U Srebrenici svjetovi... (AUDIO)

U Srebrenici svjetovi...

(S najrabrijeg komada ljudskog duha - iz srca im otežalog

poletje dova i uz nju nepregledan vez Svetog Slova - trajemo...)

I potegnu čovjek za žezlom na zlu skovanom,

i na prag smrti naprasne dovede čeljad ljudsku.

Naumljeno.

Sruči na se sve kletve svemira u grcanju sricane - sve mazlum do mazluma stade.

Neopisivo.

Ubiše jedan, ubiše dva...

na hiljade svjetova - razliše ih u bol, patnju...

nesnošljivu tugu, i naposljetku, vječno sjećanje.

Propao je čovjek.

Nečovjek.

Prepjeva zalim himnu zločina. Zanijeka drugome život.

I čast.

Ponizi muško.

Postidi kraljicu.

Ote domu graju - djeci osmijeh, družici smiraj.

Propao je čovjek.

Nečovjek.

Sirotani, sirotice i udovice na ledini i s ledinom smrću posijanom

srastoše. Uzrastoše.

Ni zemlja još upila nije, nit' je nebo sapralo

krv i suze - vječna opomena rodu Ademovom.

Još će nebeski planeti iz poređenih avlija

čuti glasove što zazivaju mir, i prolamaju imena

univerzuma.

Baš tako - poimenice.

S neosakačenim sjećanjem i sjetom...a često ih

gromoglasna tišina dozove.

 Ponaosob.

u srca, i glave izmorene.

A oni u redovima, prekriveni dostojanstvom,

k'o da selame galaksiju, posmatraju ognjišta

gdje se još mokre dimije vijore,

Oplakuju.

Osmijehuju se:

"Još šarenike rađaju!"

I rosa još blista na obroncima, k'o obloge ledene

na čelu izboranom. I plug se u ilovaču

zario...

Propao je čovjek.

Nečovjek.

Autor : Hasan Hasić

 U Srebrenici svjetovi... u interpretaciji Alme Hadžić.

Radio BIR