Ustanova fetve u globaliziranom svijetu

Posebnu pažnju na ovu temu je skrenuo dr. Mustafa Hasani, prodekan za finansije i docent na Fakultetu islamskih nauka na katedri za fikh, urednik knjige, jer u današnjem svijetu mnogi se olahko prihvataju izdavanja fetvi bez studioznog pristupa i valjanje argumentacije iz Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, salallahu 'alejhi ve sellem. Kako je i sama vesatijja-srednji put zahtjev našeg vremena i mjesta, te cilj Vesatijje odbrana temeljnih islamskih načela vjere i morala od vanjskih napada i zloupotreba omogućila nam je knjigu u kojoj su na 367 stranica prikupljeni i prevedeni naučni radovi sa međunarodne konferencije o srednjem putu u Londonu i Washingtonu, koju je organizovao Svjetski centar za islamski srednji put u Kuvajtu pod nazivom Metodologija tumačenja islamskih propisa (ifta') u otvorenom svijetu... realnost i očekvanja. Na samom kraju knjige predstavljen je program održavanja konferencije koja se sastojala od uvodne riječi, naučne sjednice i radova gdje je izloženo blizu 30 radova, preporuke i zaključka. Zahvaljujući Vesatijji u Kuvajtu osnovan je i Centar za dijalog-Vesatijja u Sarajevu te izdata knjiga o kojoj je riječ. Spretan odabir tema sa konferencije omogućava čitalački užitak svima, bilo da iščitavanju knjige prethodi znanje iz šerijatskog prava ili ne, jer nas sistematski uvodi u osnovne informacije o samoj fetvi i pravilima u vezi sa njenim izdavanjem tako da se knjiga sastoji od šest poglavlja.

U prvom naučnom radu dr. Vehbe Mustafe ez-Zehajlija Kompetemcije za izdavanje fetvi  govori se o samoj definiciji fetve, da je to odgovor muftije na postavljeno pitanje, poboljšanje određene norme i bez pitanja ili pojašnjenja šerijatske norme u odnosu na određeni slučaj na osnovu konsultiranja klasične literature ili odgovor na novonastali slučaj. Stoga, izdavanje fetvi je odgovorna zadaća koja podrazumijeva odgovornost, doprinosi realizaciji istine ili širenju neistine pogrešnim izdavanjem fetvi koje vodi u zabludu. Kao u svakoj knjizi šerijatskog prava o ustanovi fetve podvlači se razlika između fetve, idžtihada i sudstva jer kompetencije potrebne za izdavanje fetve su slične kompetencijama potrebnim za idžtihad. To znači da su muftija i mudžtehid  jedna te ista osoba, samo je razlika u opsegu kompentencija jer muftija je stručnjak za šerijatske dokaze i ekspert u poznavanju norme koju je propisao Allah, dž.š., dok je mudžtehid stručnjak za fikhska pitanja na osnovu izvora šerijatskog prava što znači da ne slijedi nikoga i samostalan je u svom idžtihadu. Prof, dr. Abdullah bin Bejje, zamjenik predsjednika Svjetske unije islamskih učenjaka iznosi osobine koje se zahtijevaju kod muftije: umjerenost, nepopustljivost, pravednost, sposobnost izvođenja zaključka i druge osobine. Također, pojašnjena je razlika između pojedinačne i kolektivne fetve, pravila za izdavanje fetve, te fleksibilnost izdavanja fetvi u šerijatskom pravu, koja se ogleda kroz princip pribavljanja koristi i otklanjanja štete, prihvatanje šerijatski ispravne običajne prakse koja se mijenja shodno vremenu i mjestu, uvažavanje krajnje nužde, prijeke potrebe ili razloga.  

“Znaj da je u izricanju fetve velika čast i ugled ali i veliki izazov. Muftija je nasljednik Poslanika, sallallahu 'alehi ve sellem, i na taj način obavlja fardi-kifaje (kolektivnu dužnost), pa se zbog toga kaže da muftija 'potpisuje' u ime Allaha, dž. š., s tim da je izložen mogućnosti greške.'' 

