Dok sveštenici šute o napadima na džamije muslimani pomažu crkve

 I dok u manjem entitetu muslimani strahuju od napada u toku teravih-namaza i iftara te iščekuju novi napad, u isto vrijeme spremni su odvajati iz svog budžeta i pomagati gradnju tuđih vjerskih objekata, poput posljednjeg  slučaja u Prnjavoru. Naravno, ovo nije ni prvi ni posljednji put da muslimani pomažu izgradnju i održavanje tuđih vjerskih objekata. Spomenimo samo crkvu na Dobrinji u čijoj izgradnji su učestvovali i muslimani ne sluteći da će s tornja te iste crkve snajper ubiti desetine građana Sarajeva. 

Naravno, mnogima nije bilo jasno kako je moguće, nakon ogromne pomoći koju su muslimani Tešnja pružili građanima Doboja u toku poplava, da se dogodi četničko divljanje za vrijeme masovnog iftara muslimana u centru Doboja. Mogući odgovor treba tražiti u načinu interpretacije suživota od strane političkih i vjerskih zvaničnika. Svakodnevni primjeri pokazuju da nerijetko nije do naroda, već njihovih predstavnika, vođa i lidera, kako političkih tako i duhovnih. Kada budemo  svjedočili javnim apelima iz Pravoslavne crkve da nije u skladu s pravoslavljem napadati, oskrnjavati džamije ili prijetiti ljudima drukčije vjere ili apelima iz Katoličke crkve da se pomogne muslimanima u Tomislavgradu, Livnu..., u svakom dijelu BiH da se osjećaju kao katolici za vrijeme posjete pape Franje Sarajevu... tada ćemo svjedočiti i boljim međuljudskim odnosima i nestanku ekstremizma. Dotad, slušat ćemo  pravoslavnog sveštenika iz Srebrenice koji još živi  srednjem vijeku. Veći problem je samo što će ovog i slične sveštenike diljem domovine slušati mlađe generacije bh građana i nastaviti tradiciju mržnje prema drugima.