Islamska zajednica ulazi u proces obnove džemata

Film Mense Medara „Fedžr -Jutarnje rumenilo“ temelji se na autentičnim video snimcima povratka prognanih Bošnjaka u Stolac, zadračenim lokalitetima porušenih džamija i ognjišta, obnovi kulturno historijskog nasljeđa i na panoramskim snimcima Stoca u posljednja dva desetljeća. Centralni tema filma je obnova Careve džamije u Stocu. Na izložbi fotografija „Alem u prašini“ čiju je odgovornost autorstva preuzeo na sebe potpisnik ovih redova prikazano je 30 detalja porušenih džamija u Hercegovini od 1992.g.- 1995.g., zaboravljeni događaji miniranja i paljenja džamija u Gacku nakon njihove postdejtonske obnove.

Prije već što je mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović otvorio izložbu podsjetili smo na nekoliko važnih historijskih tokova koji su odredili subinu i džemata i džamija u Hercegovini. Skoro u pravilu se dešavalo da se u mirnodopska vremena, zbog vanjskih ili unutrašnjih faktora, pritisaka, ekonomskih, političkih trvenja najprije muslimani budu proganjani, šikanirani, protjerani, obespravljeni itd.. a da se nakon desetak godina zatvori ili poruši i njihova džamija. U ratnim vihorima i džamije i njihovi džemati stradali su u istom danu i istim okolnostima. Ilustracije radi treba podsjetiti da je u Hercegovini do Drugog svjetskog rata porušeno ili prestalo sa radom preko 30 džamija i mesdžida. (U Mostaru petnaestak džamija i mesdžida, u Stocu dva, u Ljubinju 3, u Gacku 3, u Trebinju 7, u Ljubuškom 2. , desetak medresa itd, a količine oduzete vakufske imovine nemoguće je i projicirati). Tokom i nakon Drugog svjetskog rata porušene blizu četrdeset džamija i mesdžida, (u Mostaru 12, u Stocu 4, u Ljubinju 2, u Nevesinju 2, u Bileći 6, u Gacku 5, u Trebinju 6. Posljedično s nestajanjem džamija nestajali su i Bošnjaci s tih prostora).

„U duhovnim simbolima islama, džamijama, tekijama i drugim vjerskim središtima, krije se snaga i mogućnost organizacije džemata, zajednice, okupljanja i objedinjavanja, stvaranja socijalnog, društvenog, kulturnog, nacionalnog, vjerskog, jezičkog i svakog drugog identiteta jedne zajednice. Sveukupni izraz muslimanskog života krije su tu, samo što mi te potencijale nismo koristili. Nismo ih prepoznavali“, istakao je mostarski muftija Salem ef. Dedović, naglasivši da džemat nije i ne smije biti statična kategorija.

Govoreći o potrebi unaprijeđenja rada u džematima muftija je podsjetio da vrijeme ima svoje zakonitosti te da će uslijediti ponovo kušnja ukoliko ih muslimani ne butu pratili. Prokomentirao je kako znanje i vjera ni u kom slučaju ne smiju biti odvojeni jer nauka je i duhovno saznanje, jer se radi o jednoj cjelini i sve se zove životom i vjerom.

„Obilježavanju Dana džamija je dodata i sadržajno bogatija dimenzija, obilježavanje dana džemata. To je po mom mišljenju nešto što se zove ići u korak s vremenom, motriti vrijeme i davati odgovore na potrebe vremena“, zaključio je muftija Dedović.

Pojašnjavajući motive stavljanja u fokus i interesovanja za džemate sa Danom džamijama direktor uprave za vjerske poslove mr. Nusret ef. Abdibegovići je podsjetio da su uglavnom sve džamije u BiH već obnovljene te da se proces aktivnog djelovanja Islamske zajednice na događajima rušenje džamija ne smije zaustaviti. „Mi mislimo da trebamo ući u proces obnove džemata. Mi imamo mjesta u BiH gdje je obnovljeno petnaestak džamija, a u neke od njih po mjesec dana niko ne ulazi“, konstatirao je Abdibegović.

Prenio je i stavove reisu-l-uleme dr. Husein ef. Kavazovića da je osnovna zadaća predstavljanja islama zadržiti je u rukama kompetentnih pri čemu se ne misli na neki novi islam već na tumačenje islama u novim uslovima i okolnostima. „Mi mislimo da su novi uslovi i okolnosti otvorili potrebu da govorimo o džematu. Džamije su simboli, duhovna gnijezda vjernika, ali su zato džemati duhovni zavičaji vjernika. Svako od nas ima svoj fizički zavičaj u kojem je rođen. Naš duhovni zavičaj je onaj džemat u kojem smo rođeni, rasli, odgajali se, etablirali se. I taj nas džemat povezuje sa džematom ummeta u Mekki “, temeljeći stavove na praksi prve generacije muslimana rekao je Abdibegović.

Govoreći o naravi islama Abdibegović je rekao da je islam vjera kolektiviteta, da musliman ne može biti muslimanom a da ne pristupa džematu. „Islam propisuje ibadete koje vjernik mora obavljati u džematu, a mjesta gdje se obavljaju namazi su džamije. Mi, dakle, imamo obavezu organizacije forme obavljanja naših ibadeta. Džemat je, u tom smislu temeljna, polazna, organizaciona jedinica svakog vjernika“, zaključio je Abdibegović.