Nakon objašnjenih ključnih normi za uvođenje i poznavanje same institucije fetve govori se o osnovama civilizacijskog fikha, pojam fetve kao pojave, koja se prakticira sa pojavom novih pitanja, događaja i situacija, fetvama ummeta i njegovim problemima kao posljedica događaja u svijetu (rat u Afganistanu, ustanak u džamiji Al-Aksa i 11. septembar u Americi) koji imaju globalni značaj i uticaj. Pod pojmom fetva ummeta podrazumijevaju se fetve koje pozivaju pravnike i ulemu ummeta, imaju za cilj investiranje kapaciteta ummeta, postizanje mjesta koje on zaslužuje i ostvarivanje temelja za realizaciju moći, procjenu šteta koje će zadesiti ummet, bilo one koje se dešavaju ili očekuju, uže ili šire, tim fetvama se ummet okreće prema ulemi koja daje fetve, a ne interesi pojedinca ili skupina, one proučavaju stvarnosti ummeta i budućih istraživanja koja su s njima povezana a imunitet i zaštita fetve proizilazi iz imuniteta i zaštite općih interesa ummeta. Događaj kojim su ponajviše pogođeni muslimani kroz optužbe koje su se počele pojavljivati i pojačavati je 11. septembar pretvarajući svijet u globalno selo i poprište sukoba civilizacija.  To je dovoljan razlog za hitnu reakciju fikha kao nauke i fetve kao sredstva i metode jer zbunjenost muslimana počela se kanalisati kroz traženje fetvi sa ''najbližeg puta'', tako da područje fetvi postaje najvažniji indikator praćenja manjkavosti i mahana svijesti muslimana. Nastupa stanje proizvodnje instant-fetvi, fetvi preko interneta i tv kanala. Dovodi do stanje potrošnje fetvi, fetve bez odgovornosti što počinje koncentrisati muslimansko društvo u dva kruga: fetve kušnje i fetve zbunjenosti. Takvo stanje traženja i davanja fetvi podrazumijevaju fetve o fetvama, nered među njima, nevolje, zbunjenost, stanje uzajamnog uištavanja i ratova fetvama, smjelost u davanju fetvi, politizaciju, preusmjerenje svih problema na fetvu, skidanje odgovornosti i popularnost fetvi i fetve radi popularnosti. Tako da fetve ummeta otkrivaju ummetu svijet izazova i problema, njihovu međusobnu povezanost i podudarnost, suštinu odgovornosti za stvarnost u kojoj se nalazimo. Kako je to dovelo do dinamične promjene u svim oblastima našeg života, gomilanju problema povlačilo je za sobom pitanje razumijevanja olakšica, potreba i promjene u izdavanju fetve pod uticajem mjesta i vremena, osobe i okolnosti što čitamo u drugom i trećem poglavlju knjige na 79 stranica,  gdje su objašnjeni faktori koji utiču na promjenu i pravila kojih se mora pridržavati prilikom promjene propisa. Stoga je nužno da fetva izdata na novonastalom pitanju bude srednjeg i umjerenog puta, da ostane između dvije krajnosti, ekstremne strogoće i popustljivosti, kao što je rekao imam eš-Šatibi da je muftija osoba koja je dostigla najviše stepene i da vodi ljude umjerenom srednjem putu koji je prikladan širokim masama. On ih neće usmjeravati ekstremno strogim propisima niti ekstremnoj dopuštenosti u propisima, a dokaz za to je činjenica da je to Pravi put kojeg je iznjedrio islamski Šerijat. Također, mora se paziti na propise koji ne podliježu promjeni o čemu imam Nevevi kaže: “Znaj da je u izricanju fetve velika čast i ugled ali i veliki izazov. Muftija je nasljednik Poslanika, sallallahu 'alehi ve sellem, i na taj način obavlja fardi-kifaje (kolektivnu dužnost), pa se zbog toga kaže da muftija 'potpisuje' u ime Allaha, dž. š., s tim da je izložen mogućnosti greške.'' Ovdje se najbolje vidi razlika između propisa utemeljenih Časnim Kur'anom, naredbom ili zabranom jer ostaju nepromjenjivi bez obzira na promjene oko njih dok sva ostala pitanja koja ne spadaju u ovu grupu podliježu pitanjima idžtihada, općeg interesa, istihsana, običaja, tradicije ili drugim pomoćnim izvorima šerijatskog prava. Promjena fetve na osnovu gore navedenih uzroka i dalje ostaje u granicama Šerijata bez obzira što se njihova vanjština mijenja, što ne predstavlja uvođenje novih propisa, niti promjenu u onim mjestima, prostorima i ličnostima kod kojih to nije potrebno, odnosno, nema potrebe za promjenom. Također, običaji koji zahtijevaju promjenu fetve a u suprotnosti su sa Šerijatom ne podliježu prilagođavanju i promjeni, te se takav običaj ne tretira, niti ulazi u njegove promjene.

