s rastućim brojem migranata i izbjeglica posljednjih mjeseci, Vlada Kyriakosa Mitsotakisa, na vlasti od jula, najavila je da će postrožiti proceduru dodjele azila. Premijer je u Parlamentu u četvrtak navečer istakao razliku između izbjeglica i migranata. "Ovaj zakon šalje jasnu poruku onima koji znaju da ne mogu dobiti azil, a ipak krenu u našu zemlju da će biti vraćeni i izgubiti novac uložen u putovanje", naglasio je. Tim zakonom smanjuje se i mogućnost žalbi nakon odbijanja azila, produžuje moguće prisilno zadržavanje tražilaca azila i ograničava koncept "ranjivosti", koji olakšava dobijanje azila. Zakonom se, također, proširuje spisak trećih sigurnih zemalja u koje je moguće vratiti migrante, upozorila su brojna udruženja za zaštitu ljudskih prava. Grčka je je 2019. ponovo postala glavni ulaz za tražioce azila u Evropi, što je iznenadilo vlasti. Vlada te zemlje zalaže se za jačanje kontrola na granicama kako bi se garantirala sigurnost zemlje i optužuje prethodnu vladu Alexisa Tsiprasa za nepostojanost u vezi s tim pitanjem.

Sarajevo 29.10. 2019. – Danas je na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, mr. Haris Islamčević uspješno odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom „Fenomen Nove misli i analiza zastupljenosti njenoga učenja u vjerovanju muslimana Sanskog Mosta“ pred komisijom za odbranu u sastavu: prof. dr. Adnan Silajdžić, predsjednik;  prof. dr. Enes Karić član, te prof. dr. Samir Beglerović, član i mentor. Činom odbrane doktorske disertacije, mr. Islamčević je proglašen novim doktorom islamskih nauka.

Razlozi koji pokreću migracije su različiti, kao i načini kretanja ljudi. Ratovi, nemiri, siromaštvo i klimatske promjene samo su neki od mogućih. Većina onih koji su se našli u pokretu, prema procjenama UN agencija, zadržali su se u zemljama koje su najbliže njihovim domovinama, ukoliko su tu mogli naći bilo koju vrstu sigurnosti. Tek manji dio krenuo je prema Evropi, s nadom da će doći do bogatih zemalja koje su članice Evropske unije. No, Evropska unija, ili barem dobar dio zemalja članica, nije prijateljski naklonjena i nakon prvog talasa empatije uslijedili su zatvaranje granica i restriktivne mjere, sve pod krinkom čuvanja sigurnosti. Istovremeno, zemlje na periferiji EU dobile su ulogu “loših momaka”, čuvara granica. Prebijanje, mučenje, izgladnjivanje i dehumanizacija samo su neke od metoda kojima se žele zaustaviti migracije. Prvo je to bio zadatak za Grčku, potom Mađarsku, Bugarsku i Rumuniju, a od prošle godine su i zemlje Balkana dobile svoje uloge, pa tako i BiH. Najbolji primjer je ono što se dešavalo sredinom oktobra u Bihaću. Scene ljudi koje policija, mašući pendrecima, sprovodi do mjesta gdje nema osnovnih uslova za život, podsjećaju na prizore rata. Slične su onima koje smo gledali 90-ih po ovdašnjim selima i gradovima. Dan prije tog progona, EU je isporučila još jednu donaciju policiji – marice. Uz ovakvu atmosferu u EU, ali i BiH, umjesto činjenica, ljudi su počeli vjerovati u mitove koji se prenose putem medija i društvenih mreža, i polako ulaze u svakodnevni govor. Baš kao u Jugoslaviji krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Evo nekih od najfrekventnijih mitova: Ilegalni migrant: Kategorija koju pravo ne prepoznaje, ali uporno je koriste ovdašnji političari i dio medija. Ljudi ne mogu biti ilegalni! Korištenje izraza “ilegalni” i njegovo povezivanje s migrantima smatra se ozbiljnim kršenjem ljudskih prava, koje se radi isključivo sa namjerom da se dehumaniziraju ljudi, šireći strah i ksenofobiju. U brojnim dijelovima svijeta čak je zakonom zabranjeno ljude nazivati nelegalnim. Samo jedan od primjera je New York, gdje