Ministarstvo sigurnosti: Nema pregovora o uspostavljanju prihvatnih centara u BiH

Bosna i Hercegovina trenutno ne vodi pregovore niti postoje inicijative za uspostavljanje prihvatnih centara za migrante na njenoj teritoriji, dok nadležne institucije prate provedbu novog evropskog okvira za migracije i azil, koji bi od sredine godine trebao donijeti strožije procedure vraćanja osoba koje nemaju pravo boravka u Evropskoj uniji.

Evropski parlament i Vijeće Evropske unije početkom juna postigli su politički dogovor o novoj regulativi o povratku, jednom od ključnih elemenata Pakta EU o migracijama i azilu. Cilj regulative je ubrzati postupke vraćanja državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u EU, povećati stopu izvršenih povrataka te omogućiti uspostavljanje takozvanih povratnih centara u trećim zemljama pod određenim uvjetima.

Iako Bosna i Hercegovina nije članica Evropske unije, nalazi se na jednoj od glavnih migracijskih ruta prema državama članicama, zbog čega se pažljivo prati razvoj evropske migracijske politike i njeni mogući efekti na region.

Iz Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini za Fenu su pojasnili da nova regulativa ne nameće obaveze trećim zemljama, uključujući BiH.

– Regulativa zahtijeva od država članica EU da odluke o povratku prate readmisijom kada je to relevantno. Ona ne stvara nove obaveze za vlasti trećih zemalja – naveli su iz Delegacije EU.

Dodali su da Sporazum o readmisiji između Evropske unije i Bosne i Hercegovine iz 2008. godine ostaje na snazi te da trenutno nisu u toku razgovori o zaključivanju novih sporazuma.

Kada je riječ o mogućnosti formiranja prihvatnih centara izvan EU, iz Delegacije pojašnjavaju da regulativa omogućava državama članicama ili samoj Evropskoj uniji da zaključe sporazume s trećim zemljama o uspostavljanju takvih centara, uz obavezno poštivanje međunarodnog prava i standarda zaštite ljudskih prava.

– Takav mehanizam trenutno se ne razvija na nivou Evropske unije – istaknuli su.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH navode da novu regulativu treba posmatrati u kontekstu šireg Pakta EU o migracijama i azilu, usvojenog 2024. godine, čija puna primjena počinje 12. juna 2026. godine.

Prema ocjeni Ministarstva, još je rano za preciznu procjenu svih posljedica koje bi primjena pakta mogla imati na treće zemlje, uključujući Bosnu i Hercegovinu, ali je izvjesno da će predstavljati važan okvir za dalje usklađivanje domaćih politika sa evropskim standardima u oblasti migracija i azila.

U skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina kontinuirano usklađuje svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Evropske unije. Zbog toga su u toku aktivnosti na izradi nove Strategije u oblasti migracija i azila i Akcionog plana za period 2026–2030. godine.

Kako navode iz Ministarstva sigurnosti, kroz te dokumente bit će definirana eventualna normativna i institucionalna prilagođavanja koja bi mogla proizaći iz provedbe evropskog pakta, prvenstveno u okviru Zakona o strancima i Zakona o azilu.

Istovremeno, Ministarstvo sigurnosti odbacuje špekulacije o mogućem otvaranju prihvatnih centara u BiH.

– Bosna i Hercegovina trenutno nema zaključene sporazume niti vodi pregovore o uspostavljanju prihvatnih centara na svojoj teritoriji. Ne postoje konkretne aktivnosti niti inicijative koje bi upućivale na uspostavljanje takvih centara u Bosni i Hercegovini – naveli su.

Sličan stav iznijelo je i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, ističući da prati provođenje postojećih sporazuma o readmisiji između BiH i Evropske unije.

– Sporazumi o readmisiji uredno se provode i tokom redovnih sastanaka s Evropskom unijom nemamo nikakvih problema niti dodatnih zahtjeva – potvrđeno je iz Ministarstva.

Stav o novoj evropskoj regulativi dostavio je i UNHCR, iz kojeg naglašavaju da dobrovoljni povratak osoba kojima nije potrebna međunarodna zaštita smatraju najefikasnijom, najdostojanstvenijom i najodrživijom opcijom.

Istovremeno, iz UNHCR-a ističu da prepoznaju legitimni interes država da osiguraju efikasne sisteme povratka za osobe koje nemaju zakonsko pravo boravka te da je siguran i dostojanstven povratak osoba za koje je utvrđeno da im nije potrebna međunarodna zaštita važan element funkcionalnog sistema azila.

Međutim, UNHCR podsjeća da svi postupci povratka moraju biti provedeni u punoj usklađenosti s međunarodnim izbjegličkim pravom i međunarodnim pravom ljudskih prava, uključujući princip zabrane vraćanja osoba u zemlje u kojima bi mogle biti izložene progonu, mučenju ili drugim ozbiljnim povredama prava.

– U ovoj fazi nastavljamo pažljivo pratiti razvoj događaja u vezi s novom regulativom te ćemo nastaviti sarađivati s institucijama Evropske unije i državama članicama kako bi podržali provedbu koja štiti standarde međunarodne zaštite i osnovna prava – naveli su iz UNHCR-a.

Prema podacima Službe za poslove sa strancima, povratak migranata iz Bosne i Hercegovine trenutno se provodi kroz programe dobrovoljnog povratka i reintegracije koje realizira Međunarodna organizacija za migracije (IOM), te kroz postupke prisilnog udaljenja i readmisije za osobe koje nezakonito borave u zemlji.

Najveći izazovi ostaju utvrđivanje identiteta migranata, pribavljanje putnih isprava, saradnja sa zemljama porijekla te finansijski i logistički zahtjevni postupci povratka. Služba trenutno raspolaže smještajnim kapacitetima za približno 3.000 osoba.

Iz odgovora nadležnih institucija i međunarodnih organizacija proizlazi da nova evropska regulativa o povratku neće automatski promijeniti pravni položaj Bosne i Hercegovine niti joj nametnuti nove obaveze kao trećoj zemlji.

Početkom ovog mjeseca države članice EU i Evropski parlament postigli su dogovor o uredbi o vraćanju nelegalnih migranata koja predviđa mogućnost njihovog upućivanja u prihvatne centre izvan Evropske unije.

– Nova uredba ubrzat će proces povratka i povećati vraćanje osoba koje nemaju zakonsko pravo boravka u EU – rekao je zamjenik ministra za migracije Kipra Nicholas Ioannides.

Prema predviđenim rješenjima, u takve centre mogli bi biti upućivani odbijeni tražitelji azila koji se ne mogu vratiti u svoje zemlje porijekla, primjerice kada matična država odbija prihvatiti njihov povratak ili kada država članica EU nema diplomatske odnose s tom zemljom.

Takvi centri mogli bi služiti kao konačno odredište ili kao transferne tačke za daljnji povratak u zemlju porijekla ili drugu treću zemlju.

(Preporod.info)