Ova knjiga prije svega ima koristi u obrazovnom procesu-profesori, studenti, uprava i osoblje u vjerskim institucijama jer nudi pojašnjenje na temu koja je problem današnjice-izdavanje fetve u globaliziranom svijetu, jer svjedoci smo mnogih stranica, potrala preko interneta gdje se izdaju fetve od nama nepoznatih osoba, osoba bez podloge u šerijatskom pravu i sl. 

Promjenom našeg samog načina života, javljala se sve veća potreba za institucijama koje će davati fetve na novonastale slučajeve nakon detaljne analize propisa. Jedna od takvih ustanova je Međunarodna akademija islamskog prava u koju su uključeni učenjaci iz većine islamskih zemalja pod zastavom Organizacije islamske saradnje primjenjujući rezoluciju sa trećeg Islamskog samita održanog u Mekki 1981. godine. Održavanjem konferencije Akademija je postala stvarnost i mjesto gdje islamski pravnici na osnovu svog idžtihada odgovaraju na pitanja koje je donosio savremeni život. Broj država koje su uključene u rad Akademije dostigao je najmanje 43 države od 57 koliko ih ima u Organizaciji islamske saradnje. Novi Statut Akademije izglasan na konferenciji ministara vanjskih poslova islamskih zemalja održanoj 2006. godine u Bakuu, definiše je riječima:''Međunarodna akademija islamskog prava je naučno tijelo (u okviru OIC) koje potpuno samostalno, na osnovu Kur'an-i Kerima i Vjerovjesnikovog sunneta, pojašnjava šerijatskopravne propise u pitanima koje se tiču muslimana.'' Tokom dvije decenije Akademija je razmatrala teme koje zaokupljaju pažnju islamskih društava, gdje se većina odnosi na uobičajena fikhska pitanja iz različitih oblasti islamskog prava. Također, razmatrana je metodologija idžtihada i obrazovanja i borba protiv novotarija i novih ideologija na što je ona pokazala odlučnost u borbi protiv suprotnih učenja kritikujući i odvraćajući ih od toga. Od 179. do 184. stranice u knjizi navedena su pitanja o kojima je  Akademija raspravljala, podijeljenih u 11 područja. Izlažući informacije o samoj Akademiji i njenom radu govori se  o koracima za rješavanje aktuelnih problema u svijetu fetve, gdje ljudi pripisivajući sebi znanje, odgovarajući medijima bez principa, načela i iskrenosti uzrokuju velike posljedice za ummet. Stoga je potrebno uspostavljanje dijaloga sa onima koji su poznati po odstupanju od neupitnih stavova radi upozoravanja na posljedice onoga što rade. Nužno je pokretanje istinskog udruživanja uzajamnog povjerenja i pronalaženja metoda za saradnju i međusobno uvezivanje, jačanje uloge vjerskih i obrazovnih institucija kao što su univerziteti i instituti, jačanje veze sa medijima putem saradnje, savjetovanja i usmjeravanja.

Ova knjiga prije svega ima koristi u obrazovnom procesu-profesori, studenti, uprava i osoblje u vjerskim institucijama jer nudi pojašnjenje na temu koja je problem današnjice-izdavanje fetve u globaliziranom svijetu, jer svjedoci smo mnogih stranica, potrala preko interneta gdje se izdaju fetve od nama nepoznatih osoba, osoba bez podloge u šerijatskom pravu i sl. Što je još gore, to je sve dostupno današnjem svijetu kojeg interesuju mnoga pitanja sa kojima se suočava u globaliziranom svijetu, svijetu brzog tempa života i izlaz pronalaze upravo na takvim mjestima. Upravo jedna od ljepota ove knjige je prilagođenost i dostupnost čitanja ne samo osobama u obrazovnom procesu već i  i ostalima jer objašnjava sistematski pitanje fetve, muftije, kroz iznošenje definicija, pravila za njeno izdavanje, te podvlači crtu između muftije i mudžtehida, fetve i sudske presude i sl. da bi bilo jasnije i preciznije predstavljena odgovornost samog izdavanja fetve. Također, treba naglasiti da je ovo djelo dio uspješne edicije o savremenoj muslimanskoj misli u režiji Centra za dijalog-Vesatijja Sarajevo i izdavačke kuće El-Kalem, kojom se unosi značajno štivo u našu stvarnost i intelektualni vidokrug tako da o ovoj knjizi ne trebaju suvišne preporuke jer iz samog naslova u kojem vidimo da se radi o problemu današnjice, sama po sebi je dovoljna preporuka.