za korištenje tog izraza možete biti kažnjeni iznosom do 250.000 dolara. Ne zna im se identitet: Većina onih koji su ušli u BiH su registrovani kod nadležnih službi, i prema zvaničnim podacima, više od 47.000 ljudi je neregularnim putevima ušlo u BiH od januara 2018. Svi koji su se registrovali, dobili su papir koji vrijedi 14 dana od dana registracije. Dokument, koji izdaju institucije države BiH (Služba za strance, Ministarstva sigurnosti), sadrži lične podatke osobe koja je registrovana, ali i fotografiju i otiske prstiju koji su pohranjeni u elektronsku bazu podataka i kao takvi dostupni nadležnim organima. Nakon 14 dana, vrši se dalja registracija, tj. predaja zahtjeva za azil. No ovdašnja administracija je tako spora i neefikasna, ali uspješno čini sve da onemogući traženje azila ostavljajući ljude u vakumu i bez papira. Od njih se traži da u roku od dvije sedmice nađu mjesto stanovanja i prijave adresu. Kampovi nemaju dovoljno kapaciteta za sve koji su u BiH, pa nemali broj njih ostaje vani, bez mogućnosti da regulišu status. Ako je osoba registrovana, ona/on ima identitet i za nju/njega važe isti zakoni kao za sve građane i građanke BiH. Porast kriminala: Postojeće statistike ne ukazuju na to da su migranti i izbjeglice većinska grupa među počiniocima krivičnih djela, kako u BiH tako i u svijetu generalno. Vlasti Unsko-sanskog kantona, ali i u drugim dijelovima BiH, nerijetko povezuju migrante i izbjeglice s krivičnim djelima. No, ako gledamo samo primjer USK-a, vidjet ćemo da je u 2018. godini evidentirano 1.406 krivičnih djela, 71 djelo manje nego u 2017., kada nije bilo migranata i izbjeglica. I kada je riječ o kršenju javnog reda i mira, situacija u 2018. je bila bolja nego 2017. godine. Ovu informaciju je usvojila tamošnja vlada. Migranti siluju: Nema podataka koji mogu podržati ovu tvrdnju. Istovremeno, dok se panika širi, zaboravljamo na one koji su silovali oko 40.000 žena tokom rata, i koji se, njih većina, državljani BiH, i dalje slobodno šetaju oko nas. Ilegalno prelaze granicu: U uslovima u kojima živimo, sa zatvorenim granicama i ograničenjima na slobodu kretanja, za mnoge je preći granicu na regularnom graničnom prelazu nemoguće. Recimo, ako ste iz Sirije i želite doći u BiH, treba vam viza. Gdje i kako doći do te vize? U nekim od zemalja iz kojih ljudi bježe, već i zahtjev za pasoš stavlja ih u životnu opasnost. Mnogima krijumčari, koje moraju koristiti, otimaju dokumente. Nekima dokumenti bivaju ukradeni, nekima oštećeni tokom puta. To što nemaju dokumente ih čini ranjivim, a nikako prijetnjom. Često, ako pričate s ljudima u pokretu, reći će vam da im je jedini cilj da dobiju dokumente, jer to će im vratiti identitet i učiniti ih manje ranjivima. Migranti prenose bolesti: Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nema dokaza o bilo kojoj bolesti povezanoj s migracijama. Štaviše, liječnici se uvijek čude koliko su zdravi i izdržljivi. Pojava vaški ili čak svraba je nešto sa čim se lako može nositi, samo ako se osiguraju uslovi za održavanje lične higijene. Ulaze u napuštene objekte, gdje spavaju i borave: Prije četiri godine, ministar Dragan Mektić, ali i ljudi iz UNHCR-a i IOM-a, govorili su da je BiH spremna primiti veći broj izbjeglica ako ruta skrene iz Srbije. Isto su to govorili u jesen 2017., kada je broj osoba koje su ušle tek neznatno porastao. No, u proljeće 2018. hiljade ljudi je spavalo na otvorenom. Onih 5.000 mjesta koje je ministar Mektić spominjao 2015. nikada niko do danas nije vidio. Ljudi koji borave napolju nisu to sami izabrali, nego im država i oni koji su nadležni nisu pružili human i dostojanstven, ili bilo kakav smještaj, kako im postojeći