Podsjetnik Bošnjacima (I): Ko su ljudi kojima je NSRS uručila zahvalnice

Optužnica protiv bivše predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić potvrđena je 7. aprila 2000. godine. Kao i Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Momčilo Krajišnik, i Biljana Plavšić je optužena za sva djela u nadležnosti Haškog tribunala: genocid, zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona ili običaja ratovanja. Dobrovoljno se predala Haškom tribunalu 10. januara 2001. godine, a o optužbama se izjasnila dan kasnije rekavši da nije kriva. Ipak, 2003. godine Plavšić priznaje krivicu za počinjene zločine koje su joj stavljene na teret. Tada je Radovan Karadžić njeno priznanje komentirao kao početak kraja Haškog suda. „To je bilo 2003. godine. Danas, on je u istom tom Hagu gdje čeka konačnu presudu. To je još jedna stvar koja govori u prilog njegovom nerealnom optimizmu“, izjavila je Plavšić, prva među srpskim funkcionerima visokog ranga koja je priznala odgovornost i krivicu za kampanju etničkog čišćenja, poduzetu protiv Bošnjaka i Hrvata na političkim, rasnim i vjerskim osnovama u ratu u BiH.

Povezan tekst

Iako prvobitno optužena za genocid i za zločine protiv čovječnosti ovim priznanjem je 27. februara 2003. osuđena samo na 11 godina zatvorske kazne zbog  zločina protiv čovječnosti počinjenih u ratu u BiH. Ukazujući da “neprimjerena blagost ne bi bila na mjestu“, sudije su kao otežavajuće okolnosti uzele težinu zločina za koje je Biljana Plavšić priznala krivicu, kao i rukovodeći položaj koji je optužena zauzimala u vrijeme zločina. Sa tog položaja je optuženica, kako je u obrazloženju presude istakao sudija Richard May, “podržavala i ohrabrivala one koji su vršili zločine, umjesto da ih spriječi i ublažava njihove posljedice“. Pretresno veće je istaklo da „nijedna kazna koju vijeće može da izrekne ne može u cjelosti izrazi užas svega što se dogodilo niti stravične posljedice tih događaja po hiljade žrtava“.

Nakon što je Biljana Plavšić odslužila dvije trećine zatvorske kazne odluku o njenom pomilovanju, odnosno prijevremenom oslobađanju iz u švedskog zatvorg Hinseberg, donesena je 27. oktobra 2009. Mada se po transferu u švedski zatvor u knjizi Svedočim i intervjuu banjalučkoj televiziji praktično odrekla priznanja krivice zahvaljujući kojem joj je kazna značajno ublažena, to priznanje i žaljenje ispoljeno pred sudom na raspravi o odmjeravanju kazne ponovo su uzeti u obzir i u odluci o pomilovanju.
Tužilaštvo, koje je nakon priznanja krivice za optuženu tražilo kaznu u rasponu od 15 do 25 godina, u svom izvještaju predsjedniku Tribunala je istaklo da Plavšić nije bila raspoložena za saradnju, da je odbila da svjedoči u postupku protiv Slobodana Miloševića, a da je u slučaju Momčila Krajišnika svjedočila nakon što joj je Vijeće izdalo obavezujući nalog.

Portparol Suda za ratne zločine Bruno Vekarić je po izlasku haške optuženice Plavšić iz zatvora rekao da je njeno priznanje dalo veliki doprinos sprovođenju pravde u regionu. Činjenicu da dolazak Plavšićeve nije ispratio niti jedan domaći zvaničnik za njega je tada bilo sasvim očekivana. „Neprimjereno je da bilo ko od političara dočekuje haške, niti ma koje druge optuženike po izdržavanju ili pri slanju na izdržavanje kazne“, kazao je tada Vekarić.

Cijeli tekst u printanom izdanju Preporoda