Najbolje bi bilo da svako počne čistiti ispred svoje kuće

Tom prilikom rekla je i kako se "islam koji smo poznavali u Bosni i Hercegovini mijenja, postaje radikaliziraniji, posebno u seoskim područjima, mijenja se način života, čak i izgled ljudi u smislu načina oblačenja i ponašanja i mnogo rigidnije interpretacije vrijednosti islama".

Iako u predsjednicinim izjavama ima i realnih opasnosti, kojih svi trebamo biti svjesni i koje se ne trebaju ignorirati, njeno preuveličavanje navodne islamske opasnosti dokaz je da se ne radi o iskrenoj namjeri da se Bosni pomogne. Takve optužbe u vrijeme kad Evropom i svijetom vladaju islamofobija i iracionalni strah od islama i muslimana ne mogu nikako biti doživljene kao dobronamjerne. To je providan pokušaj da se oslabi bošnjačka politička pozicija.

Ustvari, to je sada već dio ustaljene patronizirajuće politike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, gdje se stvari pokazuju gorima nego što jesu, ne bi li svjetski moćnici baš njima dali neku vrstu mandata da "zavedu red u Bosni". Za sada ta politika ne samo da ne prolazi u Bosni i u njenim političkim faktorima nego ni u ozbiljnim međunarodnim krugovima, koji su tu strategiju davno prozreli. Nadati se da će to tako i ostati sa svim promjenama na političkoj sceni Evrope koje su u toku.

Žmurenje na RS i Dodika

Takav pristup hrvatske politike, koliko god se prikazivao kao dobronamjeran prema Bosni i Hercegovini i njenim narodima, to nije i samo može dodatno doprinijeti destabilizaciji Bosne i Hercegovine, pa i regiona. Na taj način Hrvatska ne samo da neće biti faktor stabilnosti na Balkanu nego će Beograd ponovo postati regionalna adresa za rješavanje problema. Čini se da se upravo toga plaši zvanični Zagreb. Nije tajna da to nije u interesu ni političkog Sarajeva, pa je pravo pitanje zašto onda ova ofanziva na Bosnu i Hercegovinu, a posebno bošnjački politički faktor u njoj.

Ovo što posljednjih sedmica imamo na sceni neće doprinijeti ni relaksaciji političke klime u Bosni i Hercegovini, pa tako ni isposlovati neke ustupke za konstitutivne bosanske Hrvate u mogućim izmjenama Ustava i Izbornog zakona, ako je to stvarni cilj. Znamo da je sada predsjednica Grabar-Kitarović dobila svoju desnu vladu i da moraju dokazati svoje hrvatstvo, ali što baš odmah na Bosni? Što ne malo na Mađarskoj i MOL-u, na Aleksandru Vučiću i Srbiji?

Kada je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske iz Orašja za ratni zločin počinjen nad tamošnjim Srbima, u optužnici koju je potpisala tužiteljica Hrvatica (ne da je to nama bitno, ali nekima očito jest), na osnovu prijave Ministarstva unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska, koju su pomogli sastaviti članovi Centra za istraživanje ratnih zločina iz Banje Luke, čitava Hrvatska digla se da prijeti Sarajevu i bivšim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine.

Nastranu što je nezamislivo da jedna ozbiljna država na tako brutalan način vrši pritisak na rad tužiteljstva druge države, i to u slučaju ratnih zločina - ostaje itekako sumnjivo to kako su hrvatski mediji i političari koji su se tada javno oglasili činili sve da ne optuže strukture RS-a, valjda zbog jaranskih odnosa Milorada Dodika i predstavnika njihove sestrinske stranke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Čini se da su u Zagrebu procijenili da im je najlakše snagu pokazivati na Bosni i tamošnjim Bošnjacima.

Uloga regionalnog šerifa

Ne trebamo zaboraviti ni to kako su prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju mnogi ozbiljni politički centri moći, a ne samo Sarajevo, tvrdili da će se desiti upravo ovo, odnosno da Hrvatska nije dovoljno zrela te da će svoju poziciju u EU-u koristiti kako bi ucjenjivala susjede, što neće pomoći proces EU-integracija, nego ga samo usporiti. Javna je tajna da je Zagreb obećao da to neće činiti, ali im se, izgleda, sad čini da, u trenutku kada su stege Brisela popustile, mogu početi glumiti nekog regionalnog šerifa.