zakoni nalažu. Istovremeno, vlasti plaše ljude koji žele ponuditi smještaj, besplatno ili uz naknadu. Zakon ne sprečava nikoga da ugosti ili izdaje smještaj osobama koje su registrovane, dakle imaju ili registraciju koja važi 14 dana, karticu iz kampa, ili žuti karton. Imaju pametne telefone: Telefoni su im jedini način da se orijentišu i budu u kontaktu s porodicom. Prema dostupnim istraživanjima, izbjeglice i migranti troše barem jednu trećinu svog novca samo da ostanu povezani. Svakodnevni, ili barem povremeni razgovori telefonom, mogućnost da vide djecu bar na ekranu, čini njihov užasno težak put malo lakšim. Govore nerazumljivim jezikom: Ljudi koji su u pokretu u BiH su došli iz drugih zemalja, gdje se govore drugi jezici. To nije krivično djelo. Ujedno, važno je reći da naša policija, čak ni Služba za strance, a još manje druge službe, nema dovoljno uposlenika koji poznaju strane jezike, što im je zakonska obaveza. Neće ih nikada ni imati ako ne počnu misliti o integraciji ljudi koji govore sve te jezike. Šalju ih u Bihać i Kladušu: Barem četiri godine kroz zemlje Evrope prolaze na stotine hiljada izbjeglica i migranata. I nemoguće je reći da ih neko šalje negdje. To su ljudi u pokretu koji, što je normalno s obzirom na način kako putuju, moraju da se kreću putevima koji su im lakši, brži, sigurniji… Ne postoji neka globalna urota protiv Krajine. Za sve je krivo Sarajevo: Pretpostavimo da oni koji ovo govore krive administrativno Sarajevo, tj. ljude koji sjede u vladama, entitetskoj i državnoj. A tu su ljudi iz cijele BiH. Ponavljati ovaj mit o tome kako je Sarajevo krivo za nešto, ide u korist isključivo lokalnim političarima, od kojih većina, da budemo realni, silno teži da bude u tom Sarajevu u ministarskim foteljama. Ovaj mit ujedno razdvaja građane i građanke i onemogućava im da budu ujedinjeni u traženju rješenja za probleme koje dijelimo. Samo u Bihaću ima izbjeglica i migranata: Iako su najvidljiviji, i vjerovatno i najbrojniji, u ovom dijelu BiH, ljudi u pokretu ima u cijeloj državi: od Bileće, Mostara i Trebinja do  Goražda, Srebrenice, Tuzle, Sarajeva… Doslovno se nalaze i kreću svuda. Dio ih granicu ka EU prelazi na sjeveru zemlje, odakle je najbliže doći do Šengenske zone, čemu teže, a dio pokušava na drugim mjestima. Da, najviše ih je u Krajini, ali nije istina da su samo tamo. Migrantima treba ograničiti slobodu kretanja: Niz zakona i međunarodnih konvencija koje je BiH potpisala nalaže da izbjeglice i migranti, tražitelji azila, moraju imati slobodu kretanja. Sve te zakone i konvencije u ovom trenutku krše vlasti u BiH, naročito u USK-u, ali i na državnom nivou, jer ne reaguju na to drastično kršenje ljudskih prava. Pritom, apsurdno je to raditi ako imate u vidu da je riječ o ljudima u pokretu koji pokušavaju napustiti BiH, i koje vlasti, npr., USK-a ionako ne žele. Kako će onda otići? Sve su muškarci: Prema podacima UNHCR-a, polovina od svih ljudi u pokretu su žene i djeca. Većina se zaustavlja u prvoj zemlji u koju dođu i gdje se osjećaju koliko toliko sigurni. Najčešće mladi muškarci nastave put, koji je težak i niko ne zna koliko će trajati. Oni su jači, izdržljiviji i lakše im je naći posao kada dođu u zemlju u kojoj će tražiti azil i gdje će potom pokušati dovesti porodicu. Činjenica je i da muškarci često odlaze nevoljni da gube živote u besmislenim ratovima, koji u nekim zemljama, recimo u Afganistanu, traju desetljećima. Činjenica je da su među onima koji stradaju na mukotrpnom putu do Evrope najčešće žene i djeca. Uz to, za porodice je teže i logistički da se kreću. Život na putu, ali i kampovima, izuzetno je težak i žrtve su najčešće žene i djeca. (www.analiziraj.ba)