Salko-ef. Balkić - Moja hidžra: Šta napuštaš, a šta dobijaš?

Piše: Salko Balkić

U ponedjeljak, 15. juna 2026. godine po Miladu, sa zalaskom sunca i akšam-namazom, nastupa Nova 1448. hidžretska godina.

Cijelih 1447 mjesečevih godina je prošlo od trenutka kada su Allahov poslanik Muhammed, a. s., i njegovi ashabi učinili Hidžru, napustivši rodnu Mekku i preselivši se u Medinu. Sa sobom su ponijeli samo ono što je moglo stati u oskudan putni prtljag i čvrstu vjeru u srcima koju ni za šta na ovome svijetu mijenjali ne bi. Iza sebe su ostavili sve ono očima i duši drago, izabravši težak i neizvjestan put, samo kako bi održali, učvrstili i osnažili islam – vjeru u Jednoga Boga.

Sjećanje ne blijedi, bez obzira na vijekove koji prolaze.

Između vjere i bezboštva, pravde i zuluma, svjetla i tame, slobode i ropstva - tada je povučena kristalno jasna linija koja će zauvijek promijeniti tok historije čovječanstva. I danas, nakon toliko vremena, kao da odzvanjaju riječi utjehe koje Allahov Poslanik, a. s., kazuje svom vjernom saputniku u tmini pećine: Ne tuguj! Allah je s nama. (Kur’an, 9:40)

Uz svoga Poslanika, ashabi su prošli mukotrpan put, prisiljeni da napuste kućni prag i bez ičega odu daleko od svog rodnog grada. Čovjek može biti istjeran iz doma, izvan zidina svoga grada ili granica države, ali se vjera u Gospodara i ljubav prema rodnoj grudi iz srca ne mogu prognati.

Allahov Poslanik, a. s., i njegovi ashabi su svoj ispit položili, prepreke su prešli, u teškome izdržali, a u radosti zahvalni bili – bez tuge za onim što je prošlo i bez straha od onoga što dolazi. Onaj ko bude slijedio Moju uputu, ni za što neće strahovati i ni za čim neće tugovati. (Kur’an, 2:38)

Šta je danas naša hidžra?

Allahov Poslanik, a. s., nas je poučio suštini i trajnom smislu ovog događaja kada je rekao: Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi ljudi, a najbolji muhadžir (onaj koji čini hidžru) je onaj ko napusti ono što je Allah zabranio. (Buhari i Muslim)

U ovim riječima krije se definicija naše lične, svakodnevne hidžre – napustiti ono što je loše. 

Danas naša hidžra nije geografska, ona je duhovna, mentalna i karakterna: 

• Hidžra od loših misli i odluka: To je trenutak kada odlučimo napustiti sumnje, pesimizam, ogovaranje i loše namjere, a svoj um okrenemo ka onome što nabolje oblikuje i nas i ljude oko nas.

• Hidžra od štetnog okruženja: Često je naša hidžra napuštanje društva i okoline koja nas vuče nazad i ne dozvoljava nam da napredujemo. To znači promijeniti čak i ono mjesto gdje tradicionalno pijemo kahvu, ako nam to mjesto ili ljudi donose samo prazne razgovore, gubljenje vremena i grijeh.

• Pronalazak alternative: Hidžra nije samo puko bježanje od lošeg, ona je svjesno i trajno traganje za boljim. Napuštanjem loših navika i mjesta, mi svjesno biramo zdraviju alternativu – društvo koje nas inspiriše, mjesta na kojima se spominje i uči o dobru i ambijent u kojem naša duša pronalazi smiraj.

Za svakoga vjernika loše djelo, neprimjereno mjesto ili pokvareno okruženje predstavljaju teret i tištenje u prsima koje mora napustiti ako želi postići spokoj i mir, kako u svojoj duši, tako i u svojim mislima. Svakoj promjeni, odnosno svakoj našoj ličnoj hidžri, prethodi iskrena i nepokolebljiva odluka. Bez obzira na to da li sami napuštamo grijeh ili pomažemo drugome da se grijeha kloni, u svom životu moramo povući onu istu jasnu liniju koju su povukli muhadžiri Mekke.

Čvrste odluke nikada nisu bile lahke – kako nekada ashabima na putu Hidžre, tako ni svima nama danas, one su uvijek rezultat mukotrpnog čišćenja srca od svega lošeg i naše iskrene težnje da koračamo ka dobru. Kada donesemo iskrenu odluku, s čistim nijetom i isključivim ciljem postizanja zadovoljstva svoga Gospodara, u Njegovu milost i pomoć ne treba sumnjati.

Zamijenit ćemo prolazni dunjalučki komfor za trajnu blagodat, a zauzvrat ćemo dobiti ono najvrednije: istinski mir. Bit ćemo od onih koji, koračajući kroz životne oluje, ulijevaju nadu i sebi i drugima, sigurni u obećanje da nećemo ni strahovati (od onoga što dolazi) ni tugovati (za onim što je prošlo). A kada se ta jasna linija povuče u srcu, preostaje nam samo jedno: A kada nešto čvrsto odlučiš, u Allaha se pouzdaj! (Kur’an, 3:159)

(Preporod.info)