Nakon izjave predsjednice Grabar-Kitarović o strahu od "islama koji se mijenja" uslijedio je tekst u zagrebačkom Večernjem listu, u kojem se autor poziva na navodni izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu, nazvan "Žarište vehabijsko-selefijskog prisustva u Bosni i Hercegovini" . Ustvari, bio je to pokušaj da se potkrijepe tvrdnje predsjednice i da se ode korak dalje, čak i da se tradicionalna vjerska zajednica muslimana optuži za podršku tim destruktivnim elementima iako svi relevantni autori i eksperti, pa čak i međunarodne diplomate, svjedoče da je upravo uloga Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bila i ostala ključna u prevenciji nasilnog ekstremizma

Kada je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić javno porekao da takav izvještaj postoji, predsjednica Grabar-Kitarović nije odustala od svojih tvrdnji, nego je dodala kako se "iz takozvane Islamske države u Bosnu i Hercegovinu vraćaju tisuće boraca te da moramo pogledati istini u oči".

Brojevi bez pokrića

Otkud gospođi predsjednici taj podatak o hiljadama boraca nećemo doznati, ali je on dovoljan dokaz da se radi o preuveličavanju opasnosti, koja jest realna i kojom se čitavo bh. društvo i država ozbiljno bave i da konačan cilj nije stvarno suočavanje s problemom, nego njegova politizacija i slabljenje političke pozicije bošnjačkog političkog faktora.

Sva ozbiljna istraživanja fenomena stranih boraca iz Bosne i Hercegovine te podaci bh. sigurnosnih agencija govore da se od početka 2016. godine sa bliskoistočnih ratišta u Bosnu vratilo 47 muškaraca, 50 ih je poginulo, a u bosanskohercegovačkoj zajednici u Siriji i Iraku ostalo ih je još 91. Do početka godine vratilo se i osam žena, jedna je ubijena, a 52 još uvijek su na tamošnjim ratištima. Po brojevima onih koji su otišli na strana ratišta Bosna i Hercegovina ne odudara od evropskog prosjeka, osim što ima veći broj žena i djece, a manji vojno sposobnih pojedinaca.

Svi oni koji poznaju sigurnosnu sliku Evrope i šta se dešavalo u protekloj godini i više znaju da su, ako se stvari tako sagledavaju, Belgija ili Francuska veća prijetnja Evropi zbog nasilnog ekstremizma koji se promovira u ime islama nego, recimo, Bosna. Ali, u Evropi se pitanjem borbe protiv terorizma i nasilnog ekstremizma ne politizira, barem ne ovako otvoreno. To je zlo koje pogađa sve, a muslimane možda i više i zato se upravo oni i njihove vjerske zajednice svakodnevno suprotstavljaju tom fenomenu. Politizacija borbe protiv terorizma i radikalizacije neće riješiti ništa.

Počistite ispred svoje kuće

Osim toga, u Bosni i Hercegovini procesuirani su svi oni koji su se vratili sa sirijskog ratišta. Za terorizam je izrečeno preko 150 godina zatvora iako većina slučajeva, da su u nekoj drugoj državi, ne bi u sudskoj proceduri bila tako kvalificirana. Bilo je preventivnih hapšenja i brojnih drugih aktivnosti vladinog i nevladinog sektora na polju suzbijanja nasilnog ekstremizma.

Sada, kad bismo mi iz Bosne htjeli biti podli, onda bismo mogli tužakati Hrvatsku za njeno očito oživljavanje ustaštva i rehabilitaciju fašističkog naslijeđa. To što Srbi koji nisu protjerani iz Hrvatske imaju takav nivo sloboda i prava koja imaju, što se lupaju table sa ćiriličnim natpisima, što se podižu spomenici i služe mise fašistima, što se predsjednica slika s fašističkom zastavom Nezavisne države Hrvatske, što se pozdravljaju na javnim skupovima ustaškim pozdravima može biti ozbiljna prijetnja za Bosnu i Evropu. Naročito kad uzmemo u obzir historiju, onu davnu, ali i ovu nedavnu, ispisanu u Heliodromu i Ahmićima, Bošnjaci, ali i Bosna, sigurno imaju razloga da se itekako osjećaju ugroženim.

Rehabilitacija ustaštva ne može se prikriti slanjem dva-tri aviona kanadera u Izrael ili "panjkanjem" susjednih država kako bi se na njih skrenula pažnja. Zato bi sigurno najbolje bilo da svako počne čistiti ispred svoje kuće. A što ja, kao Balkanac, znam, ali meni je to nekako i evropski, a ne ovo što predsjednica članice Evropske unije čini.

Piše: Muhamed Jusić

(Al Jazeera)